HURT

Chapter 15

Malo je stvari koje su jasne i potpuno razriješene u vezi dogovora sa Harryjem i uopsteno Harryja. Ali nisam bas uspijela to "detaljno" proučim jer me moja majka , vec treći put ove sedmice dočekuje kući iz skole. Mislim , u godišnje me dovecela mozda tri puta . Ovo joj je licni rekord.

"Zdravo majko. Kojom prilikom si ovde ?"

Ona nikada ne dolazi ranije sa posla osim ako je u pitanju neka zabava ili promocija nečega. Ni kada je bolesna. Iz ovoga sam zaključila da moja majka vise izlazi i provodi se od svoje skoro 18-isnje cerke.

"Zar ne mogu ranije izaći sa posla zbog moje kćerke? Prošlo je puno vremena otkako smo se družile."

Da, sada znam da ce tražiti nesto od mene. Neku uslugu ili nesto . Znam da ovo zvuci previse čudno i izvrnuto ali tako idu stvari kod moje mame.

Ostavljam stvari po strani, i sjedam na kauč,nasuprot nje.

Osjecam neku tenziju,iako to ne bih trebala , jer onda se unervozim i citav dan ode dođavola.

"Pa Anabella tvoj rodjendan je uskoro"

Kao da ja to ni sama ne znam.

"I povodom toga, ja sam iznajmila jedan od najskupljih lokala za slavlje."

Čekaj: sta ?

"Mama, moja odluka je gdje cu slaviti rodjendan i da li cu ga uopste slaviti! Ne bitno da li je on 18. ili 78.rodjendan!"

Muka mi je od njenog razmišljanja kako sam jos uvijek premlada i neiskusna.

"Anabella , poslusaces me i slavices rodjendan. Ionako su pozivnice vec podijeljene."

"Jos si i pozvala ljude? Pa ja ne mogu vjerovati! Ti ni ne znas s kim se ja družim a kamoli da dijeliš pozivnice!"

Ovo mora da je neka sala , jer nijedna zdrava osoba ovo ne bi uradila sto meni moja majka radi.

"Anabella dosta. Vrijeme je da počneš da imas društveni život a ne da si većinu vremena zatvorena u kuci."

Ovo je zabolilo.

"Pa mozda da se ne selimo svake pola godine sve bih bilo uredu? Da li si ikada o tom razmišljala?"

Imam osjećaj da me ni ne sluša , zato sto me uopste ne gleda i uzima svoju torbu te vadi novčanik.

"Molim te, samo poslušaj."

Vadi nesto iz novčanika i daje mi u ruku. Shvacam da je to njena kreditna kartica ali ne shvatam zasto je meni daje.

"Kupi sebi nesto odjeće sto prilici osobama tvojih godina, a ne te djecije majice."

Prešla je granicu. Niko ne smije dirati moje "Mickey Mouse" majice. Smijem se od muke , ali nakon sto shvatim da je ozbiljna moja reakcija se mijenja. Osjetim kako nesto ključa u meni i samo uzimam karticu iz ruke i izlazim napolje. Pri izlazu jako zalupim vrata, da bi covijek mogao reci da sam ih i polomila.

Jednostavno osjecam se previse bijesno pa mi malo hvali da počnem vrištati na sred ceste. Odlazim autobusom do najbližeg mogućeg šoping centra.

Ali onda mi je na pamet pala brilijantna ideja. Zasto ja ne bih stavrno kupila i pocela se oblačiti kao vecina cura mojih godina? Vjerovatno moja mama nema nista protiv providnih haljina, minica . I zato odlazim u Victoria's Secret radnju i uzimam dva korzeta, jedan crni jedan crveni. Zatim odlazim u neku radnju gdje su izložene samo metalske i rok stvari , pa uzimam crne kožne hlače i vrtoglave štikle sa bodljama. Ruke su mi natrpane vrećicama i stvarima koje kupujem iz inata, i većinom iz bijesa. Vjerovatno ce ovo ostati neraspakovano , a ja cu se vratiti svojim Mickey Mouse majicama. Ipak, na kraju se malo smirim pa odlazim u jednu od mojih omiljenih radnji i kupim sebi dvije haljine koje mi se svidjaju za promijenu i koje doliču sa mojim karakterom.