Sjedim besposleno u krevetu. Stvarno mi je više dosta samo ležanja u krevetu.
Otkad sam počela živjeti s Harrijem,on mi uopće više ne dopušta da išta radim. Čak mi ne dopušta ni one sitne poslove. Osjećam se kao stara bakica.
Uzdahnula sam,sišla sa kreveta i krenula dolje prema dnevnom boravku.
Dnevni boravak je bio prazan. Iskreno,nadala sam se da je Harry ovdje. Tako bih barem ubila dosadu.
Ogorčeno sam sjela na kauč i sklupčala se. Pogledala sam u TV. Možda da upalim TV? Ionako nemam ništa bolje za raditi.
Uzela sam daljinski koji je bio na malom stoliću ispred mene i upalila sam televiziju. Na televiziji nije bilo ništa zanimljivo. Prebacila sam na sljedeći kanal. I dalje ništa zanimljivo.. Danas kao da je sve protiv mene.
"Zašto si tako namrgođena?"odjednom sam začula glas iza sebe. Okrenula sam se i ugledala Harrija koji je bio naslonjen na zid pokraj vrata.
"Osjećam se beskorisno..Želim nešto raditi,biti u pokretu.."odgovorila sam i ponovno se okrenula prema televiziji. Čula sam Harrijeve korake kako mi prilaze bliže i već sljedeći trenutak Harry se našao na kauču pokraj mene.
"Kako možeš misliti da si beskorisna?"Harry je upitao.
Slegnula sam ramenima. "Tako se osjećam.."
"Mislim da znam što ti treba!"Harry je uzbuđeno poviknuo i skočio sa kauča. Zbunjeno sam ga pogledala. "A što bi to bilo?"
Harry je se samo tajanstveno nasmiješio i utipkao je nečiji broj na mobitel. Promatrala sam ga znatiželjno kako s nekime razgovara.
"Da...Znači, imate ih još?"Harry je razgovarao s nekim na telefonu.
"Aha,odlično. Onda dolazimo."rekao je i prekinuo poziv. Nisam željela zvučati dosadno,ali znatiželja me pobijedila pa sam upitala.."S kime si to razgovarao?"
Harry se nasmiješio. "Doznat ćeš uskoro.. Hajde,spremi se,vodim te negdje.."Harry je rekao i zgrabio svoju jaknu. Nisam čekala da mi kaže dvaput,odmah sam ustala sa kauča i otrčala do svoje sobe.
Nakon par minuta sam bila gotova i sišla sam u hodnik gdje me Harry već čekao. "Spremna?"upitao je na što sam ja kimnula.
***********************
Nakon pola sata vožnje, našli smo se pred malenom zgradom koju je okruživala ogromna metalna ograda.
Izašli smo iz auta i zastali smo jer je Harriju prišao jedan čuvar koji ga je prepoznao i molio ga je autogram za njegovu kćer. Dok je Harry razgovarao sa čuvarom, moju pozornost je zaokupila mala tablica koja se nalazila iznad ulaza zgrade.
Na njoj je pisalo 'Azil za pse'.
Uzdahnula sam iznenađeno kad sam shvatila gdje me to Harry doveo.
U istom trenutku sam bila i sretna i tužna.. Sretna zbog spoznaje koliko se Harry brine za mene,a tužna jer su mi navrla sjećanja na mog malog Buddija.. Pitam se što mu se dogodilo, nisam ga vidjela otkad sam završila u bolnici.
Moje misli je prekinuo nagli dodir ruke. Zatečeno sam pogledala u stranu i ugledala sam sada već dobro poznate Harrijeve zelene oči.
"Oprosti što sam se zadržao toliko dugo..Čuvar me je zapričao."Harry se ispričavao. Blago sam se nasmiješila.
"Nema veze..Nego,reci mi,zašto si me doveo u azil?"pretvarala sam se da ne shvaćam. Harry je se nasmijao. "Još uvijek ne možeš pretpostaviti? Nabavit ćemo si malog krznatog prijatelja.."odgovorio je,što je meni izmamilo još veći osmijeh.
