Mnogo toga sam prošao, ili barem tako volim da kažem. Nije mi krivo pokazati svoju oholu stranu. Zaista, ja uzimam sebi za pravo da kažem da sam mnogo prošao!
Ali jesam, prošao sam mnogo ljudi, i proći ću mnogo njih, i svaki put me ti ljudi, mada različiti, svaki ubjedljiv do srži, svaki po jedno tužno, suosjećajno lice, ubijede me da se cijelo čovječanstvo svodi na jedno: besmisao. Istina je da ne postoji savršen čovjek, ne postoji savršen život, ne postoji savršenstvo ni u kakvoj formi, ali nesvjesno mi se ipak nadamo. U svakom licu koje prođe, poput budale, govorim sebi kako najzad nazirem to nešto što nikako nije ovozemaljsko, nešto, skromno rečeno; savršeno, vječno. Ako savršenstvo ne postoji, ne postoji ni vječnost, zar ne? Ne, ne vjerujem da postoji, ali ipak, šta je to što biva usađeno u nama što se javlja svako malo, a nije još neko nebitno lice, ili život koji isparava ili se rađa? Šta je to što nosimo u sebi uvijek, uvijek?
Volio sam govoriti da je to zlo koje čovjek stvara, ali nije. Zlo dođe i ode, zlo nije ono čemu ga mi smatramo. Zaista, zlo umije biti i dobro, i to većinu vremena. Pa šta onda? Da li je to neki osmijeh, lijepi gest ili riječ, kako mnogi izvoljevaju reći, ono što je takozvano vječno u nama? Ne, nije. Sjećanja blijede brzo, ali lijepa još brže. Da li su to onda ružne riječi i nepravda nama nekada nanesena? Nije ni to, ono prođe brzo, pokupi se sa onom zlobom i isčezne toliko brzo koliko je i došlo.
Pa? Zašto više ne kažem ono što ja mislim? Zašto postavljam bespotrebna pitanja ako, tobože, znam odgovor? Postavljam ih da bih se i ja sam uvjerio, da bih i ja sam pokušao dokučiti ono krajnje, nedostižno. I tako dolazim na još jednu mogućnost.
Da li je čovjekov grijeh, zapravo, ono što je vječno?
To me dovodi u mnoge, mnoge nedoumice.
I najzad, šta biva sa onim koji zavoli grijeh i time obuhvati vječnost? Da li obuhvata i samo savršenstvo? Da li tako ipak pronalazi istinsko blaženstvo?
Da li je, sada kada smo došli na ovo, upravo to saznanje smisao u cijelom ovom besmislu kojim trenutačno plovimo?
31 august, 16