My Random Book

Mrzim septembar

Septembar...
Za koji dan pa ce godina od kada su se moje usne prvi put utopile u tvojima, od kada je tvoje 'volim te' prvi put upuceno meni; godina od onog predivnog dana kad si me prvi put uhvatio za ruku... Cijela godina. Opet je septembar, isti kao i onaj kad si me volio. I opet ista jesenja pjesma u mojoj ulici, i opet zlatno lisce prekriva stepeniste mog ulaza.
Samo, zavrsila sam osnovnu skolu, i starija sam za godinu, i ti me ostabio poslije svega. Nasu ljubav sahranilo je tvoje cutanje! A ja sam jecala sa proljecnom kisom...
Sada, kad proslo je mnogo dana, pomislim da me nisi nikad ni volio, da nismo imali svoju pjesmu, svoju klupu u parku, da me nikad nisi zvao "Mazo". A ja sam te toliko voljela i vjerovala ti. Danas jedva smognem hrabrosti da te pogledam, kad se sretnemo, jer surov je i hladan tvoj pogled. Osjetis li tada, bar, tvoj omiljeni parfem rasut po mom dzemperu? I - jesi li bar nekad pozelio da ponovo budem pored tebe? Zar ne vidis da drugacije gledam na ljubav poslije iskustva s tobom? Shvatas li da sam te preboljela? A svi misle da te jos uvijek mnogo volim, jer nosim tvoj privjesak oko vrata i izmedju pozutjelih dnevnika cuvam tboju sliku.
Vidis li - konacno si postao moja proslost... Ponovo je septembar, i kisa lupa o prozore, ko kasni prolaznik djonom svojih iznosenih cipela. A ja sam ponovo srecna. Vise ti ne pisem pjesme, ne mastam o tebi, zaboravila sam tvoj broj telefona. Cini mi se da pocinje sa 64, ali ne... ne volim ja tebe vise.
Volim sto te ne volim. I nije nam bilo lijepo i nisi imao zelene oci i nisam ja bila srecna s tobom. I - nikad nase ljubavi nije bilo. Ostalo je jos samo da mrzim septembar, kad sam te upoznala i zavoljela.