Pokucala sam na njegova vrata, nervozna.
Otvorio je tako brzo, kao da je čekao držeći ruku na kvaki.
„Tom", prošaptala sam. Bile su to jedine riječi koje sam tada poznavala. Vidio je moje suze pa mu se lice smračilo. „Familia supra omnia", njegov čvrst glas naveo me da se slomim. Ponovila sam njegove riječi i privukla ga u čvrst zagrljaj.
Iznad njegova ramena, kroz prozora sam mogla vidjeti da se oluja smirila.
Nije bilo više tamnih divljih sjena. Nada se probijala zajedno sa suncem do kraljevstva Auruma.
Kako sam prije toga osjetila veliku bol, sada se radost uporno probijala i pravila dublje puteve od onih prijašnjih.
Te noći, ostala sam spavati kod Toma. Pričala sam o svemu što sam prošla, a za što sam znala da će ga nasmijati i zabaviti.
Nako što se Tom izgubio u carstu snova, okrenula sam lice prema prozoru i šaptala u mrak njegovo ime.
VOCÊ ESTÁ LENDO
Ja sanjam polarnu svjetlost
Ficção Geral"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitaln...
