Tu noć otišla sam spavati kod Toma.
No kad je Celeste zorom došla u sobu, bila sam već potpuno budna. Cijelu noć sam pisala i razmišljala i brojala crte na Tomovu licu bez kojih nisam znala kako živjeti. Nedostajao mi je ležeći tako, ni pola metra od mene.
Sjeli smo u kočiju i krenuli.
Izvukla sam papir iz džepa kaputa kako bih si zaokupila misli. Na njemu je bila ispisana pjesma koju sam skovala u znoju te noći.
Goruće Sunce
Pod mojom kožom
Vodi se beskonačna bitka.
Ponekad sam led na vršcima iglica bora,
Nekada sam trava zelena i duboka mora.
Snage pak imam puno,
Spremna sam dotaknuti planine vrh.
I dopustiti vjetru da šumi i njeguje mi ruke,
A pahuljama da dotiču usne mi suhe.
Ta snaga dolazi iz mene,
Isijava svaki put kad raširim oči.
I kad otvorim usta izlazi mi kroz dah,
Ne da mi da se pretvorim u prah.
To je toplina gorućega Sunca,
Što u prsima mi udara i sreću osjeća
Kad mi kitica poljskog cvijeća zaškaklja lice,
I kad me tvoje oči pogledaju kriomice.
Neka se šume oglase smijehom,
Obojimo drveće u zlatnu.
Jer u prsima nam otkucaje broji svakoga dana,
Goruće Sunce, ta kugla zemlje i orkana.
Osjećala sam se vrlo dobro svaki put kad bih pročitala pjesmu, iako nije govorila o meni, već o osobi koja ću jednoga dana biti.
Htjela sam ju pročitati Nicholasu jer je sjedio odmah do mene, ali znala sam da će mi glas nekontrolirano drhtati. Možda ću, razmišljala sam, poslije mu dati da ju pročita.
Pogledam kroz prozorčić.
Dug put nas još čeka.
No proljeće dolazi.
Zapamti to. I svako jutro budi se s njim na svojim usnama.
KAMU SEDANG MEMBACA
Ja sanjam polarnu svjetlost
Fiksi Umum"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitaln...
