Ljubav koja ubija

Part 7

Sjedila sam u uredu za računalom razmišljajući o svemu što se dogodilo prošlu noć. Buljila sam u prazan ekran kad je prišao jedan kolega.
"Lea,šta se tebi dogodilo,jesi bolesna?"-pitao me Marko zabrinuto.
"Ne,zašto?"-znala sam da pita jer je vidio kako buljim u isključen kompjuter već više od pola sata.
"Pa,nekako si odsutna,već pola sata sjediš tu nisi ni upalila kompjuter"-rekao je to tiho kao da nije želio da ostali kolege čuju.
"Samo sam pospana"-zapravo to je bila istina,nisam spavala cijelu noć.
"Pa bolje da se dobiješ jer moramo krenut imamo intervju za sat vremena"- rekao je i pogledao me kao da mi nije povjerovao da je običan umor upitanju.
"Ne idem,prebaci na nekog drugog,ja idem kući "-rekla sam mu uzimajući stvari.
"Jesi ti sigurna da je sve uredu?"-vrlo zabrinuto me pitao.
Hodajući prema izlazu samo sam mu viknula
"Da. I meni nekad treba odmor Marko."
Izašla sam iz zgrade i nazvala Tinu,jako dobru frendicu još iz fakultetskih dana."
"Lea,pa već sam pomislila da si umrla"-rekla je Tina.
"Oprosti nisam imala vremena ovih dana,zato te zovem danas na jednu dugu kavicu da nadoknadimo."
"Oke,nađemo se onda na starom mjestu za sat vremena."
"Dogovoreno."
Krenula sam doma da se presvučem.
Ekran je zasvjetlilo
"Dolazim po tebe poslje posla,osmislio sam novi meni za večeras"
Nasmiješila sam se,mogla bi se vrlo lako naviknut na ove večere s njim.
"Doći ću sama,ne radim danas"
Ušla sam u stan i počela se spremat za kavu.
Gledajući u ormar donijela sam odluku da sutra odem u šoping,ne sjećam se kad sam zadnji put kupila nešto novo a da nije za poslovne prigode.
Navukla sam traperice i običnu bijelu majicu.
Tina i ja uvijek idemo u kafić gdje smo se i upoznale odmah pored fakulteta koji smo obje pohađale. Sjela sam u kut i čekala.
Stigla mi je poruka od Filipa.
"Gdje si sad?"
Napisala sam da sam s prijateljicom u kafiću.
Tad je došla Tina.
"Pogledaj kako izgledam,htjela sam ubit frizerku"-vikala je histerično.
Pogledala sam u njenu kosu,njena duga plava kosa sad je bila,pa...ne baš tako duga.
"Nije loše"-rekla sam i prasnula u smijeh.
Tina mi je uputila"ubit ću te"pogled.
Pokušala sam suzdržati smijeh.
"Nego draga,mislim da imam dečka"-rekla sam joj.
Pogledala me kao da nije sigurna jel dobro čula. U tom trenu čula sam da me netko doziva. Podigla sam pogled.
"Filip,šta ti radiš ovdje?"-iznenađeno sam gledala u njega.
"Pa došao sam upoznati tvoju prijateljicu."
-ležerno je odgovorio i sjeo do mene.
"Filip,drago mi je"pružio je ruku Tini koja je bila jednako iznenađena kao i ja.
Njih dvoje su nastavili čavrljati,ja sam odlutala u svojim mislima. Nisam mu rekla u kojem kafiću sam točno,kako je znao? I dali je došao stvarno da se upozna s Tinom ili me provjerava?
Nisam znala šta da mislim.
"Vrlo si duhovit"Tina je rekla pokušavajući doći do daha.
"Lea,jel sve uredu?"-Filip je pitao i oboje su pogledali u mom smjeru.
"Da.malo sam se zamislila"-rekla sam trudeći se biti uvjerljiva.
Nakon pola sata pozdravili smo se s Tinom a Filip i ja smo krenuli kod njega.
"Kako si znao gdje sam?"pitala sam ga dok je otključavao stan.
"Rekla si mi ludice" -pogledao je u mene kao da je pitanje bilo jako glupo.
Nisam htjela kvariti večer te sam prestala ispitivati iako me to mučilo.
Kuhali smo zajedno,pripremio je i film za kasnije ali nismo dočekali kraj.
Završili smo u sobi,kao i prošlu noć prepustili smo se strasti i pred zoru zaspali. Zapravo ja nisam mogla zaspat još uvijek mi je u glavi bilo pitanje kako me našao i zašto me tražio? Bojala sam se odgovora,sve je bilo tako savršeno da nisam htjela kvariti. No savršeno ne postoji,zar ne?