16. deo

447 5 2
                                    

Diaz je počeo da se otima.
Diaz: To mi je ćerka.
Ignorisali su ga i zatvorili velika metalna vrata. Diaz se srušio na plastičnu stolicu, a ja sam stao naslonjen na zid. Ćutali smo, nisam imao snage ni da ga pogledam. Uzeo sam mobilni i pozvao Anu.
*razgovor*
Ana: Gde si nestao?
Ja: U bolnici sam sa Edom i Diazom.
Ana: Kako je?
Ja: Ništa nam još nisu rekli.
Ćutala je.
Ja: Zvao sam te da javiš svim zaposlenima da se vrate u svoje hotelske sobe i da tamo nastave svoje zadatke oko projekta. Kada se ponovo svi budemo skupili u kancelariji pregledaćemo i korigovaćemo sve što bude potrebno.
Ana: Dobro.
Rekla je kratko i jasno.
Ja: Hvala ti što uvek mogu da se oslonim na tebe.
*kraj razgovora*
Nisam je pustio ni da dovrši rečenicu, prekinuo sam. Izašao sam na terasu i zapalio cigaretu. Pustio sam da dim golica moje grlo i spusti se duboko do mojih pluća pre nego što sam ga izduvao. Setio sam se svoje prve cigarete i razloga zašto sam je zapalio. Bio je to pijani izlazak još u prvoj godini srednje škole kada sam bio samo običan tinejdžer sa velikim snom. Kupio sam najjeftiniju paklicu cigareta na kiosku pre izaska i delio je zajedno sa društvom. Slavili smo početak srednje škole i bili smo pijani do bola kada je za naš sto došla najpopularnija devojka iz škole. Ona je za nas bila nedostižna jer su njeni roditelji bili buržoazija, a mi samo obični pijani klinci koji su za nju predstavljali nižu klasu. Jedan od momaka je počeo da joj se provokativno nabacuje te joj je prišao i pokušavao na silu da je poljubi. Vikala je da ne želi i da je ostavi na miru, međutim bio je navalentan. Bes je u meni ključao i zalepio sam pesnicu u njegovo lice. Ostali iz društva su prišli te nas razdvojili. Izašao sam napolje i zapalio svoju prvu cigaretu, a ona je izašla za mnom.
X: Hvala ti što si me zaštitio.
Ja: Nema na čemu.
Stala je naspram mene i činila se tako krhko i nežno, a opet tako seksi i divlje. Uzela mi je cigaretu iz ruke te povukla dugačak dim nakon čega se zakašljala.
Ja: Tvoja buržujska pluća nisu navikla na ove jeftine pljuge. Uzeo sam cigaru nazad.
X: Zašto me tako nazivaš.
Ja: To je istina. Možda ne bi trebala da stojiš ovde sa mnom da te mama i tata ne bi videli.

_________________________________________
Ovde imamo jedan flashback u vreme kada je Diego bio siromašan sređnjoškolac ✨

Girl BossWo Geschichten leben. Entdecke jetzt