I Want My Old Life. \\H.S\\

I Want My Old Life

7.Poglavlje

Sunčane zrake koje prodiru kroz tanki sloj zavjesa me budi iz sna. U nepoznatoj sam prostoriji.
šta je dogodilo? Naglo sam ustala shvačajući da sam gola i da se ne nalazim u Harryevoj sobi. O ne. Gdje mi je odjeća? Gdje,kako,šta?
Trenutak nakon mog burnog ali kratkog razmišljanja Harry izlazi iz kupatila sa samo ručnikom oko struka. Olakšanje je prodralo mojim tijelom pa tako i jedan glasni uzdah. "Čemu to?" hrapavi glas izlazi iz Harryevih usta. Natjerao me je da ga pogledam što sam,naravno,i učinila. "Koje?" govorim također promuklim glasom te on nakon nekog vremena razmišljanja prozbori. "Taj izdah" a o tome je riječ. Od kad je on zainteresiran mojim pokretima? "Mislila sam da sam..." ne uspijem ni dovršiti rečenicu a njegov glas me prekida "zar stvarno misliš da bi dopustio da spavaš sa bilo kim osim sa mnom?" slegnila sam ramenima a on je,pa samo okrenio svoja razvijena leđa.
Oblačio je svoju bijelu prozirnu majicu i crne uske traper hlače. "Oblači se,uskoro idem da ti kupim nešto robe. Ni ne pomišljaj da bježiš" rekao je ozbiljno i prošao je kroz vrata ostavljajući me zatečenu.
Imam priluku da pobjeegnem. Ali ne mogu,naći će me. Ako pokušam pobjeć,ima dvij opcije. Prva je da ću uspijet a druga da će me naći i namlatit.

Ubrzo oblačim haljinu i namještam kosu te obuvam štikle i izlazim iz sobe nailazeči na pijane tinejđere na podu. Fuj. Zar je moguće da ovako tinejđeri mogu? Kako ostane živi uopče?

Ubrzo se nalazim vani i hladan zrak udara moje blijedo lice. Lijevo,desno? Kamo?
Pogledala sam u lijevo,to je vodilo u neku šumu. Ne mogu tamo,moram kući,ali gdje mi je kuća? Preostaje mi još samo desno. Oh. Šetkanjem gradom uočavam svakakva lica nepoznatih ljudi...pitam se,jesam li uopče u svom gradu. Iako je London velik ipak jedva da ima osobe koju nikad nisam vidjla.
nakon dosta hodanja ušetam u mračniju ulicu. Hladnu i pustu. Ovdje kao da nema žive duše.

Čini mi se da čujem neke glasove. Muške i promukle. Jedan mi je i više nego poznat ali ne znam čiji je. Mješa se sa svim glasovima tako da je teško izdvojit.
Uskoro glasovi su postajali jači. Strah je obuzeo moje smrznuto i uplašeno tijelo. Nije prošlo puno,osjetila sam jake muške ruke oko sebe. Uspaničila sam se i petom od štikle sam da opalila u osjetljivo mjesto koliko je i bilo moguće. On je jaknuo i pustio me što mi je daalo priliku da pobjegnem. Bože pomozi. Glasovi neko vrijeme nisu bili prisutno sve dok.... "Vicotria!" o ne. To je Harry. O ne. Gotova sam. Prilikom trčanja saplela sam se i pala sam na pod. Jesam li zaboravila reći da u ovoj ulici ima više smeča nego u mojoj bivšoj sobi?
Pokušala sam se ustat i pobjeć ali u tom naumu me zaustavio Harry. Bolje rečeno bijesni Harry koji kipi od ljutnje. Oči su mu tamne a vilica mu se ističe. Ubrzo me pribija uz zid i stišće mi vrat. Uskoro sam polako počela gubit zraka. "Šta sam ti jebeno rekao?!" izderao se toliko jako da sam pomislila da se čuje do LA-a. Ubrzo nakon toga pokupljam jaki šamar i moje lice zagori. Suze su počele a on me je nemilosrdno gledao.
Jedna šaka u stomak i lice je bila dovoljna da padnem u nesvjest,stiskao me je i gušio,šamarao sve dok nisam izgubila svijest,smračilo mi se pred očima i pala sam na hladan beton,nemilosrdno sam bačena,izmučena i našamarana. Nitko u trenutku nije mario za mene. Nitko mi nije mogao pomoć. A proklinjala sam. Bog kao da nije bio na mojoj strani. A on? On je nastavljao udarati me,jako i bezosjećajno. Jedino što sam htjela je umrijet,ako već i nisam..

A.N

vote&kom ako vam se sviđa.
Lyall. xx