Ljubav koja ubija

Part 1

Bilo je to točno prije godinu dana.
Poslovna zabava na koju su pozvane samo važne osobe,ja nisam bila jedna od njih,ali moj posao zahtijeva odlaske na zabave poput ovih. Novinarka sam,radim za politički magazin.
Ovo je bio jedan od najglamuroznijih političkih događanja,imala sam pune ruke posla,toliko intervjua u jednoj večeri. I išlo mi je savršeno,baš po planu sve dok nisam uočila da me gleda.Bilo je nešto u tom pogledu,nešto od čega te hvata strah ali i poštovanje. Bio je vrlo zgodan muškarac;visok,ne pretjerano mišićav,plave kose,prekrasnih modro plavih očiju i osmijehom koji obara s nogu.
Kakva suprotnost taj hladan pogled i nevin,topao osmijeh. Razmišljala sam u sebi.
Vidjela sam kako mi prilazi samopouzdano.
"Vi ste novinarka?"
"Da,mi se znamo?" Znala sam da je to pitanje nepotrebno jer nikad ne bi mogla zaboraviti da sam upoznala osobu takvog osmijeha.
"Zapravo ne,ali upoznat sam s vašim novinarskim radom i vaš sam veliki obožavatelj"
"Pa drago mi je,usput ja sam Lea iako pretpostavljam vi to već znate." O Bože šta mi je,ispadam glupa pred njim,toliko me zbunjuje,ne bi ni smjela čavrljati i gubiti vrijeme s njim.
"Haha drago mi je Lea,ja sam Filip,možemo prijeći na ti?"
"Da,naravno,ti si isto novinar ili?"
"Ne,ovdje sam u ime svog šefa,ja sam odvjetnik,bar pokušavam biti"
Razgovor je dalje tekao savršeno toliko smo se zapričali da nisam ni primjetila koliko je vremena prošlo sve dok nas moj kolega nije prekinuo. Ipak stigli smo razmjeniti brojeve.
Ostatak večeri samo mi je on bio u mislima,nisam mogla vjerovati da mi se to dogodilo,nikad prije mi se nitko nije uvukao tako u misli,pogotovo ne u tako kratkom vremenu.
Nisam uspjela ni spavati,unatoč napornoj večeri. Nadala sam se da će nazvati.