"Dobro jutro."pozdravio me Harry još uvijek polupospano. Nasmijala sam se ovom prizoru. Mora da je tek ustao jer mu je kosa bila pravi nered,a podocnjaci su mu bili vidljivi ispod očiju.
"Pospani ste,da vam napravim kavu ili čaj?"upitala sam sa smiješkom. Harry je prošao rukom kroz kosu i nasmiješio se. "Kava bi bila odlična,hvala.."promrmljao je i sjeo na kauč u dnevnoj sobi.
Ušla sam u kuhinju i cudila se čega tu sve ima...Shvatila sam da ne znam gdje koje stvari stoje..U kuhinji ima toliko ladica i ormarića da ne znam gdje pogledati..
Uzdahnula sam bespomoćno. Prvi dan mi i nije najbolje započeo...
Najezila sam se kad sam osjetila dah na svom vratu. Okrenula sam se i ugledala Harrija kako stoji iza mene.
"Trebaš pomoć?"upitao me.
Nisam željela izgledati kao da sam beskorisna.."Ne treba,hvala.."
Harry je podignuo obrvu i prekrižio ruke."Sigurno ne trebaš pomoć?" Pogledao me je ravno u oči,nisam mu bila sposobna ista lagati,ne kad me ovako gleda..
Pogledala sam sramezljivo u pod.
"Umm...Ne znam gdje koje stvari stoje." Priznala sam posramljeno.
Harry se pobjednički nasmiješio. "I mislio sam.." Harry mi je strpljivo pokazivao kuhinju,otvorio je svaku ladicu i rekao mi gdje sto stoji.. Pokusala sam zampatiti njegove upute,ali sve sto sam radila je buljila u njega. Zbog nekog glupog razloga ne mogu odmaknuti pogled sa njega..Da nisam bolesna ili takvo nešto?
"Hej,slušaš li me?"začula sam Harrijev glas. Brzo sam se vratila u realnost. Brzo sam odmaknula pogled od njega. Ovo je tako posramljujuće...
"Hm...jesi li bolesna? Nekako si čudna.."Harry je upitao s ozbiljnim izrazom lica. Nisam stigla ništa odgovoriti kad je Harry stavio svoj dlan na moje čelo. Osjetila sam topllinu njegovog dlana na svojem čelu..Shvatila sam što se događa,pa sam i ja pocrvenila kao paprika.
"Nekako si crvena...Ali nemaš temperaturu."Harry je rekao zamišljeno i napokon spustio svoju ruku sa mojeg čela. Odahnula sam istog trena. Mislim da ovo nije uobičajena veza između zaposlenika i šefa...Nisam našla ni jedan dobar naziv za ovo...Jesmo li prijatelji?
"Dobro sam."odgovorila sam,pokušavajući zvučati uvjeravajuće. Harry me je pogledao s ozbiljnim izrazom lica,na licu mu se nije nazirala nikakva emocija, ni naznaka o tome što bi on mogao misliti.
I tako smo neko vrijeme samo gledali jedno u drugo. Ovo je pomalo neugodno...
Okrenula sam mu leđa i nastojala se nasmiješiti. "Mislim da sam sve zampatila,hvala ti.."
Očekivala sam da će Harry sad otići,ali on se nije pomaknuo ni za milimetar.
"Trebaš li pomoć oko pripremanja kave?" upitao me sa smiješkom.
Iako je to vrlo lijepo od njega,ne smijem zaboraviti tko sam ja ovdje. "Zaboravljaš da ja radim ovdje? Ti samo sjedi i uživaj u danu...A ja ću napraviti kavu."odgovorila sam na što se Harry malo smrknuo.
Nije rekao ništa i otišao je u dnevni boravak. Nisam mogla a da ne osjetim krivnju. Jesam li ga naljutila nečime što sam rekla? Ali nisam rekla ništa što bi ga trebalo razljutiti,samo sam ga podsjetila da ja ovdje trebam raditi,a ne on,on me je zaposlio!
Nervozno sam otišla u boravak sa kavom u ruci. Zatekla sam Harrija kako se ispružio na kauču i gleda Tv. Kad me je opazio,odmah je uspravno sjeo. Nisam znala da li se još uvijek ljuti,pa sam bez riječi spustila šalicu kave na mali stolić ispred Harrija.
Okrenula sam se,spremna da krenem u kuhinju,kad sam osjetila kako sam povučena natrag. Izgubila sam ravnotežu i pala sam ravno na Harrija. Oboje smo bili zatečeni. Nije se znalo tko je od nas dvoje više crveniji,ja ili Harry. Brzo sam ustala sa Harrija,posramljeno.
