HURT

Chapter 28

"Zao mi je, ali ne mogu naci kljuceve od sobe za goste."rekla sam Harryju dok sam zakljucavala vrata ostave.

"Nema veze. Mogu uvijek spavati na kaucu."odgovrio je Harry krecuci polako stepenicama dole prema dnevnoj sobi.

"Cekaj.. Nema potrebe za tim.Mozemo dijeliti krevet, dokle god se ti drzis svoje strane."rekla sam nesigurno.

"Okej."rekao je Harry sa osmijehom u uglu usana.

Istina je da,koliko god ja to ne htjela priznati sebi, Harryjeva prisutnost mi ulijeva sigurnost. Uzimajuci u obzir desavanja,to je nesto sto mi treba.

"Mozes leci u krevet, ja se moram presvuci."rekla sam dok sam vadila pidzamu iz fioke. Presvukla sam se u Mickey Mouse pidzamu jer dovoljno uplasena i definitno nedovoljno trijezna nisam bila sposobna da mislim na Harryjevo zadirkivanje moje pidzame i mene.

Brzo sam se uvukla u krevet sve vrijeme osjecajuci Harryjev pogled na sebi. Brzo sam se pokrila i legla na ledja.

"Kada se tvoji roditelji vracaju?"Harry me upitao.

"Oh..um..oni nisu gradu.."Ne znam zasto sam odjenom  postala ovoliko pogubljena. Imala sam osjecaj da gorim,unutra i vani.

"Luke?"

"On se vjerovatno nece vratiti do kasno sutra."cula sam Harryja kako je duboko izdahnuo poslije ovoga. Bilo je i vise nego ocigledno da on i Luke nisu podnosili jedan drugoga,najblaze receno.

"Jesi bila uplasena? Veceras?"

"Da,pomalo. Da li znas ko je on?"pitala sam Harryja okrenuvsi na stranu,posmatrajuci ga.

"Ne."

"Ne znam da li ovo ikad govorim, ali hvala ti. Sto si uvijek tu kada me treba zastiti i pomoci."rekla sam iznenda sa velikom knedlom u grlu. Ne znam sta mi se desavalo. Nikada nisam bila ovoliko nervozna u Harryjevoj blizini..Pa makar ne kada je u pitanju opustena atmosfera razgovora.

"Nemoj se zahvaljivati."rekao je ispravljajuci se u sjedeci polozaj.

"Ali istina je."

"Da li si ikada razmisljala koji je razlog tome svemu? Sta ako sam ja razlog?"rekao je gledajuci me u oci.
Zamislila sam se na njegove rijeci.

"Harry."

"Ne znas o cemu pricas..Ja.. ja sam losa osoba. I ti bi to trebala da znas."okrenuo je glavu od mene kao da ga je bila sramota svojih rijeci.
Sada sam i ja bila u sjedecem polozaju pored Harryja.

"Ali Harry,ti nisi losa osoba. Ako si stvarno toliko losa osoba, zar ne mislis da bi se meni do sad nesto desilo? Bilo je toliko prilika, i u svakoj si ti pomagao. Zahvaljujuci tebi, ja sam jos uvijek ovde.."gledajuci u njega izgovorila sam rijeci koje su i mene samu iznenadile. Nije me iznenadila sama tezina rijeci, vec to da sam ih rekla Harryju u lice, a ne drzala u sebi kao inace.

"Anabella.. Sta ako zbog mene si ti u nevolji? Sta ako jednom ne budem tu i zapravo ti se nesto desi?"rekao je ozbiljno,spustajuci pogled na moje oci.

"Ti nisi odgovoran za mene. Nije tvoja duznost da me drzis sigurnom."

Gledajuci Harryja ovako distanciranog od mene, ujedno i zabrinutog, i mene je zabrinjavalo, na neki nacin i bolilo. Zeljela bi da uradim nesto da mu pomognem da se osjeca bolje, ali nisam imala hrabrosti.