Perry i ja smo već skoro dva sata sjedile u mojoj sobi.
Perry je slušala pjesme na mobitelu,dok sam ja samo ležala na krevetu,gledajući u strop.
"Perry,ne misliš li da je već odavno trebao doći?"upitala sam plavušu koja me uopće nije čula jer je imala slušalice u ušima.
Uzdahnula sam.
Ne znam zašto, počinjem dobivati nekakav loš osjećaj,kao da se nešto dogodilo.
Već je bilo poprilično kasno,a Harry još nije došao.
U tom kratkom vremenu što sam živjela s njim,znala sam da je Harry tip koji uvijek dolazi na vrijeme.
Zato se toliko i brinem.
Da nisam toliko ponosna,već bih zgrabila mobitel i pokušala ga nazvati.
Ne znam zašto uvijek mislim da će se nešto loše dogoditi.
Pa,vjerojatno zato što se moje sumnje skoro uvijek i ostvare.
Ali nisam htjela da to bude i ovaj slučaj. Voljela bih da sam ovog puta u krivu.
Vrata moje sobe su se iznenada otvorila i kroz njih je ušao Louis,koji je izgledao malo ljuto.
"Je li...?"
"Nije."Louis je odgovorio na moje nedovršeno pitanje.
Perry je napokon izvadila slušalice iz ušiju i pogledala je u mog brata. "Što se događa?"
Louis je uzdahnuo i sjeo pokraj mene na krevetu.
"Styles nije došao. Izgleda da je promijenio mišljenje o nama."
Čuvši Louisove riječi,nisam mogla spriječiti bol koja se pojavila u mojim prsima.
Ne mogu vjerovati da bi Harry okrenuo leđa i svojim prijateljima...Ali izgleda da je tako...
Ustala sam sa kreveta i pošla prema kupaonici.
"Pey,što je bilo?"Louis je upitao zabrinutim tonom.
"Ništa. Idem....se otuširati."rekla sam i potrčala u kupaonicu,zaključavši vrata za sobom.
Pustila sam vodu da teče kako Lou i Perry ne bi čuli moje jecaje koje nisam više mogla suzdržavati.
Sjela sam na hladan pod pokraj tuš kabine i zagrlila sam noge,gorko plačući.
Da se samo ja nisam pojavila u njihovom životu,sve bi bilo dobro,oni bi i dalje bili prijatelji,a ja ne bi bila zaljubljena u Stylesa.
Da se bar nikad nisam zaposlila kod njega. Znam da bi onda i dalje vjerojatno živjela na ulici i vjerojatno ne bih upoznala brata i mamu,ali barem se ne bi sad osjećala ovako.
Ostala sam sjediti još ne znam koliko dugo u kupaonici,prije nego što sam odlučila vratiti se u svoju sobu.
U sobi sad nije bilo nikoga,na čemu sam bila zahvalna.
Sjela sam na krevet i uzdahnula.
Moram se sabrati. Sutra mi je prvi dan posla i bilo bi poželjno da se dobro naspavam.
**********
"Vidiš,sve ti ide od ruke!"Willis,moj novi šef i Jordanov prijatelj je rekao.
Nasmiješila sam se.
"Hvala."rekla sam kratko,na što se Willis nasmiješio i otišao u stražnji dio trgovine gdje je imao mali ured.
Kao što je i obećao,Jordan me je dovezao do trgovine i predstavio me Willisu.
Willis je poprilično mlad,ima dvadeset i dvije godine i već vodi ovu trgovinu.
Iako,moram reći da kad bi srela Willisa negdje u gradu nikad ne bih rekla da vodi nekakav obrt.
Tako je vedar i voli praviti spačke,pogotovo Jordanu.
