Chapter 27:

586 38 2
                                    

Niall i ja smo se uspravili na kauču kad smo čuli da se ulazna vrata otvaraju.

"Spremna?" Niall je upitao,gledajući u vrata.

Ne. Nisam nikako spremna.
"Spremna." odgovorila sam,iako nisam bila sigurna u to.

Harry je se pojavio u dnevnom boravku. Izgledao je bijesno.
Bez riječi je stao ispred nas i svoj pogled je čvrsto fiksirao na Niallu.

Bože. Stvarno je ljut. Ne znam kako ćemo ga uvjeriti da ono nije istina.
Uzdahnula sam i otvorila usta da nešto kažem, ali Niall me je pretekao.

"Harry..." krenuo je govoriti,ali je prestao kad ga je Harry zgrabio za majicu i povukao sa kauča.
Unio mu je se u facu i ošinuo ga bijesnim pogledom.

Istog trena sam i ja ustala sa kauča. Pogledala sam šokirano u Harrija.
Niall je njegov prijatelj. Neće valjda udariti Nialla?!

"Da nisi moj prijatelj već pet godina,sad bi ležao na podu polomljenih kostiju." Harry je procijedilo kroza zube.

"Harry,znaš da ono nije istina! Ja sam tvoj prijatelj i nikad te ne bi povrijedio. Znaš i sam da novinari samo čekaju priliku da objave neku laž.." Niall je rekao,gledajući Harrija ravno u oči.

Harry je pustio Niallovu majicu i uhvatio se za glavu.
"Ne znam! Ne znam što da mislim..Ni kome da vjerujem.." rekao je,a zatim se okrenuo od nas i krenuo je prema izlazu.

Potrčala sam za njime.
"Harry! Stani!" poviknula sam i uhvatila ga za ruku,ali on ju je samo stresao sa sebe i izašao van iz kuće.

Osjetila sam ogromnu bol u prsima.
Kao da ću eksplodirati.
Harry mi ne vjeruje...Ne vjeruje ni Niallu,koji je njegov najbolji prijatelj.
Osjećaji su mi bili izmješani. Bila sam tužna što nas Harry nije htio ni poslušati,a bila sam i ljuta. Kako može pomisliti da bih ga prevarila?!
Očito nema puno povjerenja u mene.

Ne može to tako. Harry će saslušati što imam za reći.

Otišla sam u dnevni boravak gdje je Niall sjedio na kauču.

"Niall,znaš li gdje bi Harry mogao biti?" upitala sam.
"Pa..ima jedan kafić u koji zna otići." Niall je odgovorio.

"Vodi me tamo."

*Harry Styles pov:*

"Još jedno."

Konobar je napravio grimasu,ali me je poslušao i natočio mi još jedno piće. Nema se na što žaliti,donosim mu novac..

Iskreno,ne znam koja je ovo runda pića i nije me briga.
Ne želim stalno misliti na onu sliku.
Koliko god se trudio, ne mogu izbiti Nialla i Peyton iz glave. Ovo je jedini način da zaboravim..

Peyton...
Uvijek sam mislio da je ona anđeo,da je nesposobna učiniti bilo kakvo zlo.
Očito sam se prevario. Peyton nije onakva kakvom se čini. Iza tog anđeoskog lica se krije prava ona.

"Još jednu. Zapravo,daj mi cijelu bocu." rekao sam na što je konobar odmahnuo glavom.

"Mislim da je vrijeme da odeš, Styles. Previše si popio. Ne želim probleme." rekao je i pokazao na čuvara koji je stajao u blizini.

Pokušao sam ustati. Uspio sam,ali jedva. Svijet mi se počeo vrtjeti pred očima. Uhvatio sam se za glavu i pogledao konobara.

"Naći ću bolji kafić! Vi ionako nemate dobru ponudu!" rekao sam i krenuo prema izlazu.

Na putu sam se sudario s nekom djevojkom.
"Oh opros-..Čekaj malo,Harry,jesi to ti?" čuo sam ženski glas.
Podigao sam pogled i ugledao Jessicu,moju bivšu djevojku.

Oprezno s anđelom~Careful with an angelWhere stories live. Discover now