Djevojka s vatrenim krilima - PAUZIRANA

13: Vuk

Author's note: 

Dragi moji, želim vam se ovim putem ispričati na mojoj neaktivnosti ovih tjedan dana, ali imala sam puno obaveza oko faksa i ostalih životnih gluposti pa nisam imala vremena napisati nešto. A tome ne pomaže ni ona autorska blokada s kojom se većina vas barem jednom susrela. :) Niti internet kojeg nije bilo nakon nevremena pa sam bila odsječena od svijeta i morala sam komunicirati s drugima. :P

No, evo sljedećeg poglavlja. Nadam se da će vam se svidjeti. Ostavite komentar, vote (★), i prije svega, uživajte! Pusaa :* ♥ ♥

Na znam zašto sam uopće pristala, ali Kayla, Bonnie i Robin obečale su me voditi u klub u centru Gallynee. Navodno je to bilo neko relativno novo mjesto u kojem se skupljaju, kako one kažu, zgodni dečki.

- Zaboravit ćeš na Aidana gotovo iste sekunde kad vidiš dečke koji su tamo. – rekla mi je Bonnie.

- Ovo ti je i rođendanska zabava, kad smo već kod toga. Navršavaš osamnaest godina i to mora biti spektakl. – nadodala je Kayla.

Nisam znala ni kako su cure saznale kad mi je rođendan jer im uopće nisam rekla za to. Zapravo mi je rođendan bio tek za dva dana, u ponedjeljak. Bila je subota i, iako sam uvijek subotom izlazila kad sam još bila u Ormeni, od kad sam došla u Gallyneu, nije mi se baš izlazilo.

Sada sam stajala s njima na cesti i gledala u veliku zgradu crne cigle s blještavim ružičastim natpisom naziva kluba. Akilor. Klub se zove Akilor. Glupo ime za klub. Bilo bi zanimljivije da se zove Rupa. Tako je barem izgledao. Izvana. Pred vratima u klub bila je velika gužva, hrpa ljudi stajala je u redu da uđu unutra. Kroz vrata, ili zidove, čulo se nabijanje glazbe. Neki techno. Ili house. Nisam raspoznavala što bi to trebalo biti. Samo se osjećao jak bas.

Kayla i Robin krenule su prve dok smo ih Bonnie i ja pratile. Očekivala sam da ćemo stati na kraj reda, no one su elegantno prelazile pokraj njih i došle do zaštitara koji je stajao na vratima. Kayla mu je nešto šapnula, a on je kimnuo glavom i odmaknuo komop kako bismo mogle ući u klub. Pokraj nas čulo se negodovanje i deranje ljudi koji su tko zna koliko dugo stajali u redu i čekali. Pokušala sam im se ispričati slabim osmijehom i ušla unutra kad me Bonnie povukla za ruku.

Odjednom smo zapale u mrak a oko nas je sve vibriralo od glazbe. Nisam mogla čuti ni svoje misli od buke. Hodale smo mračnim hodnikom koji je bio osvijetljen samo malim lampicama sa svake strane zida kako bi označio put kuda se treba kretati. Još uvijek ne uspijevam shvatiti što je to Kayla rekla izbacivaču da nas pusti preko reda. Kad smo napokon ušle u veliku dvoranu kluba, bila sam očarana.

Sve je bilo u nijansama crne, sive i crvene. S druge strane stajao je veliki bar osvijetljen bijelim svijetlom sa zelenim tribal uzorkom. S druge strane šanka stajalo je barem pet konobara koji su posluživali goste. S lijeve strane bile su stepenice koje su vodile na povišenu tribinu na kojemu je bio smješten DJ. Pokraj njega je bio prostor koji je vjerojatno bio neka vrsta VIP loža.

Iskreno ne znam što ovdje radimo. Klub ne izgleda loše, ali pretpostavljala sam da trebaš imati barem dvadeset i jednu godinu kako bi ušao u klub poput ovoga.

Krenule smo prema šanku i naručile pića. Nitko nas nije pitao za osobnu niti za godine. Naručila sam svoj Mojito i polako ga pijuckala dok me djevojke nisu povukle prema podiju na ples. Podij je bio pun ljudi pa nisamo baš imale puno mjesta za ples, ali smo dale sve od sebe i stvarno sam se počela zabavljati iako sam mislila da neće biti pretjerano zabavno. Plesale smo i smijale se. Čak sam počela promatrati uokolo u potrazi za nekim zgodnim dečkom.

Nakon otprilike pola sata plesa bila sam potpuno mokra od znoja i umorna pa sam otišla naručiti još jedno piće. Sjela sam na jednu od barskih stolica za šankom i čekala konobara da mi pripravi koktel. Napokon sam ga dočekala i povukla par hladnih gutljaja kroz slamku.