Čim smo se vratili, zavukla sam se u salon.
Sjela sam za glasovir iako već dugo vremena nisam svirala. Prije sam to radila kad bismo imali goste. Oni bi se okupili oko mene u onim svojim lijepim haljinama i crnim uglačanim cipelama, kimali glavom i smiješili. Ali ne bi bilo onog sjaja u njihovim očima koji sam očekivala. Dizala bih se s te klupe smrvljena srca, jer nisam uspjela svoju sreću podijeliti s njima.
Sjedila sam neko vrijeme i nisam se mogla prisiliti na dodir s tipkama.
Sjetila sam se jednog događaja od prije nekoliko godina kad sam se spremala za veliki događaj na dvoru i Celeste mi je radila frizuru, iako to ni približno ne spada u opis njezina posla. Zamolila sam ju jer sam znala da ima spretnost i kreativnost u prstima. Imala sam tremu jer sam znala da me tu večer čeka upoznavanje s mnogim "važnim" ljudima. Celeste je dovršila pletenicu vrlo komplicirana izgleda, i rekla: „Ako želiš biti samopouzdana, onda to i jesi." Tada sam se na to samo kimnula jer nisam htjela reći da ne razumijem, ali tu rečenica nisam mogla izbaciti iz glave. Jer nisam mogla odrediti je li točna.
Ako želim biti hrabra, jesam li to uistinu? Ako želim biti inspirativna i pozitivna i pravedna, jesam li to postigla već samim time što to želim biti iz dubine svoga bića?
Ako tu želju nikada ne zanemarim, držim ju u svojim mislima, svaki dan se budim s njom na svojim usnama, imam li već tada tu vrlinu koju priželjkujem?
Odlučila sam pokušati. Jer nisam više željela ta jutra za kojih bih se probudila i shvatila da bih radije spavala nego bila budna, svjesna.
Još neko vrijeme sjedila sam u tišini, s rukama u krilu. Zidne lampe osvjetljavale su toliko da sam mogla dobro promotriti crveni tepih pod svojim nogama ukrašen kojekavim krugovima i cvjetovima. I zlatne okrvire na zidu koji su se isticali više nego osobe na slikama. I visoki strop također oslikan milijunima krivulja i krugova. I vaze koje nisu držale cvijeće već su stajale prazne i same. I ogromni kristalni luster točno iznad moje glave.
Svjetlost mjesečine zbog toga mi se doimala prosta. To me rastužilo i kako bih razbila tišinu, spustila sam prste na tipke i zasvirala.
ESTÁS LEYENDO
Ja sanjam polarnu svjetlost
Ficción General"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitaln...
