28. deo

362 5 1
                                    

Zvao me je Diego.
*razgovor*
Diego: Eda, halo. Čuo sam da si izašla iz bolnice, kako si?
Ja: Ja...ja...
Nisam mogla da dovršim počela sam da plačem.
Diego: Edaaa, Eda, gde si? Zašto plačeš jesi dobro?
Rekao je zabrinuto.
Ja: Kod roditelja sam.
Diego: Ali gospodin Diaz je u firmi.
Ja: Znam, čekam da dođe sa posla pa idemo na aerodrom da sačekamo majku.
Diego: Pošalji mi adresu dolazim smesta.
Ja: Ne Diego, to nije dobra ideja.
Diego: Molim te Eda, brinem se. Ne želim da budeš sama.
Ja: Ne...ne...ne
Počela sam da se derem kroz plač.
Diego: Dolazim odmah!
*kraj razgovora*
Super! Šta da mu kažem? Znaš Diego ja sam sklopila dogovor sa policijom da ocinkarim tebe i Anu da bih zaštitila svoju porodicu? Ustala sam i otišla do kupatila kako bih se umila. Pogledala sam se u ogledalo oči su mi bile crvene i naduvene od plača. Umila sam se ledenom vodom i malo se umirila kada sam videla na kamerama da Diego parkira svoj automobil ispred ulaza.
Sišla sam niz stepenice do ulaznih vrata i otvorila mu. Nosio je belu majicu sa kragnom moja je savršeno isticala njegove mišićave ruke. Naočarama za sunce je zaštitio svoje plave oči. Skinuo je naočare i ušao.
Diego: Hej...
Rekao je i prišao mi te me obuhvatio rukama za obraze. Ponovo sam počela da plačem. Zagrlio me je snažno, a ja sam nabila glavu u njegove grudi. Obuhvatio me je sa obe ruke, osećala sam se sigurno u njegovom zagrljaju, a ne ugroženo kako su detektivi rekli.
Diego: Eda, šta ti je?
Ja: Ništa, malo sam se uznemirila.
Diego: Sve je u redu. Ja sam tu, neću dozvoliti ništa da ti se desi.
Ja: Je l' moj otac zna da si ovde?
Diego: Ne zna, rekao sam da mi je nešto hitno iskrslo i da moram da izađem.
Ćutala sam, nisam znala šta da mu kažem, mislila sam da ću se slomiti u paramparčad tu pred njim.
*Diego p.o.v*
Grlio sam je snažno sa obe ruke i u tom momentu sam osetio kao da mi ništa više u životu ne treba. Moji roditelji su mi oduvek pričali kako ću pravu ljubav prepoznati na kilometar kada se pojavi i pojavila se. Peklo me je u grudima na pomisao da ću za četiri dana morati da napustim njen grad i vratim se nazad u Madrid. Razdvajaće nas čitavih 400 kilometara.

Girl BossWhere stories live. Discover now