Moje oci vise nikada nece vidjeti tvoje. A nekad su onako lijepe, boje neba, sarale po meni. Ni usne tvoje vise vidjeti necu, mada su nekad znale lazno da me dodiruju. Od svega, ostala je samo neizbrisana proslost, proslost bez dna i ti u njoj duboko. Urezan si u mojoj svijesti, u ponasanju, u mojim venama. Srce bi ti sve oprostilo, samo mislim da je stvarno kasno. Iza nas je jedan nezaboravan, a tako prazan septembar. Prolaze godine, a ti mi se jos uvijek vrtis po mislima. Otisla su proljeca u nepovrat. Imamo jos samo jedno prazno ljeto. Voljela sam te ne osjecajuci tvoju hladnocu i surovost. Sve sam ti vjerovala i uzivala u korijenu tvoje njezne i lazne ljubavi. Htjela sam da budemo i ostanemo zajedno. Ti to nisi zelio. Veselila sam se zvucima tvoje gitare, ponekad je uzimala i sama u rule, svirala neke neodredjene taktove, lomila zivce. Poslije svega glasno smo se smijali. Eh, bile su to nase lude godine, kad smo se mnogo voljeli, a nismo znali da to cinimo uzalud.
YOU ARE READING
My Random Book
RandomDobrodosli u moj svijet. Ovdje mozete pronaci mnogo razlicitih stvari, savjete, prijedloge, nesto o meni, razne challenge, igre i sl.
