path to future

2.4.

4. T H E  I R O N Y

„Vidjela sam jednog stranca, bili smo nekad bliski..."

RAZOČARATI se tako lako. Puno lakše nego bilo što drugo. Sagraditi povjerenje? Za to su potrebne ponekad i godine. Razočarati se u osobu? Dovoljan je jedan pogled. Trenutak u vremenu. A čak i za osobe za koje misliš da te ne mogu razočarati više moraš znati – uvijek mogu.

Priču o Afetu i plavuši već ste čuli, zar ne? Za slučaj da ste ju čitajući ovu priču usput smetnuli s uma, vrijedi ponoviti glavne linije. Ona mu se sviđala. Njoj on nije. Ona je htjela akciju, nekoga više „mačo". Ulazila je izlazila iz nevažnih veza s muškarcima koji su ju gledali poput igračke, i ona se pravila da joj odgovara to. Afet je, ipak, često pričao s njom, i nije mu trebalo dugo da se zaljubi. (Što je vrlo čudno uzevši u obzir djevojčin izgled i karakter.) Ali nakon što ju je poljubio, rekla je da ne osjeća ništa i da ne želi ništa. Tada ju je zamrzio. Onako iz dna duše. Ili je barem tako svima govorio. A ona je valjda, nakon nekog vremena, shvatila da više ne želi biti ostavljana i korištena kao igračka. Shvatila je da joj treba netko tko će prema njoj biti drag i držati je kao kap vode na dlanu.

Bilo je to par dana nakon prvog spoja (vratit ćemo se i na spoj kasnije) kada je bila vani. Ponovo pomalo pijana, i ponovo nasmijana. Pa, bar neko vrijeme. Alkohol je djelovao na nju i bila je sretna.

Možda vi sada ne možete zamisliti njezino iznenađenje, ali ono je svakako bilo tu. Onoga trena kada je dotična djevojka prišla Kaiu i počela mu šaputati nešto na uho, i kada se on počeo smijati.

Pa dobro, pričaju. Pomirili su se. Nije velika stvar.

Ali bila je onda kada su zajedno izašli van i uputili se prema parku. A bila je još više kada su joj prijateljice rekle da su ih vidjeli skupa.

Ostatak noći provela je pokušavajući lažirati osmijeh svaki put kada su prošli. Pretvarala se da je dobro, i da ju ne dira.

Ali nije mogla vjerovati.

Boljelo je, isprva. Kasnije je shvatila da je veći problem njezin ego. Onaj koji nije mogao podnijeti činjenicu da je neki način ta djevojka ispala bolje od nje – a koliko god nisko mišljenje Zoey imala o sebi, o njoj je mislila puno gore.

I koliko god davno je ovo bilo – i koliko god vremena da je prošlo, neke stvari zauvijek će ostati misterija. Zašto ljudi vole i govore da mrze? Zašto ranjavaju nedužna srca kako bi se riješili vlastite boli? Kako su uopće u stanju voljeti toliko loše i okrutne osobe? I zašto je ona voljela takvu?

Nekoliko dana prije toga, sve se činilo bolje. Prolazilo ju je, ili je barem mislila da je tako. Nakon što ju je stvarnost udarila i svemir ju odlučio neugodno iznenaditi još jednom shvatila je da nije zapravo tako. Ali u trenutku u kojem se nalazimo, Zoey je još uvijek vjerovala da ju prolazi i da je spremna za izlazak.

Nije to bio spoj naslijepo, nije htjela tako. Bio je to suptilan izlazak više ljudi. Bio je tu Walsh, Jacob i Walshov bratić, Heath (za kojeg je, usput, Zoey odmah pomislila da je sladak – ali vratit ćemo se na to kasnije).

Jacob se činio drag. Volio je iste stvari kao ona i slušao sličnu glazbu. Nije, doduše, previše razmišljala o njemu, ali pristala je pokušati. Bio je to zanimljiv i dugačak izlazak. Priča, i smijeh, i toliko toga što joj je oduvijek nedostajalo u životu. A sada kada je imala odličnu ekipu i kada se sve činilo savršeno, u njoj je i dalje bila praznina koju nikako nije mogla ispuniti.

Prvo nije znala zašto. Ali nekoliko dana kasnije, kada je saznala za Afeta i Penelope, bilo joj je jasno. Neke rane bile su previše duboke.