Nikada nisam voljela gužve.
Izazivalo mi je posebnu vrstu panike guranje kroz masu i trenutno sam radila sve, da tu misao izbijem iz glave.
Ali, minute su prolazile i Joško se nije vraćao; kad sam treći put pogledala telefon i vidjela da je prošlo dvadeset minuta, odlučno sam pošla za njim.
"Odmah se vraćam." Rekla sam Andreju i on je klimnuo: "Hoćeš da idem s tobom?" Ponudio mi je ljubazno a ja sam odmahnula glavom: "Ne treba, brzo sam nazad." Odgovorila sam, pa osjetila kako mi srce jače udara. Ružne misli su se zarojile po glavi i, uhvatila sam sebe kako oklijevam.
Prva stanica mi je bio šank, a obzirom da mi se nije lutalo klubom. Flame je bio jedan od tri kluba u državi koji je imao alkohol i, vrlo lako je postao glavno okupljalište turista lokalaca.
Nisam se htjela upuštati u nepotrebne probleme, pa sam pomoć potražila od konobara. "Sorry, where is the toilet?"
Upitala sam i on me je uputio u dno prostorije, gdje se nalazio mali hodnik. "Thanks." Zahvalila sam se, pa se pošla gurati kroz silnu masu.
Malo sam jače gurala narod i u tome našla neku vrstu satisfakcije a kad sam došla do hodnika; izdahnula sam u olakšanju.
Svjetlo je bilo prigušeno a zidovi crvene boje i unosili su mi nemir. Požurila sam naprijed, moleći se da su moje sumnje neosnovane.
Primila sam šteku i malo jače gurnula vrata- unutra su se nalazila dvoja vrata, svaka obilježena sličicama žene i muškarca. Prostorija je bila prazna i odmah sam prišla bliže muškom dijelu, oprezno pokucavši na njih.
Odgovora nije bilo. Stala sam dvojiti da li da uđem ili ne; međutim brinula sam više za njega a potreba da se uvjerim kako je dobro je nadjačala sve.
Oprezno sam primila kvaku na vratima, polako ih gurajući da se otvore. Hodnik ispred kabina je bio prazan a oboje vrata zatvoreno. "Jole?"
Pozvala sam ga a, kako je odgovor opet izostao, pokucala sam mu na vrata. "One second!" Čuo se ženski glas. "We will be out in a minute!" Rekla je i ja sam osjetila kako postajem kao kamen.
Mi?
Kao, množina?
Nesigurno sam se naslonila na lavabo iza svojih leđa, pa ruke prekrižila ispod grudi. Ma šta bilo; odlazim dignute glave.
Misli su mi već ludile i stvarale svakakve prizore i, samo sam čekala ostvarenje istih. Već sam se donekle pomirila sa sudbinom, kada se s vanjske strane čulo kucanje: "Leona?" Pozvao je poznati glas a ja sam se trgla.
Bilo je to kao da su me probudili iz noćne more; zbunjeno sam gledala kako se vrata otvaraju i od tamo izlazi plavuša sa nekim nepoznatim muškarcem.
Crvenilo me je oblilo od glave do pete i, sve što sam mogla napraviti u tom trenutku je bilo izustiti tiho izvinjenje pa pobjeći glavom bez obzira.
Bilo me je sram i stid. Mogla sam optužiti alkohol i svoju nesigurnost za sve; ali zašto? Kad sam otvorila vrata s one strane me dočekalo poznato lice i topao zagrljaj.
"Jesi dobro?" Pitao je kratko, pogledom mi šarajući po licu. Klimnula sam:"Možemo li ići?"
Tražila sam i on je klimuo. "Ajde, dođi." Zagrlio me je oko ramena, privlačeći me bliže sebi. Za stolom smo se ispričali, ne gubeći ni sekunde vremena na opravdanja.
Joško je isprepleo naše ruke dok smo išli prema izlazu, držeći me da ne nestanem; opet. Bilo je smiješno u koliku smo konfuziju doveli ono drugo; oboje stvarajući pogrešne percepcije.
"Je l' ti bolje?" Pitala sam s namjerom da prekinem tišinu. "Mhm." Promrmljao je, pa se bolje naslonio u sjedalo taksija.
Njegov stav mi je dao do znanja da nema namjeru prekinuti svoju seansu nadrkanosti pa sam mu se samo pridružila.
Naslonjena o prozor gledala sam vani i svo vrijeme imala osjećaj da sam tu duže od tri dana. Već smo imalo odnos kao kakav stari par- ljuti smo iz izlaska išli kući, kao da smo skupa godinama.
Smoreno sam izdahnula kad je taksi stao, pa mu pružila novac prije nego li je Jole izvadio novčanik. Tako, pomislila sam kad je izašao i ljutito lupio vratima. "Sorry for that. Good night." Rekla sam čovjeku, pa pošla za njim. Nije me čekao pred hotelom, niti pred liftom.
Soba me dočekala otvorena i on, u svom nekom svijetu. Sjedio je na rubu kreveta, glavu je držao naslonjenu na dlanove a kad me me pogledao; shvatila sam da mu je crna košulja otkopčana do pola.
Zagrizla sam usnu pa se opomenula kako sad nije bilo vrijeme za to. "Jole?" Pozvala sam ga kad sam zatvorila vrata za sobom. "Je li sve u redu?" Klimnuo je ne gledajući me ni sekunde. "Što si ljut?"
Prišla sam mu napokon, pa rukama smaknula njegove kako bih sjela njemu u krilo. Teško je uzdahnuo, ali nije protestovao.
Umjesto toga me je obgrlio oko leđa, gledajući me zabrinuto: "Gdje si bila nestala?" Palcem je radio nježne pokrete, mazeći me po leđima. "Tražila sam tebe." Šapnem mu, a on se osmijehne.
"U muškom toaletu? Leona, fino te pitam." Kaže, jače me stegnuvši. "Ozbiljna sam. Ne lažem." Kratko odgovorim i on uzdahne. "Bio sam vanka nakon wc-a." Dlanovima klizne naviše, pa me poljubi u vrat. "Mama me zvala." Doda, pa skine bretelu mog topa.
"Drago mi je da smo se vratili. Nego, šta si ti zatekla u toaletu pa si onako izletjela?" Upitao je, odjednom prizivajući sjećanje od ranije. "Nebitno." Odmahnula sam glavom, pa glavu naslonila na njegov vrat.
"Nisi valjda pomislila da sam ja unutra?" Podragao ne po leđima a ja sam se sledila. "Ja.. ne znam." Priznam. Šta sam mislila? Prepala sam se. Nenaviknuta da mi se dešavaju bajkovite stvari sam očekivala najgore, što nije došlo.
Prezirala sam sebe jer sam sumnjala u čovjeka kraj sebe. Jedna mala suza mi je kanula iz oka; bilo me je strah da me zamrzi. "Leona?" Pozvao me je, pa se odmaknuo od mene. Sjedili smo u tišini dok mi je brisao suzu, ne pitajući ništa.
"Leonice, dušo. Pogledaj me." Natjera me polako, pa me poljubi u čelo. "Ne znam šta ti je u glavi, sunčice, ali mi moramo razgovarati o svemu. Nama, planovima za našu budućnost." Poljubi me u sljepoočincu, zagrli jače i zaljulja naprijed-nazad.
"Može li to sačekati povratak kući?" Upitala sam i on klimne. "Naravno. Sad ćemo još malo uživati u miru i bajci." Kad ga pogledam on se osmjehne: "Bajka je s tobom sve, ljubavi, samo moramo posložiti stvari kako treba. U tom smislu. Ne premišljaj se da l' smo skupa ili ne- ne dam te od sebe, moja si. O tome se ne raspravlja."
Povuče me bliže sebi i udjeli mi jedan vreo poljubac. "Volim te." Smrmlja u kožu vrata i ja se nasmijem:"I ja tebe." Odgovorim mu, pa se ušuškam jače.
Svijet i svi su mogli čekati još koji sat na nas.
YOU ARE READING
DVA MINUTA ZA NADOKNADU/završena
Fanfiction"U redu, samo nam još recite Vašu prognozu ove utakmice?" Na trenutak sam se osjetila izgubljeno- niti jedan igrač mi nije padao na pamet. Pogledala sam Katarinu, ali ni ona nije bila od pomoći. "Gospođice, trebamo odgovor." Opomenuo me je ljubazni...
