Ljubav koja ubija

Part 10

Mjeseci su prolazili,nikad nisam bila sretnija. Filip i ja odlučili smo se na zajednički život,dopustio mi je da preuredim stan kako god želim iako se naravno pobunio kada sam predložila da dodamo crvenih detalja u gotovo svaki dio kuće. Osim crne i bijele stvarno obožavam crvenu. Ipak napravio je kut na balkonu samo za mene sa crvenim stolićem i bijelim stolicama gdje mogu uživati ispijajući jutarnju kavu i pišući članke.
Čak je i Ivan počeo prihvaćati da se Filip promjenio. Bio je na večeri kod nas,oduševio se kulinarskim umijećem mog dragog.
O onoj večeri više nismo pričali,on je izbjegavao temu a ja nisam htjela kvariti našu sreću. Vikende smo često provodili u njegovoj kući gdje me odveo na našem prvom spoju.
Čekalo ga je veliko promaknuće pa je zadnjih dana bio pretrpan poslom što je meni dalo više vremena da se posvetim svojoj karijeri.
Živjela sam kao u bajci,ipak nešto mi nije dalo mira,bojala sam se da će opet sve pasti u vodu. Svaki dan strahovala sam od njegove promjene,vagala sam svaki svoj postupak razmišljajući hoće li ga to razljutiti pretvoriti u agresivca. Trudila sam se zatomiti taj strah,mislim da on nije ništa primijetio.
Onda se dogodilo ono čega sam se bojala,jednu večer vratio se kasno ali nije bio sam. Doveo je svog kolegu s posla. Oboje su bili prilično pijani.
Ušao je u našu sobu,legao na mene i počeo me ljubiti.
"Stani,hej pa nismo sami"-rekla sam tiho gurajući ga od sebe.
"Dođi pozdraviti mog prijatelja"-rekao je ustajući s mene.
Srce mi je lupalo kao ludo,sve u meni je osjećalo da će večeras biti taj tren kada sva naša sreća nestaje.
Otišla sam do dnevne sobe gdje su njih dvoje sjedili.
"Ovo je moja ljubav,Lea"-predstavio me svom kolegi na što me on pogledao kao da se pokušava sjetiti odkud me poznaje.
"Ti si novinarka,jel da?-pitao je nastavivši me proučavati.
"Da,negdje smo se sreli prije?"-pitala sam shvativši da je i on meni prilično poznat.
"Ne znam,moguće,vrlo si mi poznata"-razgovor je prekino Filip.
"Očito tebe svi znaju Lea"-obratio mi se s dozom sarkazma i ošinuo me pogledom.
Zadrhtala sam od njegovog pogleda,njegov kolega ignorirao je sve to i nastavio čavrljati o poslu s Filipom. Sjedila sam u strahu šta će biti kad on ode. Proklinjala sam u sebi tog nedužnog čovjeka.
Nakon dugih 2sata,ustao se i rekao da ide kući.
Filip ga je ispratio,ja sam nastavila sjediti i čekati teror koji slijedi.
Vratio se bjesan,moglo se vidjeti kako bukti u sebi.
Pomozi mi sada Bože,pomozi mi. Tko zna šta me čeka. Pomislila sam u sebi i susrela se s njegovim bijesom.
Bacio me na pod,udarao nogama po cijelom tijelu,trudila sam se rukama zaštiti glavu. Vrištao je svakakve psovke i uvrede. Moji pokušaji obrane bili su bezuspješni. Sjeo je na mene,uhvatio mi je ruke toliko čvrsto da sam jauknula od boli. Cjelo tijelo me boljelo,nisam znala koji dio više.
"On te riješio? S njim si se jebavala?"-vrištao je.
Nije mi dao vremena da odgovorim već me udario tako snažno da mi se zavrtjelo u glavi.
Skupila sam zadnji atom snage i snažno ga odgurnula sa sebe,počela sam trčati ali sustigao me. Nabio me na zid,udarila sam glavom,vrtoglavica me obuzela i izgubila sam ravnotežu. Probudila se zvijer,vidjevši njegovo zadovoljstvo u očima dok se pokušavam obraniti samo sam se prepustila.
"Sad češ dobiti ono što svaka kurva treba"-viknuo je i počeo trgati majcu s mene.
Nisam se ni pomaknula,zatvorila sam oči i tiho prošaptala "pomozi mi".
Samo se nasmijao,strgnuo je sve sa mene. Divlje me počeo ljubiti po vratu,u jednom trenu zagrizao je toliko da je počela ići krv.
Otkopčao je hlače i gurno ga u mene grubo,tako grubo i duboko da sam ponovno vrisnula,želudac mi se okrenuo,organizam se bunio protiv ovog mučenja.
Nabijao ga je svaki put sve jače,stavio mi je ruku na usta da ne mogu vrištati,ostavljao mi je tragove zubi po cijelom tijelu. Posljednji put kada ga je nabio udario me po trbuhu i svršio.
Ustao je i otišao u kupaonicu.
Ležala sam na podu,izmučena,tijelo mi je pulsiralo,nisam imala snage ustati.
Polako sam počela puzati do sobe,nisam mu htjela dati zadovoljstvo da me nađe kako ležim idalje nepomično.
Svaki pokret me bolio,nisam si dopustila vriskove da me nebi čuo.
Polako sam uzela iz ormara odjeću i obukla ju na svoje bolno tijelo.
Nisam uzela ništa osim mobitela i ključeva od auto. Došla sam do vrata kad sam čula kako izlazi iz kupaonice.
Brzo sam otvorila vrata i krenula prema autu što sam brže mogla.
Toliko boli,ali fizička je bila zanemariva prema
boli u mojoj duši,mom srcu.
Upalila sam auto,vidjela sam ga ispred ulaza kako me traži pogledom. Projurila sam pored njega. Samo je ostao stajati.