Voljela sam uvijek da pisem, pogotovo o tvojoj sobi, gdje bih izmisljala bezbroj nesrecnih ljubavnih prica. Pitao si me hocu li nekad tu na istom mjestu napisati i nasu pricu. Sada je sve tako daleko da ponekad u kisnim vecerima, kakvo je ovo, pomislim da je prosla citava vjecnost. A kad sam pokusala da napisem nasu love story, mucila sam se. Cudno. Nije mi islo. Negdje na pola puta ka zaboravu morala sam stati i prisjetiti se svega. Nije trebalo. Ali, morala sam. I sjecanja su se vratila, donoseci dah proslih dana. Imala sam tada 15 godina. Ti, cetiri vise. Kao i svi ostali klinci vjerovali smo da se volimo najvise na svijetu, da je voljeti vise od toga nemoguce, da je sve to neponovljivo. Trajalo je jedno cijelo ljeto. Bilo je bezbroj setnji, nocnih kupanja, mnogo predivnih zalazaka sunca... Bili smo puni zivota i nade koja je zgazena jednog sumornog jutra, kad si otisao. Nisam voljela rastanke i ne znam kako si tog jutra izgledao. Sada bih dala sve da to mogu ispraviti. Svejedno, otisao si. Uskoro sa tobom, otisla sam i ja. Vratila sam se starim drugovima, navikama. Cinilo se spolja da sam sve preboljela. Ali, osjecanja su bila negdje duboko u meni. Ponekad mi se vrate i donesu mi tebe.
YOU ARE READING
My Random Book
RandomDobrodosli u moj svijet. Ovdje mozete pronaci mnogo razlicitih stvari, savjete, prijedloge, nesto o meni, razne challenge, igre i sl.
