Part 2

124 5 2
                                    

Dok sam se spremala za posao razmišljala sam o Filipu. Plašilo me što je ostavio tako jak utisak na mene nakon samo jednog razgovora.
Moj život je uvijek bio uredan,rutinski odrađen. Od malena sam bila perfekcionist,odlična u školi,popularna u društvu,omiljena među muškarcima. Plijenila sam njihovu pažnju iz sebi nepoznatih razloga,mene to nije zanimalo zapravo.  Nisam obraćala pažnju na njih jer sam oduvijek bila okupirana drugim stvarima,a i ljubav ne možeš kontrolirati zato me nije nikad zanimala.
Moji prijatelji često su me opisivali kao robota. Nije da nisam imala osjećaje već se nisam vodila njima.Moj stav je jasan uvijek slušaj razum.
Iz razmišljanja me trgnula melodija. Prošli su me trnci,zvoni mi mobitel,možda je Filip.
Osmijehnula sam se vidjevši njegovo ime na ekranu.
"Halo"-mislim da sam zvučala preushićeno.
"Ćao,Filip je sa zabave,nadam se da te nisam probudio.
"O ćao,ma ne,spremam se za posao upravo."
"Aha,dok kad danas radiš,volio bi da nastavimo razgovor od jučer,ako si ti za."
Oke,udahni,ne smiješ zvučat očajno.
"Pa,nisam sigurna kad ću završiti,možda oko 7?"
"Dogovoreno,u 7 onda,možeš mi samo dati još adresu da znam di te trebam pokupiti?
Doći će po mene! Kako je drag.
"Naravno,poslat ću ti porukom"
"Uredu,vidimo se u 7"
Poklopio je prije nego sam uspijela odgovoriti bilo šta.Poslala sam adresu i krenula u ured.
Uz puno truda uspijela sam se posvetiti poslu i izbaciti ga iz misli.
Jedva sam dočekala kraj radnog vremena.
Spremala sam se duže nego ikad u životu. Samo kupka je trajala 45min. Nakon sto isprobanih kombinacija uhvatila me panika. Moj ormar bio je prepun identičnih poslovnih kombinacija,nije bilo nijedne boje samo crno,
sivo i poneka bijela košulja. Nisam izlazila,na spoju nisam bila od tinejdžerskih dana iako ni tad nisam bila na puno spojeva. Nakon što sam izbacila sve iz ormara,skroz na dnu našla sam zaboravljenu lepršavu haljinicu s tankim naramenicama,nježno roza. Vjerovatno iz tih tinejdžerskih dana. Molila sam se da stanem u nju. Uspijela sam,čini se da se nisam udebljala od tad. Istina je da sam uvijek pazila na liniju,nisam prihvaćala nesavršenost pa ni na svom izgledu. Raspustila sam dugu crnu kosu i stavila neutralni ruž. Pogledala sam na sat,7 i 10. Kasnim,bolje da što prije krenem,još samo cipele. Obukla sam crne cipele s tankom potpeticom. Posljednji put pogledala sam se u ogledalo. Savršeno,pomislila sam i izašla iz stana.

Ljubav koja ubijaWhere stories live. Discover now