HURT

Chapter 19

Nervozno sam nogom cupkala od pod,i pogledom sarala po učionici. Nastavnik je bio krajnje odlutao, a Harry koji je sjedio pored mene, me činio nekako,neudobno u svojoj kozi. Nastavnik je dobio poruku na telefon a zatim je izjurio van bez da je ista rekao.

"Zbog čega je tuča bila?" Okrenula sam se i pitala Harryja. On je nezainteresovano vrtio olovku i žvakao žvaku,lako primjetno.

"Da li si sigurna da zelis znati?"
Pitao me sa tonom misterije i zavodljivosti u glasu. Sta ja to pricam? On je stalno zavodljiv i to je vise nego lako shvatiti.
Klimnula sam glavom.

"Rekao je nesto sto nije smeo reci." Wow! Od velike pomoći mi je bila ova njegova rečenica!

"Sta tačno?" Ponovo sam pitala i moja detektivska strana je isplivavala na površinu.

"Znas da ponekad znas biti previse radoznala?" Prvi put me pogledao u oci, a ja sam tek shvatila koliko uživam u njegovom pogledu i uživam u gledanju njegovih očiju koje su jednom riječju-prelijepe. Ali to je jedino sto je dobro i sto vrijedi na njemu. Mislim ne računajući njegovo tijelo,kosu i konture lice. Anabella prestani! Sama sam sebi naredila da prestanem maštati od Harryju.

"Kako to da si tako lako izgubila strpljenje sa Kendall?"
Sada je on postavio pitanje na koje je znao odgovor,ali je samo želio da me nervira.

"Kako to da ti nisi brže reagovo? Ipak tvoja djevojka je u pitanju."
Postavila sam mu pitanje,opet. Ne mogu si pomoći a da ne zapitkujem mnogo.

"Nije mi djevojka. Vise je kao prolazna stvar." Rekao je zamišljeno,gledajući u daljinu.
Bila sam pomalo zgrožena njegovim odgovorom. On je sada bukvalno rekao da su djevojke za njega samo šala i obična zabava.

"Grozan si." Samo sam rekla i okrenula se od njega i nastavila posmatrati u zid. Jedva sam čekala da se ovo zavrsi i napokon odem kuci.

Poslije kaznene nastave na kojoj me Harry ostavio bez rijeci pokusala sam uhvatiti Luke-a ali je izgledalo kao da me namjerno izbjegava. Momci su tako komplikovani! Stvarno ponekad ih bas ne razumijem. Majka mi je rekla da mogu tražiti bilo sta za 18.rodjendan a ja sam se jos uvijek promisljala. Nisam znala sta zelim,jer sam imala sve potrebno. Imala sam par naleta ideja,od kojih je jedna bila življenje sama u apartmanu ili stanu. Uglavnom, činila se kao dobra ideja,ali sam mozda ipak premlada ili da sačekam prvu godinu fakulteta. A ni majka to ne bi dozvolila. I tako ideja je poropala u vodu. Također,mnogi za 18.rodjendan traže auto. Mislim da bih mogla tražiti to od njih, jer novac im nije problem ,ali kako su oni neumjereni kupili bi mi nekog najnovijeg Ferrarija, a ja samo zelim nesto na 4 točka sa krovom,ako je ikako moguće.
Uzela sam knjigu i pocela učiti latinski,jer ne škodi da malo Otvorim knjigu,jer se ne sjećam kada sam zadnji put uradila nesto korisno. Nakon sat vremena "čitanja" o Gradjanskom ratu, kojeg smo vec u sve ijednom razredu radili,cula sam da je neko zalupio jako vratima. Sisla sam na prvi sprat i vidjela Lukea,napokon.
I on je imao malo natecenu vilicu, i modro i nateceno oko. Divan prizor. Napravila sam nekakvu grimasu od same pomisli na bol koju obojica trpe. Osjecam se zahvalano sto sam cura jer iako neke stvari ne mogu promijeniti,drago mi je da cure ne udaraju tako jako.
Luke je prošetao do frižidera i uzeo vreću graška i stavio na lice.

"Sta gledaš toliko? Nije kao da nikada nisi vidjela modro oko."
Pokazao je prstom na svoje lice.

"Samo gledam boju.Ne slaže se sa tvojim ocima."
Prišla sam bliže i kao zagledala se u njegove oci koje se skoro nisu ni vidjele.Šaljivo je prevrnuo ocima i nasmijao se.

"Salu na stranu,zasto ste to uradili? Od Harryja jedino sto mogu izvuci je vjerovatno nekih milion zagonetki." Uzela sam jabuku sa stola i jako zagrizla. Na osnovu griza,čovjek bi pomislio
da je konj zagrizao,a ne djevojka. I da,sada sam prilično sigurna da sam sebe usporedila sa konjem. Aplauz za mene.