HURT

HURT- Chapter 1

...Moje ime je Anabella,Anabella Stone. I za sebe smatram da sam jedna od najbaksuznijih osoba na svijetu.Ali ne želim da se jadam. U ovom vremenu opstaju samo jaki i ja sam odlučila da postanem jedna od njih. Kada bih vam pričala sta sam sve doživila u svojih 17 godina života , mogla bi se snimiti jedna od onih dosadnih Španskih serija. Od ljetovanja na Karibima do maltretiranja unutar porodice , nešto kao toplo-hladno. Iskreno se nadam da ce nam ovo preseljenje u novi grad donijeti poboljšanje u životu ,jer ako se ubrzo nešto ne promijeni ,preselicu se na planinu i uzgajati koze ! Inače selim se u Los Angels. Nakon rastave mojih roditelja , moja mama koja je uspješna poslovna žena , odlučila je da sa svojim novim zaručnikom i njegovim sinom, uselimo u novu kuću u Los Angelsu. Iskreno , nisam bila raspoložena za jos jednu selidbu ali zbog svoje mame koja je prezivila mnogo loših stvari i nepravdi , pristala sam na selidbu. John Hemmings i njegov sin , Luke, već žive u Los Angelesu, za razliku od moje mame i mene koje smo se doselile iz Las Vegasa . John je veoma dobar čovjek i znam da uvijek mogu računati na njega, ali jednostavno nikada ga neću moći zamišljati kao moga tatu , jer je ta ocevinska figura davno izgubljena u mom životu. Luke ima 18 godina kao i ja(skoro,punim 18 godina u novembru) , i sa njim sam u dobrim odnosima . Poznajemo se skoro 2 godine i počela sam ga zamišljati kao rodjenog brata. Luke je inače visok i veoma zgodan , pa nije ni čuda sto me sve moje prijateljica pitaju za savjet kako da dodju do njega. I ja i Luke ćemo krenuti zajedno u skolu . On već ide u tu skolu, a ja cu vjerovatno biti jedna od onih cura koje sjede same na odmorima i kojoj se jedino oni najveći streberi obraćaju. Ko jos mijenja skolu u 4.razredu srednje?! Vjerovatno samo ja.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"Anabella , donosi mi kutiju sa mojim stvarima ! " čula sam svoju mamu kako se dere , i ne bih me začudilo kako bi nakon samo par dana ,komšije zvale policiju zbog buke. "Evo ! " Jedna od najgorih stvari kod selidbe ,osim toga sto promijenis skolu ,nikoga ne znaš i ponašaš se kao vuk-samotnjak, je unošenje i iznošenje stvari . Mislim da sam dobila misice od dizanja kutija . Ali gdje je sad taj voljeni Luke ?! Naravno nije tu ! Jer uvjek kada se zagusti on smisli izgovor i pobijegne, a ti Anabelle ostani i smaraj se. Kuća u koju smo se uselili je jednom riječju ogromna ! Veća je od moje prošle jedno 3 puta . Ima bazen ,teretanu , kućno kino i sve one stvari koje bogataši mogu zamisliti . Nije da se žalim . "Ovo je zadnja kutija" rekla sam mami dokje ona već počela govoriti kako je umorna i kako ne može vise stajati na nogama. "Odoh ja u svoju sobu !" Pobijegla sam dok mi je jos nije uvalila da uradim jos jedan od nekih dosadnih poslova . Kada sam ušla u sobu , željela sam da je vise nikad ne napustim. Odjednom su se počela vraćati sjećanja iz djetinjstva i kako sam sa svojim tatom igrala u tek kupljenoj kuci , sve dok nas mama ne bi pozvala da udjemo u kuću na ručak . Koliko su to bila predivna vremena. Ali , ali zašto je to moralo da se desi ?! Suze su mi počele curiti niz lice . Ne! Neću sebi dozvoliti da plačem zbog prošlosti ! Obrisala sam suze kada sam čula da neko kuca na vrata. "Udji " rekla sam slabašno , jos uvijek pokušavajući da se smirim . "Gdje si mala !" Poznati glas je likovao. "Ti !" Uzela sam i bacila jastuk na Lukea. "Uvjek odeš kada treba nešto raditi . Da li ti znaš koliko puta sam se popela uz glupe stepenice noseći kutije koje su bile teze od mene !" Počela sam se derati . "Stvarno?! Wow , pa to je impresivno !" Počeo se smijati , sto je i mene na neki način nasmijalo ,jer bez obzira koliko se ja nervirala i derala na njega, on ce toliko hladnokrvno odgvoriti i svojim sarkazmom me oraspoloziti . "Zašto si opet tužna" pitao me ,iako je znao odgovor. Samo sam cutala , jer nije bilo potrebno ništa za reci . "Biće sve uredu. Sutra nova skola, novi prijatelji i novi život počinje . Zaboravi na stara vremena . Imaš mene , tvoga super polubrata koji spasava ljude iz tame i bedaka !" Zagrlio me a ja sam se nasmijala zbog njegove očigledne opsjednuscu ja super-herojima . Bez obzira na sve znam da uvjek mogu računati na njegovu podršku i optimzam . "Znam , ali svaki put kada se smirim i počnem život svoj život , uvjek neka uspomena iz djetinjstva je u stanju da me raspekmezi kao malu bebu." Rekla sam tiho dok je Luke ustao i uzeo igru "Čovječe ne ljuti se " "Ne misliš valjda da to sada igramo?" Pitala sam ,znajući odgovor . "Gubitnik uskače u bazen sa odjećom ?" rekao je , sto je meni vise izgledalo na pitanje , čekajući potvrdu . "Upravo si izazvao šampionku od svoje 10 godine . Pripremi se da izgubiš " rekla sam samouvjereno . Potrebno mi je nesto da zaboravim na probleme , i da se pripremim za sutra. Jer ce sutra biti moj prvi dan u novoj skoli i ,iskreno , ne znam sta da očekujem.

_____________________________________________________________________________

E ovako: Ovo je prvo dio price HURT. Malo je kraci ali nastavci ce se vremenom produzivati i bice zanimljivije.