Djevojka s vatrenim krilima - PAUZIRANA

21: Knjižnica

Hoćemo kakve usputne? :) 

- Koliko zapravo dobro poznaješ ovu knjižnicu i knjige o povijesti Yinae naroda? - upitala sam nakon što je Aidan izvadio barem dvadeset nasumičnih knjiga s polica. To je bio samo početak, osjećala sam to u sebi.

- Relativno dobro. Većinu sam pročitao u osnovnoj školi.

- I niti jednom nisu pročitao da se negdje spominje Itteline? 

- Iskreno? Nisam baš volio čitati kad sam bio u osnovnoj školi, pogotovo u višim razredima. Tako da ćemo imati puno posla ovdje.

- Odlično. - rekla sam sarkastično - Jedva čekam. 

Voljela bih da se ovo vrijeme može magično ubrzati kao u filmovima kad likovi nešto istražuju u knjigama i povijesnim spisima pa ih vidimo kako se zamišljeno naginju nad knjige dlanom pridržavajući čelo ili bradu. Ali u stvarnosti to ni približno nije bilo tako. Samo hrpa dosadnih knjiga (ipak sam malo lagala, zanimalo me što piše o povijesti Yinae). Sjela sam na otoman kraj kamina i uzela prvu od desetak knjiga koje je Aidan naslagao ispred mene. Sve knjige koje sam pogledala imale su slična imena: Povijest Yinae naroda, Yinae povijest, Yinae od početka vremena do današnjice i slično. Iskreno se nadam da ću uspjeti nešto pronaći u svim ovim knjigama.

- Aidane, ovo su sve skoro iste knjige. Ne očekuješ valjda da sve ovo pročitam kad govori o istom? - požalila sam se nakon što sam počela listati treću po redu knjigu o povijesti Yinae koja ponovno govori o predivnim stvorenjima i njihovim slabostima prema moći. Promatrala sam Aidana kako bez treptanja prebire po stranicama knjiga gutajući riječi kao da su hrana, tu i tamo povlačeći naočale za čitanje kad bi mu kliznule niz nos zbog gravitacije. Razmišljala sam nekoliko trenutaka o tome kako mu dobro stoje i kako je zgodan s njima na glavi kad su me prekinule njegove riječi.

- Nisu iste. Da ih je napisala ista osoba, možda bi bile iste. Svaka knjiga je od drugog autora. Možda je koji uhvatio nešto što onaj drugi nije. - odgovorio je Aidan ne dižući pogled s knjige ispred sebe.

- Čisto sumnjam. Ove dvije koje sam pročitala govore o potpuno istim stvarima, samo drugačijim riječima. I ove ostale su iste, mogu se kladiti u to. - spustila sam otvorenu knjigu kraj sebe i protegnula se koliko sam mogla. 

- Pa, nećeš nikada znati ako ih ne pročitaš, nije li tako? - ponovno mi je rekao nastavljajući čitati. 

- Što ti čitaš? Ne mogu više, moram odmoriti mozak. Ove knjige imale su preko četiri stotina stranica. - ustala sam i prešla stolu gdje je sjedio pogrbljen iznad tri knjige istovremeno. Napokon je digao pogled kad sam mu prišla i nagnula se nad stol da provirim u te knjige. Kucnuo je po jednom od njih olovkom.

- To su spisi starih kraljevskih pisara. Trenutno sam na pisarima koji su bili na dvoru tijekom Renesanse i Baroka. Mislio sam da bi mogao pokušati proučiti njihove spise ako su se oni susreli s tim... Nazivom. 

Nisam mogla ništa pročitati. Znakovi su izgledali kao staro vilenjačko pismo iz Gospodara prstenova. 

- Koje je to pismo? 

- Shiral. To je pismo koje se upotrebljavalo za zapisivanje u Yinae od početka vremena. Još se i danas koristi, no ipak smo većinom prešli na latinično pismo.  - skinuo je naočale s glave i protrljao korijen nosa. - I imaš pravo. Trebamo pauzu. - ustao je sa stolice i zaputio se prema vratima. - Idem nam naći nešto za pojesti i kakav sok, ti možeš malo prošvrljati naokolo. Možda nađeš nešto zanimljivo. 

- O.K. Ne trebaš žuriti. Vrati se za sat vremena. - nasmijala sam se i on mi je uzvratio osmijehom. Krenula sam niz jedan od prolaza omeđen milijunima knjiga na polici visokoj od poda do stropa. Bilo je ovdje svega - od povijesnih knjiga Yinae naroda, ljudskog svijeta, do različitih romana i putopisa naših autora. Jane Austen, Stephen Hawking, Dostojevski...