Peyton's pov:
"Jen',dva,tri,skoči mali miš..."
"Mama,ja više ne bi pjevala,kad će doći deda?!"mala djevojčica duge smeđe kovrčave kose je upitala,prekriživši ruke nestrpljivo. Izgledala je prekrasno u svojoj maloj crvenoj haljinici koju je dobila za rođendan. Jako je voljela tu haljinu jer se u njoj osjećala kao princeza. Kako joj je bilo dosadno,skakutala je po cijeloj sobi,ponekad zastajući da pogleda u okićen bor u kutu sobe.
Majka se srdačno nasmijala i čučnula je do svoje male djevojčice,uzevši je u ruke i smjestivši je u svoje krilo. "Dušo,pokušaj biti strpljiva. Ako budeš navaljivala djed mraz neće doći..Možeš li se još malo strpiti?"majka je blago upitala,gladeći djevojčicu po kosi.
Djevojčica se zahihotala i kimnula glavom. "Bit ću dobra! Obećajem!"obećala je. Iako je imala samo dvije godine već je mnogo toga znala,znala je čitati i pisati,kao i brojiti.
"Ma ti si meni uvijek dobra,nisam ni sumnjala u tebe!"majka je odgovorila,na što se djevojčica još više nasmiješila.
U tom trenutku u boravak je dotrčao i mali dječak,koji je također imao oko dvije godine. Dotrčao je do bora i dobro pogledao okolo njega. Namrštio se kad nije našao još ništa ispod bora.
"Netko bi trebao reći dedi mrazu da nije pristojno kasniti!!"dječak je rekao i namršteno je došao do svoje male sestre i majke.
"Da! Hajmo ja i ti otići na sjeverni pol po dedu! Možda je zaboravio zbog puno posla.."rekla je djevojčica na što se njihova majka glasno nasmijala.
"Mama,a gdje je sjeverni pol?"dječak je radoznalo upitao,a sva njegova ljutnja je prerasla u uzbuđenost. Njegovu malu sestru je to također zanimalo,pa se nagnula prema majci.
"Pa djeco,nitko ne zna gdje je dom djeda mraza. To je velika tajna.."majka je rekla sa uvjerljivim tonom. Ovo je možda bio već pedeseti put da im priča ovu priču,ali oni isponova i isponova je žele čuti. Bili su fascinirani pričom o djedovim pomoćnicima vilenjacima,kao i sobovima koji lete.
"A zašto je to tajna? Zar deda ne želi da mu dolaze u posjet?"mali je dječak upitao.
"Razmislite što bi bilo da svi saznaju..Izbio bi kaos! Djeca bi mogla uzimati igračke po volji,bili oni dobri ili ne. Ovako igračku dobiju samo oni koji je zaslužuju."majka je odgovorila.
Djevojčica je otvorila usta,spremna da pita sljedeće pitanje,ali ju je majka pretekla.
"Imam ideju...A da vas dvoje odete u svoju sobu i igrate se,a kad stignu pokloni ja ću vas zvati?"majka je predložila na što su i dječak i djevojčica kimnuli i otrčali stubama gore.
Čim su nestali s vidika,majka je se lukavo nasmiješila i požurila je u kuhinju gdje je skrila darove. Izvadila ih je iz ormarića i vratila se u dnevni boravak. Čučnula je pokraj bora i ispod njega je smjestila darove koji su bili zamotani u ukrasne vrećice.
"Djeco,djeco! Mislim da je nešto ovdje."majka je poviknula.
Djeca su trčeći sišla niz stube.
"Pokloni!!!"djeca su poviknula,trčeći prema boru.
