HURT

Chapter 18

Ostatak večeri sam provela sa curama, sve dok one nisu otisle,iako je bilo jako kasno. Nakon one ruže i poruke,osjecam se čudno,i čitavo vece poslije toga sam bila odlutala. Odlučila sam to potisnuti u neki zabačeni dio mog mozga. Sutra idem u skolu, Ili bolje reci danas,uzimajući u obzir da je 1 sat poslije ponoći.

Sutra mozda napokon dobijem odgovor na goruće pitanje:sta se desilo sa mnom na zabavi?

Začuđujuću probudila sam se na vrijeme. Da, i to se ponekad desava. Imala sam vremena da dostojno spremim i dodjem u skolu, a ne kao uobičajeno oblacim odjeću koja je zguzvana kao da je neka životinja sazvakala,blago receno. Obukla sam crne hlace,crnu majicu dugih rukava i kariranu kosulju preko toga. Na noge sam oobula omiljene cizme slicne kaoubojskim, sa bodljama sa strane. Krenula sam na vrijeme u skolu a usput sam kupila kafu,jer mi je bila i preko potrebna. Otprilike mi je trebalo 20 minuta i bila sam pred skolskim dvoristom.Kad se samo sjetim osjecaja kada sam prvi put krocila u ovu skolu,djeluje tako davno, a ustvari nema vise od 3 mjeseca.Prvi cas je bio engleski i mislim da mi ovo dolazenje na vrijeme ide u korist,jer nastavnik engleskog jasno je dao doznanja da ako jos jednom zakasnim na njegov cas,icu na kaznenu nastavu.Sjela sam sama u zadnju klupu jer je u ucionici bilo samo par ucenika,od kojih je vecina bila ispruzena na skolsku klupu. Ispila sam svoju kafu do kraja, i tada je dosla Jennifer i sjela pored mene.Imala je nekakvu zgrozenu facu,i nakon par sekundi sam saznla zasto. Na vratima se pojavila visoka,misicava figura a meni je srce preskocilo par otkucaja. Zlobni osmijeh mu je prosao licem i tada je pogledao mene.James.Sjecanja naseg prethodnog susreta su duboko urezani u moje sjecanje,i toga se nikada necu rijesiti.Zvonilo je za pocetak casa a on je lezerno sjeo par mjesta od mene,a ja sam ostala najednostavnije receno ukipljena. Nastavnik je usao u prostoriju,a ja sam jedva mogla biti skoncentrisana na nastavu.Jedva sam cekala samo da zvoni i da napustim ovu ucionicu i da napokon normalno prodisem.Imala sam utisak da je cas trajao kao 3 normalna,cak sam u jednom trenutku pitala Jenn da li je mozda skolski sat pokvaren.Kada je napokon zvonila izjurila sam iz ucionice pravo u toalet.Imala sam napad panike, znala sam.Ne sjecam se kada sam imala poslejdnji napad panike,samo znam da je bilo dosta davno. Umila sam se par puta i pogledala se u ogledalo.

"Bice sve uredu,nista se nece dodgoditi." ponovila sam to par puta u sebi. Otkucaji srca su mi se smirili, a boja u licu povratila. Iako nisam htjela,otisla sam na drugi cas i nisam uopste imala zelju za razgovorom sa bilo kim. Iako Jamesa nije bilo na casu,nisam se osjecala sigurnom.Osjetila sam se ranjivom i nezasticenom,i prisjetila se naseg prethodnog susreta.Sve bi moglo biti drugacije da se Harry nije pojavio. Na njega sam skoro skroz zaboravila,ali uvijek je tu, u mojoj podsvijesti,daleko.Moram pricati sa njim obavezno. Zvonilo je za pocetak odmora,i sada je bila moja sansa da pricam sa njim.Stajao je u skolskom  dvoristu sa ostalim momcima,od kojih sam prepoznala Liama i Nialla. 

"Anabella dolaziš li?" Pitale su me Jennifer i Selena, jer smo zajedno trebele sjedititi.

"Idite bez mene."Rekla sam im.Pogledale su me cudno ali nisu nista pitale. Preusmjerila sam misli na jedan cilj a to je izvčacenje istine od Harryja.

Skupila sam hrabrosti i pocela hodati prema njima. Prilazila sam im odtraga,sa Harryevih ledja jer sam imala neki osjecaj sigurnosti ili neke samouvjernosti.Ostali momci su me primjetili i moglo se shvatiti da su poceli komenatrisati i tada se Harry okrenuo. Ostali momci su poceli odlaziti negdje,taman da stvari postanu jos neugodnije i pogresno protumacene.

"Cao.Trebam pricati sa tobom." Rekla sam tiho, a glas mi je podrhtavao.

"Naravno." Licem mu je prosao neki osmijeh,koji mi nije bio potreban,jer ionako nisam sva svoja.Pogotovo u njegovoj blizini.