path to future

3.1.

1. P A R A L L E L S 

„I think about you, but I don't say it anymore."

GODINA DANA bilo je ogromno i toliko malo razdoblje u isto vrijeme. Kada je razmišljala koliko se toga promijenilo kao da su prošla desetljeća. A opet, nekako je sve toliko brzo proletjelo, i nekada je imala dojam kao da je baš jučer sjedila i dosađivala se kada je došla njegova poruka.

Ovaj Badnjak provodila je toliko drugačije, ali ni malo čudno za osobu kakva je postala.

Prošloga Božića našla se zavaljena u ne previše udobnu fotelju u gostima ljudi koje nije baš dobro ni poznavala. Njezini roditelji su, naime, inzistirali da ode s njima i budući da su ju već natjerali i da Božić i Badnjak s njima provede kod bake, u gradu 2 sata udaljenome od Windalea na ovo je samo mogla slegnuti ramenima i pristati. Ionako nije imala pametnijeg posla. Zurila je u mobitel, odgovarala na rijetke joj poruke i ponekad kimnula glavom ili se uključila i dosadan joj razgovor. U Windaleu, običavalo se na Badnjak ići van i cijeli je provela žaleći što ona nije mogla. Nije da bi ju pustili da ostane predugo, niti bi joj možda bilo previše zabavno, ali i dalje je htjela ići budući da nikada prije nije. Dok su svi drugi slavili ona je sjedila pred TVom i već nebrojeni put gledala neki od nastavaka Sam u kući.

Sada je promatrala svoj odraz u ogledalu. Obukla je uske kožne hlače i bijelu košulju, i imala je zlatni lančić. Kosa joj je bila lagano nakovrčana, a na noge je obula čizme. Požalila je što ne zna hodati u štiklama. I što je odviše hladno za haljinu. Žalila je i za mnogočim drugim, ali trudila se ne pokazati da je to bitno.

Ona i Walsh sada su bili u odličnim odnosima. On je našao djevojku, i ona se osjećala nekako lakše sada kada je znala da više ne želi imati ništa s njom. A budući da mu je upravo Zoey pomogla kada je saznala tko mu se sviđa, obećao joj je uzvratiti uslugu i biti „wingman." nije previše razmišljala o tome, a i kada bi znala je da je to bila samo puka priča i da nije mogla (niti je to Walsh mogao za nju) samo odabrati neku osobu i reći da želi nešto s njim. Barem se nadala da više nikada neće učiniti išta takvo.

Pokušala se nasmiješiti izrazu u zrcalu netom prije nego je izašla iz kuće.

Nikada nije vjerovala u Božićna čuda. Niti čuda općenito. Dobre stvari ponekad su se događale i stvari za koje nikada nismo vjerovali da će se ostvariti ponekad jesu, ali to je bilo to. Samo puka slučajnost, ništa više. Tako da se moglo reći da se nešto nalik čudima događa, ali nikako ne njoj.

Njezino čudo imalo je oblik imena koje joj se pojavilo na ekranu. Poruka.

Kai Affet.

Srce joj je zakucalo previše brzo i nije se mogla smiriti. Gledala je oko sebe i osjećala se zarobljeno među ljudima oko nje. Nije htjela otvoriti poruku sve dok nije bila sama, ali od toga trenutka, nije se mogla prestati smijati.

Gotovo cijela ekipa bila je na okupu. Walsh je javio da će kasniti, što nije bilo ništa novo. Darius (koji je također bio sastavni dio ekipe i kojega je Zoey upoznala otprilike u isto vrijeme kada je upoznala i Walsha – i da, roditelji su ga stvarno nazvali Darius) je rekao kako će povesti svoga bratića, što je bilo u redu s obzirom da nikome nije smetalo upoznati nove ljude. Tako da su osim Walsha čekali i njega.

Ime mu je bilo Sebastian Ardaleah, iako Zoey nije odmah zapamtila prezime. Bio je otprilike Dariusove visine (što je značilo da je bio za petnaestak centimetara viši od Zoey), tamne kose koja je izgledala kao da se pomalo kovrča. Osim kose, nije našla previše sličnosti između Sebastiana i Dariusa. Uostalom, Sebastian je bio puno slađi, barem koliko je mogla vidjeti u mraku i bez da je previše buljila u njega.