HURT

Chapter 12

Znate onaj osjećaj kada vam se prevrne sve u stomaku i odjednom želite da se automatski teleportirate na drugi kraj svijeta ? Počinjem da mislim da taj osjećaj poznajem veoma dobro, možda čak i previše. Stariji čovjek , otprilike 50-60 godina, ustao je i krenuo se pozdravljati sa mamom i Johnom. Pozdravila sam se sa čovjekom koji se predstavio kao Robin. A zatim sam vidjela da njegov sin vec uveliko me odmjerava od glave do pete. Naravno , pričam o Harryju. Uzvratila sam mu pogled a onda nam je moja mama rekla da se predstavimo jedno drugom kao da smo u drugom razredu osnovne.

"Mi se ustvari poznajemo."

Rekla sam mami , a ona je samo "nabacila" osmijeh i sijeli smo za stol. Harry je sjeo nasuprot mene , sto uopste nije bilo dobro. Shvatila sam da kada god pokušam da izbjegavam neku osobu, ta osoba se pojavi odjednom kao da je izašla iz "mišije rupe". Uskoro nam je došao konobar sa "njihovim najboljim vinom" da nas posluži. Ne znam kako vino okusi jer sam ga izbjegavala , ali skoro mi je 18 godina , tako da sam odlučila da probam vino. Konobar je uljudno poslužio sve vinom pa tako i mene. Ali naravno svu harmoniju i sreću mora moja mama sa svojim pametovanjem da upropasti.

"Anabella , nećeš to piti."

Rekla je tiho , samo da ja mogu čuti.

"Mama skoro mi je 18 , ponašaš se kao da mi je 10."

Odgovorila sam i ja , ali vise nekim tihim glasom, sa velikom dozom iznerviranosti. Na kraju sam jedina ja zavrsila sa sokom, koji sam jedva i probala. Pogled mi se slučajno susreo sa Harryjevim a on je se samo nasmijao i pogledom pokazao na moj sok.

"Vjerujem da je ukusan taj sok od borovnice."

Rekao je tiho, a i da je rekao normalnim tonom ne vjerujem da bi odrasli to čuli, jer su previše bili zaokupljeni svojom pričom i ozbiljnim razgovorom.

"Naravno."

Rekla sam sarkastično i prevrnula ocima. Ne razumijem zašto uvijek moja majka mora da se ponaša kao da sam neka 10-godišnjakinja i zašto za sve moram imati njenu dozvolu. Povremeno kada bi se sjetili da i "mi" postojimo , mislim na mene i Harryja, postavili bi nam neko pitanje, a osim toga većinom sa gledala u hranu ili bih pronašla nešto zanimljivo na zidu.

"Khmm... Trebam da odem do toaleta."

Dajem 100 dolara ako je iko obratio pažnju sta sam upravo rekla. Otišla sam do toaleta , umila se i oprala ruke. I restoranu je bilo zagusljivo i plus dodajte na to da me od Harryja dijeli manje od 1 metra, dovoljno je da samo pokupim stvari i odem. Večera uopste nije neki doživljaj i veoma je dosadno. A svaki put kada pogledam Harryja ona scena iz lifta mi se ponavlja u glavi i jednostavno ne mogu sebi pomoći a da ne pomisli kakav bi to bio osjećaj poljubiti Harryja.

"Anebella , prestani. To se neće dogoditi."

Sama sam sebe upozorila i izašla iz toaleta. Na jednom od onih zidova koji su bili ukrašeni raznim lampicama, bio je naslonjen kovrdzavi cupavac.

"Sta radis ovdje ?"

Jednostavno, bilo mi je čudno sto on stoji kod ženskog toaleta, i svako ko bi se našao na mom mjestu vjerovatno bi pitao isto.

"Došao sam po tebe."

"Zašto?"

Osjećala sam se kao neki inspektor koji postavlja pitanja osumnjičenom.

"Zato sto su oni otišli na operu, a sumnjam da bi ti se to svidjelo, na osnovu tvog ponašanja za večerom."

Rekao je hladno i nezainterosavno, gledajući u nešto na plafonu.

"Bilo mi je zabavno na večeri."

Ugrizla sam se za jezik, jer u suprotnom bi se počela smijati na moju laž.