Ljubav koja ubija

Part 8

Prošlo je 4 predivnih mjeseca,nikad nisam bila sretnija,Filip je upoznao sve moje prijatelje i oduševio ih naravno. Čak je i moje roditelje uspio šarmirati. Prestala sam brinuti i prepustila sam se svojoj sreći. Jedino je Ivan bio skeptičan.
"Ne znam,ima nešto čudno u vezi njega"rekao je Ivan dodajući mi šalicu kave.
"Ti se samo ponašaš previše zaštitnički,sigurna sam da nijedan ne bi bio dovoljno dobar ako se tebe pita"odgovorila sam mu kroz osmijeh.
"Možda,a možda mi se samo ne sviđa kako on utječe na tebe"nastavio je ozbiljnim tonom.
"Kako to misliš?"upitala sam ga zbunjeno.
"Pogledaj se malo Lea,uzimaš slobodne dane na poslu,dopuštaš frajeru da radi planove i preuzima potpunu kontrolu nad tobom,a ti se samo smješkaš,jedino o čemu govoriš je on,većinu svog slobodnog vremena provodiš s njim. Čak i kad niste skupa,on uspije saznat gdje si,s kim si,a tebi to nije nimalo zabrinjavajuće. Otvori oči,dovraga pa bila si tako pametna." Ivan je spustio pogled kao da je pomislio da je možda pretjerao.
Nisam stigla ništa reči,mobitel mi je zazvonio.
"Filip je,trebala bi se javit."rekla sam Ivanu i javila se.
"Ej malena,pa gdje si? Bio sam kod tebe ali nema te doma."
"Kod Ivana sam."rekla sam kratko,još pod dojmom svega šta je Ivan rekao.
"Šta radiš s njim?" Pitao je nekako drsko.
"Pijem kavu."
"Dolazim po tebe"ostala sam šokirana načinom na koji mi se obraća.
"Ne,ostati ću još kod njega"
"Znao sam da lažeš"počeo se derati na mene,govorio je neke besmislice da ga lažem,da spavam s Ivanom njemu iza leđa.
"Ne lažem,Filipe zašto se tako ponašaš,smiri se"nikad se nije tako ponašao,bila sam zbunjena njegovim reakcijama.
"Zadnji put te pitam Lea,šta radiš s njim?"izderao se toliko da sam morala udaljiti slušalicu.
"Dolazim do tebe pa ćemo razgovarat"rekla sam,nisam željela da Ivan sluša ovaj razgovor.
"Moram ići"rekla sam i krenula prema vratima.
Ivan me zaustavio,pogledao me zabrinuto i šapnuo da se pazim.

Trebalo mi je 20min do njegovog stana. Zvonila sam,nitko nije otvarao. Zvala sam ga sto puta ali svaki poziv preusmjerio se na govornu poštu. Bila sam zabrinuta,šta ako je uzrujan sjeo u auto i nešto mu se dogodilo? Ako mu se nešto dogodi ja ću biti kriva,zbog mene je bio uzrujan. Umirala sam od brige,predbacujući sebi,uvjerila sam sebe da sam kriva,da sam napravila nešto loše. Sjedila sam i čekala ne shvaćajući da ja nisam ništa loše napravila.
Nakon više od sat vremena pojavio se pred vratima. Potrčala sam da ga zagrlim presretna jer je dobro. Bijesno me odgurnuo. Otključao stan i povukao me unutra. Htjela sam nešto reči ali on se počeo derati da sam ga prevarila,da je mislio da sam drugačija,počeo je pričati neke besmislice kako ga uništavam sa svojim lažima i prevarama,kako on mene voli i trudi se a ja sam nezahvalna.
Šutjela sam,šokirana s njegovim izjavama.
Kada je ušutio,pogledala sam ga,u očima mu je sjevao bijes,drhtao je. Nisam se uplašila ni trenutak jer sam vjerovala da mi neće nauditi.
"Dopusti da objasnim sve" rekla sam i u tom trenu približio se prema meni,udario mi je šamar od kojeg sam izgubila ravnotežu. Uhvatila sam se za zid,pogledala sam ga s nevjericom. Istrčala sam uplakana iz stana. U glavi mi je zvonilo. Razdočarenje,bijes,tuga,sve se pomiješalo u meni. Bilo je predobro da bi bilo istinito. Glupačo,govorila sam samoj sebi tražeći ključeve od auta.Samo sam htjela nestati toliki sram me obuzeo zbog toga u šta sam se pretvorila i šta sam dopustila. Sjetila sam se Ivanovih riječi.Bio je upravu.
Vidjela sam kako Filip trči prema meni,ušla sam u auto. Vikao je da stanem. Lupao je po prozoru,vidjela sam mu suze u očima. Upalila sam auto,gledao je u meni molećivo. Stajali smo tako činilo se cijelu vječnost.