Vozila sam do Ivanovog stana. Sjedila sam u parkiranom auto izgubivši pojam o vremenu samo sam zaspala. Probudilo me lupanje,otvorila sam oči i vidjela Ivana kako lupa po prozoru od auta. Otvorila sam vrata,Ivan mi je bez riječi pomogao da izađem i odveo u stan. Tijelo me još uvijek boljelo,bila sam slaba.
"Moraš u bolnicu"-Ivan je progovorio nakon što me polegao na kauč.
"Ne mogu"-jedva sam prošaptala i suze su se počele slijevati niz obraze.
"Možda imaš unutarnje krvarenje Lea,saberi se i prestani ga štiti"-Ivan je vrištao,sjeo pored mene i počeo plakati samnom.
"Silovao me"-tiho sam govorila kroz suze,zatvorila oči i slike su sijevnule,sjećanja su navirala,prisjećala sam se našeg prvog susreta,prvog sastanka,prvog šamara,prve ispike i prve pogreške.
"Lea,zovem hitnu i policiju"-Ivan se ustao i krenuo prema mobitelu.
Htjela sam ga zaustaviti ali nisam imala snage,nisam mogla više govoriti.
Hitna je došla relativno brzo,stavili su me u bolnička kola nakon čega više nisam obraćala pažnju na ništa i potonula sam u sjećanja na njega. Doktori su me ispitivali nešto ali ja nisam slušala,zamišljala sam njegove oči,njegov miris i glas. Zamišljala sam kako bi izgledala naša budućnost da sam uspijela obuzdati tu zvijer u njemu.
Počela sam vrištati,morala sam izbaciti svu bol iz sebe. Gadila sam se samoj sebi,mrzila sam činjenicu da nisam uspijela,mrzila sam sebe jer sam ga potaknula da napravi nešto takvo. Vrištala sam sve jače,odjednom me obuzeo mir,pretpostavila sam da su mi dali inekciju za smirenje. Sve mi se zacrnilo i utonula sam u san.
YOU ARE READING
Ljubav koja ubija
Short StoryKada se ljudi vole,znaju povrijediti. Ovo je priča o ljubavi kakvu mnogi neće razumjeti. Onoj vrsti ljubavi koja ubija.