My Random Book

Slomljeno srce

Otisao si kad mi je bilo najteze, kad si mi bio najpotrebniji. Nije te bilo da mi brises suze, da me tjesis i ljubis, kazes par lijepih rijeci. A niko kao ti nije mogao da mi izlijeci rane koje si mi nanio. Voljela sam te. Samo s tobom bila sam sretna. Ti si mi pokazao sve lijepe strane zivota, otkrio ljubav sta je, ah i lagao si me. Obecao si da volis sve ono sto mene cini sretnom. I onda si otisao. Isplakala sam sve, i nadu i ljubav. Molila sam vjetar da ti kaze koliko te volim, da te zamoli da mi se vratis, da ti poruci da sam bez tebe izgubljena kao kap u okeanu. Nisi ga cuo ili ga mozda nisi htio da cujes. Cula sam da sad volis nju, da njoj govoris koliko je volis. Tad kad si bio sretan, bila sam daleko. Ali sad kad patis i molis za moju ljubav jos sam udaljena. I otkud sad te suze u tvojim ocima? Gdje je ona da te tjesi i brise ti suze? Shvati da sam sad njegova. Sad me on ljubi kao sto si nekad ti. Ja se sad smijem i cini mi se da sam sretna. Zato te molim idi sto prije i sto dalje. I ne daj da te muci jedna stara ljubav. A ja? Ja sam te preboljela!