DVA MINUTA ZA NADOKNADU/završena

9

- idemo odmah dalje 😁

___

Ispred hotela je čekao taksi a u taksiju moje cure. "Oho, vidi koga je dragi pustio malo iz sobe?" Podjebavala me je Marija.

"Mene je strah kako će on igrati večeras, ako su se svo vrijeme iskorištavali." Dodala je Katarina. "Nije iskorištavanje, ako je bilo obostrano." Namigne.

Pokrila sam lice koje je plamtjelo stidom.
"Nismo mi ništa."

One su se nasmijale: "Aha, a Katarina i ja nismo obišle grad."

Prevrnula je očima, pa mi pošla pokazivati slike. "Jesi se slikala na svakom ćošku? Mare, izvini, molim te." Kažem sarkastično a Katarina me uštine za nogu. "Kravo." Doda i ja okrenem glavu ka prozoru.

Pažnju mi privuče jedna u nizu zgrada, pa nakon što mi Marija kaže da ne zna o čemu se radi; obratim se vozaču: "What is in that building?" "A library, ma'am." Kaže, a onda me odmjeri u retrovizoru.

"I could take you there tomorrow, if you're up to that." Namigne, a ja odmahnem glavom: "It won't be necessary, we're here just for a game. We're leaving early tomorrow."

Odmjeri me ponovo, a ja prokunem sebe jer sam pitala. Odjednom je bilo previše neprijatno sjediti sa njim u autu i bila sam zahvalna na curama, što su tu.

"That's such a shame. Maybe next time?" Slegnula sam ramenima. "I don't think I'll came here ever again, but, who knows?" Nisam mu dala potpun odgovor i on se nasmiješio.

"We're here. Are you sure about tomorrow?" Klimnula sam, pa mu pružila novac. "Jebote." Kaže Keti kada izađemo. "Arapi si stvarno previše dopuštaju." Potom me primi pod ruku s jedne strane, a Marija sa druge.

"Sva sam se naježila." Doda ona i ja se složim. "Fuj." Kažemo u glas. Utakmica je počinjala za pola sata i jedva smo imale vremena da dođemo do naših mjesta.

Bile smo blizu stadiona a, jedva da smo propisno sjele, kada je spiker najavio igrače. Prvo je ušao Brazil, favorit gotovo svih ljudi na tribinama. Zatim naši i ono malo nas je, al' nas ima se opravdalo: vrisak podrške je nadjačao i ušutkao njihovu publiku.

Nakon himne sam mu po navici pustila jedno sretno❤️, pa sjela kraj Marije.

Nervozno sam skinula duks i otkrila njegov dres- njih dvije su me pogledale, pa se znalački nasmijale. Marija mi se nagnula: "Buduća svekrva te gleda."

Šapnula je i ja sam pocrvenila.

Nisam htjela pogledati prema njima, pa sam ćušnula djevojku kraj sebe da šuti. Utakmica mi je okupirala svu pažnju; oba tima su imali svoje šanse koje su lagano prokockali.

Livaković je bio naša stijena na golu i odveo nas je na produžetke.
Jebeni Neymar, pomislim kad kretenčina da gol.

Gotovo je, pali smo.

Ruke su mi znojne dok zabezeknutno gledam kako se svi po terenu lome, bore, šutaju onu loptu. Da nisam toliko fokusirana na naše, skinula bih kapu za borbu Brazilu.

Vrisnem kada Bruno zatrese mrežu i odvede nas na penale.

"Jebote!" Smrmljam. "Smiri se, to j-" Pogledam Mariju. "Draga si mi, ali ako mi kažeš da je to samo utakmica, naljutiću se." Kažem i ona se povuče.