Djevojka s vatrenim krilima - PAUZIRANA

7: Sastanak

Author's note:

Stiže i sedmo poglavlje. Ovo poglavlje je duplo duže od prethodnih, no željela sam malo opisivati stvari i malo okrenuti priču pa sam, eto, izvukla ovo poglavlje od 3100 riječi samo za vas. Nadam se da će vam se svidjeti ova priča.

Ispričala sam prijateljici ukratko o čemu se radi i što planiram napraviti u knjizi i ona je bila oduševljena tako da se nadam da će se i vama svidjeti.

Velike puse! :**

Aidan i ja više nismo razgovarali. Izbjegavao me na svakom koraku. Na satu književnosti uvijek bi sjeo na drugu stranu učionice. U kantini također. Uvijek mi je okretao leđa. Nekad bih mogla osjetiti da me promatra, no kad bih ga pogledala, nikad ne bih uhvatila njegov pogled. I tako već tjedan i pol.

Stvarno ne znam što sam krivo rekla.

- O.K. Ako si rekla da ti se, citiram te: 'Stvarno, uopće, nikako, ni na koji način ne sviđa Aidan Whittaker', zašto onda po cijele dane pogledavaš prema njemu već dobrih dva tjedna? - pitala me Kayla žvačući sendvič od piletine.

- Istina, cijelo vrijeme pogledavaš prema njemu, nemoj misliti da ne primjećujemo takve stvari. A pošto je on bio zagrijan za tebe kad si prošli mjesec stigla ovamo, kako to da te odjednom ne šljivi ni pola posto? O ne, nisi valjda bila s njim? - pitala me Robin.

- O Bože. Nisam bila s njim. Kako uopće to možeš pomisliti? Ne, bili smo u kantini na produžnoj pred tjedan i pol i pričali smo o tome zašto smo zaglibili u kantini i ispričala sam mu o tome kako sam zaspala na predavanju i probudila se vrišteći. On me zezao da sam sigurno sanjala nešto uzbudljivo poput nekog horora, a kad sam mu ispričala što je bilo, on je problijedio, izderao se na mene i odjurio van. I od onda me izbjegava u velikom luku kao da imam kugu.

- Zašto bi ga uzrujalo što si ti sanjala? I što si to uopće sanjala? -pita Bonnie.

- Mah, nema veze. Zbilja je glupo. Ne znam ni zašto to uopće sanjam. Ali očito je loše ako je on toliko popizdio.

- Ne znam. Pa daj reci. Samo ukratko. - nukala me Kayla. Još uvijek je žvakala svoj sendvič iako smo mi svoj ručak već odavno pojeli. Vjerojatno zato jer cijelo vrijeme nešto melje.

- Znate li vi nekoga tko se zove Conrad Vaex? Možda ste čule za nekoga s tim imenom? - upitala sam nadajući se da one možda znaju nešto o tome, no njih tri su se samo zbunjeno pogledale i odmahnule glavama. - I mislila sam. No, taj neki Conrad u mom snu stalno bude ubijen mačem kroz srce i tamo je neka žena koja vrišti njegovo ime. Ne znam o čemu se radi, ali svaki put se probudim tako, vrišteći. Stvarno ne znam što mi je.

- Pa, mogle bismo malo proučiti knjige, internet. Možda nađemo nešto. - kaže Bonnie.

- Ne znam koliko će to biti korisno. No možda se nešto nađe. Ali nemam vremena za to. - Ili imam, ali jednostavno se bojim da ću se razočarati ako ništa ne saznam. Ili se razočarati ako saznam.

- Ne brini. Mi ćemo to srediti. Ionako smo slobodne sljedeći sat. Nikakav problem. - odgovorila mi je Robin i ustala s klupe, a Bonnie ju je slijedila u stopu.

- Ne znam koliko je to pametno, ali dobro. Sretno! - viknula sam za njima.

~#~

Nakon što je nastava završila, jedva sam čekala ući u auto i otići kući. Razmišljala sam samo o udobnosti kreveta i dugom, mirnom snu. Kao da će se to dogoditi.

Izašla sam iz škole i krenula prema mjestu gdje sam parkirala auto. Zadržala sam se duže nego uobičajeno u školi pa je većina ljudi već otišla kući. Možete zamisliti moje iznenađenje kad sam vidjela Aidana Whittakera naslonjenog na moj auto kako priča na telefon. Nesigurno sam hodala prema njemu čekajući da me primjeti i uspije pobjeći bez da to izgleda neugodno i čudno. Da baš. Što sam se više približavala, mogla bih se zakleti da sam osjetila neko veselje duboko u trbuhu kako se širi prema van što sam ja njemu bliže. Ne razumijem to - niti mi se sviđa. Dobro, možda mi se maaaaalo sviđa, ali kome ne bi? Izgleda kao anđeo ovako osvijetljen suncem u zalasku. Samo mu nedostaju krila. I kao što sam rekla - ne sviđa mi se Aidan Whittaker! Ali, što sam bliže svom autu i Aidanu naslonjenom na njega, to se ja sve više osjećam kao da ondje trebam biti. (Podsjetnik: Ne razmišljaj o njemu, ne trebaš mu biti blizu, ne trebaš ondje biti.)