I evo ga, posle toliko vremena sam osetila onaj osećaj bespomoćnosti. Jedna pročitana rečenica i sve se srušilo.
Izgubljena sam, ponovo. I u ovakvim trenucima počinjem da shvatam u čemu se, zapravo, nalazim. Plašim se, jako. Gubim ovu bitku, ali nemam snage da uzvratim udarac.
Izgubila sam snagu posle svega što sam proživela. Volja za životom je nestala. Postala sam senka života. Živa sam, ali zapravo se osećam kao da ne postojim.
Najgore je što te to toliko ubija, ali ne možeš ništa da uradiš, rešenje ne zavisi od tebe. Razočaraš se u sebe, razočaraš se u sve. Osećaš toliki pritisak, samo želiš da plačeš. Onda odjednom kažeš sebi "Ne mogu više. Kada će se sve ovo završiti?", ali odgovora nema, pitanje je da li će ga uopšte i biti.
YOU ARE READING
Kratki tekstovi
Random"Preslušaj vlastitu tišinu. Reći će ti zbog čega vrištiš. Najtiše."
