I Want My Old Life. \\H.S\\

I Want My Old Life

11.Poglavlje

Los Angeles. Pun ljudi,ne samo Amerikanaca vec i stranaca. Svi u zurbi,neki izgubljeni u svojim mislima neki zale sto su dosli a neki su veseli. Ništa promjenjeno,sve isto.

Ali,evo,ja spadam u vrstu "napokon u rodnom gradu"

Harry je zamisljeno,zapravo,nezainteresirano razgledevao. Nije mu prvi put,vidi se.

"I,sta kazes" progovorio je .
"Biti ovdje nakon 10 godina je lijepo." podsmjehnila sam se lazno a takodjer i njega zbunila.

"Ha?" je jedino rekao te mene natjeralo da se zbunim.Ah,da,nisam mu rekla da sam odavdje. Nisam ni mogla jebi ga.

"Zapravo,Harry ovdje sam rodjena" pogledala sam ga te je on skupio obrve i napravio facu kao "opa". Uzeo je kofere i dozvao dobrotvornog taxi-a koji nas je lijepo docekao te smo usli na straznja sjedala.

Put se oduzio sto znaci da mi daje dobru priliku da razgledavam. Pa ipak,10 godina nije mala stvar.

Harry bas i nije bio zainteresiran ovim dolaskom ali svejedno,dosli smo ovdje jer nas traze? Da,upravo tako.Samo,ne znam razlog. Necu ga ni saznat,pored Harrya ne.

ugh Harold,toliko si kompliciran a toliko jednostavan.

"Zamisljena si" rekao je odjednom a ja sam sr iznenadila jer iskreno nisam ockivala ovako šta. On se u glavnom vratio u buljenje telefona. Srce mi je na mjestu,hvala Bogu,ali ova njegova rečenica...Probudila je nekakve takozvane leptirice u mene. Iako nisam ništa rekla on je i sam mogao znati sve. Zna me tako malo a čita me tako dobro.

Nije uopce bitno.

Jedina dobra stvar je ta sto cemo zivjet sa deckima i curama,sto je jos dodatno dobbra stvar za mene znam da necu sama bit sa ovim psihopatom. U ovih zadnja dva dana je potpuno drukciji. Jucer sam uletila u njegovu sobu a on je mrtav ladan samo uputio pogled prema meni. Cudno. Bolje za mene ajd.

Nakon dobrih 2 sata voznje napokon stizemo na jedno,po malo "pusto" da se tako izrazim mjesto. Tu je kao i prijasno,na brdima smo sa rijekama,šuma i tako,uglavnom,kuca je predivna,svijetlo smedja,sa dva kata,siroka, velikim balkonom sa stolovmima i stolicama. Drveca,kamenje i cvijece oko kuce su jos samo dodatnno ukrasavali kucu. Bazen sa strane je zauzimao veliki dio. Iako je bio zatvoren. Dapace,9 mj je.

"Pa,sta mislis?" Harry je upitao odma nakon ulazka. Ostala sam iskreno zatecena,sve divnoo,lijepo ,kao u raju.

Hodnik je ukrasen raznim slikama,crvenim tepihom koji vodi do dnevnog. Kuca iznutra je jako lijepa,kao i izvana naravno.

Dnevni ukrasen raznim zidovima,malo po malo ima i drvenog,kamin,stolice,plazma na zidu,sve je predivno. Ocekivala sam nesto malo..ne znam,ali sigurno ne ovakvu ljepotu.

Harry je primjetio moje zadovoljstvo te se siroko nasmijao.

"Ovo je...savrseno" mada,to "savrseno" bi bila velika uvreda jer je stvarno ultramegasuper.

Harry je isto razgledavao,stovise i njemu se svidjalo,po njegovoj faci bi se to moglo primjetit jako dobro.

"Idemo ti pokazati sobu" uzeo je kofere pri govoru te je nastavio "Ovako,ova kuca je velika,i necemo samo ti i ja zivjet u njoj,dapace,zivjecemo sa cijelom ekipom,ali ne,nepomisljaj da trazis pomoc ako dodje do nesporazuma izmedju nas, i moja si briga,tako da,ako planiras poduzeti nesto oko toga,prestani,jer,neces uspjeti"

rekao je to nekako...cudno,kao da mi zeli dati doznanja da ne pokusavam otici. Ali,to me boli. Voljela bih da mogu otici,prbuditi se iz ovog kosmara,koliko toliko,samo da nastavim sa prijasnjim zivotom.

Iskreno,koliko god mrzjela neke stvari,sad bi ih najradje radila.

A Harry? On je decko,poseban decko na svoj nacin,svojim potrebana,sto donekle i razumijem. Valjda mi je sudjeno biti povrijedenaa...Ali,koga briga?

Ulazak u sobu mi se cinio kao "dobrodosla u svoju sobu,no jos uvijek nemas svoj mir"

Naravno da sam svjesna da sa Harryem ne postoji mir.Znam da ce kad tad nesto lose desiti,i naraavno,ja cu ispast kriva. Naravno,tko bi drugo nego Viki?

AN
Vote&kom ak vas se svidja.
Lyall xx