I Want My Old Life. \\H.S\\

I Want My Old Life

8.poglavlje

Dosta mi je,dosta,ne mogu više ovo trpiti,svaku bol koju mi daje,svaki udarac,svaka riječ. Zar ne vidi da sam čovjek sa osjećajima? Sa srcem..?
,ne boli me što me udara toliko koliko i to da je u stanju udariti djevojku.
Mrzim ga,mrzim ovo mjesto i ovu kuću,želim u svoj krevet,želim svoju malu sestricu pokraj sebe u krevetu kad ne bi mogla spavat,želim zagrljaj svog brata. Želim samo to,ali prokleta sam,zaglavila sam,jedino što mogu učiniti je jednostavno se ubit.

Počela sam plakati prisječajući se činjenice da sam zapela sa ovim predivnim kretenom. Suze su lile a ja ? Umirem od želje da sve bude normalno,da nikad nije bilo tog kluba..
Sad mi treba samo topli zagrljaj,bio to mamin,bratov,sestrin ili očev. Ništa više.

"Oprosti" promukli glas u pravcu vrata se oglasi. Pa da,od svega toga nisam ni primjetila da je ovdje.
Gledala sam ga sa mržnjom i boli,sa suzdržanim suzama u očima koje su toliko bolile, da su od same boli same potekle,a takve suze se nažalost ne mogu zaustavit.uzdisala sam veliku količinu zraka iako mi se stalno izbijao,nisam disala,umirala sam. Psihički sam umirala.
Harry stoji i gleda u mene izbezumljeno. Ne razumije moju patnju... On ne razumije kako mi je i koliko samo želim da ovo nije stvarno.

Harry's P.O.V

Te njene sad već crvene oči,od plakanja,gledaju u mom pravcu,uplašeno i bezosjećajno,ne vjerujući u ovo.
Zašto joj to radim?
Zašto ne mogu pobjedit demona u sebi? Zašto ne mogu da je pustim da živi normalno? Zašto mora patiti zbog mene? Ja sam psihopat.

Victoria's P.O.V

Približavao se stinim koracima prema krevetu što je mene tjeralo na pomak u nazat.
Skupila sam se u dijelu kreveta i stavila svoju slabašnu ruku ispred njega. Gledam je u nju pa u mene. "oprosti" ponavlja tiho i promuklo
Šutim i gledam ga. Predivnog dečka sa odvratnim pristupima prema ženi.
Voljela bi da je sve bolje....
Uzdahnio je i grubim koracima izađao iz sobe ostavljajući glasni zvuk koji je proizveden od vrata a potom ostavljajući mene još uplašenijom i sjebanom..
*
*
*dan poslije*
Budim se sa olakšanjem,valjda zbog toga što sam isplakala sve.
Sve je bilo tiho,prijalo mi je to. Išetala sam iz kreveta i koračila na hladni pod prema vratima,uskoro se nalazim na bijelim stepenicama koje vode do raskošnog dnevnog koji je prazan.
Sve je tiho i mirno,kao da sam u raju,sve je bijelo i polagano smeđkasto,još da nisam na mjestu u kojem jesam,mislila bi da sam napokon pronašla mir u ovoj kuči..

Pogledom prelazim preko kuće,ništa,
Harrya nema. Pa gdje je?
Ovo je možda dobra prilika da pobjegnem ali prvo hrana.
U kuhinji nije ništa drugačije,tiho,mirno i lijepo.

Uzela sam pahuljice i mlijeko,stavila sam u zdijelicu i sjela za stol jedeći ukusne pahuljice .
Razmišljala sam o životu kad pobjegnem,imam vremena,mislim,tek mi je 19,samo,pitanje je,hoću li izači?
Moram,moram i moram. Obećala sam si.
Ubrzo ustajem sa stola i rastežem se jako,zjevnem još jednom i dođem na prozor koji je preko cijelog zida (sve se vidi iz vana i unutra)
Promatrala sam grad i ljude,kako žure i smiju se,šale i ljute. Ja nemam sa kim podijelit to. Gledala sam sve sa suzama u očima. Ptičice su letjele i igrale se,činceći mene tužnijom.
Zašto nisam slobodna?
Zašto je mogu bit kao one?

Lagano uzdišem i gledam prema velikom i divnom gradu. Londonu.
Čini se kao da nema kraja ovoj ljepoti,ali,ja ne znam gdje sam,u kojem dijelu,ja ne znam zaśto sam ovdje. A možda znam,seks robinja,pa da.
Ovdje jedina dobra stvar je to što je kuća lijepa i velika,iz vana je od drveta i po koji metal,ne staromodno već luksuzno,dobro je što je i na jednom malo većem brdu koji prekriva par drveća i divna zelena trava.
Kuća je široka i dvokatnica. Visokoa i slatka. Moje razmišljanje o raskošnoj kući prekine Harry,sav uzdihan i uplašen?
Ma ne,ne može biti.
"Spremaj se"je bilo sve što je rekao prije nego što je otišao u sobu.
Gdje? Zašto sad ovo? Pa di idemo?
Stajala sam na mjestu i čekala znakove da mi objasni o čemu je riječ..

A.N
Vote&kom i mišljenje if u like it.
Lyall xx