TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 10)

Harry P.O.V (nastavak)

“Moje ime je Anna” - njena ruka me gurnula te sam se odmaknuo sa nje, podizući se sa kreveta. Uopće nisam bio svjestan što sam izgovorio, zašto sam ju nazvao Elenom? 
“Ovaj..žao mi je, mislio sam...” - htio sam se opravdati I smisliti neku laž ,ali prekinut sam “Mislio si da sam Elena?” - podigla se sa kreveta, uzimajući njenu odjeću da se može obući. Bila je užasno ljuta I zbunjena. Ja sam još više bio zbunjen, kvragu nazvao sam ju Elenom I nisam imao pojma zašto. Ta me djevojka očito izludila.
“Ne mogu vjerovati, dok spavaš sa mnom razmišljaš o njoj Harry” - zaderala se na mene, oblačeći majicu I hlače . Promatrao sam ju, držeći ruku u svojoj kosi, koju sam grešku napravio. Skoro sam opet bio sa An I sad ćemo se opet razdvojiti, mojom greškom.
“Nisam razmišljao o njoj” - nakon par sekundi razmišljanja sam joj rekao, no jako sam dobro znao da sam lagao, razmišljao sam o njoj I previše čak sam I zamišljao da je ona bila ispod mene.
“Prestani lagati” - opet se zaderala , grabeći torbu za ormarića.
Taman da joj uhvatim ruku I zamolim ju da mi oprosti, okrenula se prema meni “Ovo je zbogom, Harry. Da se više nikad nisi usudio nazvati me, poklanjam te njoj” - još me jednom pogledala, I bijesno izašla iz sobe. Moja bivša upravo me opet nogirala. Snažno sam srušio noćnu svjetiljku sa ormarića, bijesno se hvatajući za glavu.
“Ta djevojka je kriva” - snažno sam se zaderao na samog sebe, izlazeći iz svoje sobe I bez razmišljanja tražeći sobu gdje je Elena spavala. Dobit će ono što je zaslužila.

Elena P.O.V

Moje spavanje prekinuto je snažnim otvaranjem vrata, otvorila sam oči no I dalje ništa nisam vidjela, mrak u sobi nije mi to dopuštao.Osjetila sam kako se netko penje na moj krevet I taman da podignem glavu, netko mi je stavio ruku na usta
“Ti si kriva” - šapnuo mi je. Harry. Da to je bio on I koji vrag je tražio u mojem krevetu. Skroz mi se približio stavljajući njegove usne na moje uho “Sad ćeš dobiti ono što si zaslužila” - njegov vreo dah na mojem uhu, napravio je milijune emocija u meni. Htjela sam vrištati da mi netko pomogne, Harry je bio bijesan I totalno napaljen . Njegovo tijelo je bilo vrelo, svaki put kad bi me okrznuo rukom, pretvorila bi se u vodu.
“Što radiš...ovdje” - zamucala sam, nisam mogla doći do daha I toliko mi je bilo vruće. 
No nije ništa govorio, polako je počeo zavlačiti ruku ispod mog pokrivača s kojim sam bila pokrivena.
“Došao sam te kazniti Elena” - opet je ispustio vreo dah na moje uho. Ovo je trebalo prestati, prije nego što mu se predam. “Kazniti za što?” - upitala sam ga. Skroz je legao na mene, jedino što je bilo između nas je onaj pokrivač koji je svakim trenutkom nestajao sa mene. Imala sam neki čudan osjećaj u trbuhu I koliko god sam željela pobjeći od njega, nisam se mogla pomaknuti . Trzni se Elena I slušaj razum, odmakni se od njega, par puta sam ponovila te riječi u sebi ali I dalje sam ostajala na tom krevetu sa vrelim Harryem kraj sebe, zbog kojeg sam I ja u sekundi postala mokra.
“Vrela si” - došao je sa svojim usnama kraj mojeg lica I u trenutku osjetila sam njegovu toplu ruku na mojem trbuhu.
“Nemoj mi učiniti ne........” - no prekinuo me stavljajući prst na moje usne “Učinit ću ti stvari zbog kojih ćeš vrištati, ali....” - prekinuo je govor, opet tražeći moje usne “Svidjet će ti se” - uzdahnuo je u trenutku kad je prošao svojom rukom uzduž mojeg trbuha.
Kvragu zašto se I dalje nisam micala I gurnula ga od sebe, koliko god nisam htjela priznati , njegovi dodiri su mi se sviđali I željela sam ih još više I više. Zašto nisam mogla priznati samoj sebi da mi se njegova blizina sviđa I ustvari da mi se on sviđao.
“Glatka si Elena” - naglasio mi je ime u uhu , opet ispuštajući dah....... “Želim te” - nastavio je govoriti, spuštajući svoju ruku niže I niže, dodirivajući mjesta koje nikad nitko nije dodirnuo. Dodirnuo je vrh mojih gaćica, ispuštajući opet dah na moj dio obraza.Lagano je šetao po vrhu, no nije spuštao svoju ruku niže. “Želim te okusiti” - šapnuo mi je. 
“Nemoj Harry na ovakav način” - tiho sam mu šapnula, shvaćajući da moje riječi nisu izgovorene onako kako sam ustvari željela. Mogla sam biti njegova na bilo koji način.
“Na kakav onda želiš”? - upitao me. 
“Da se makneš sa mene I odeš odavde” - rekla sam mu, odlučno . Ne dopuštajući da shvati da sam ga ustvari željela I koliko god nisam htjela ni samoj sebi priznati. ŽELJELA SAM GA.
“Zašto mi tvoje tijelo govori da želi da mu radim stvari zbog kojih će mu vlasnica vrištati” - opet mi je šapnuo.Jedna strana lica I moje uho su bili mokri od znoja, od vrelog Harryevog daha na kojeg je ispuštao svoje napaljene uzdahe. A njegova ruka svakim trenutkom, sekundom postajala je sve vlažnija I vlažnija.
“Krivo, uopće to ne žel...” - no ni ovaj put mi nije dao da izgovorim, ovaj put uvalio je niže svoju ruku u moje gaćice, na čas sam ispustila uzdah, ali onda mi je razum I moja glava proradili “NE” - zaderala sam se na njega, razmišljajući ispravno. Snažno sam ga gurnula od sebe, I brzo se digla sa kreveta u mraku tražeći svjetlo. 
Trebalo mi je par sekundi dok sam pronašla to prokleto svjetlo, jer sa svjetlosti u sobi mogla sam bolje razmišljati. Bilo je jako poznato da se u mraku ništa pametno nije događalo, pa tako ne bi ni sada.
Upalila sam svjetlo I ugledala da onaj napaljeni Harry kojeg sam I zamišljala u mraku, bio je I na svjetlu. Ležao je na mojem jastuku, duboko disajući
“Nikada prije nisam svršio ovako brzo” - opet je uzdahnuo. Pogledala sam ga uzduž, gledajući stvari koje nisam željela nikada u životu vidjeti , ali nažalost jako sam dobro vidjela tu ogromnu nabočinu u njegovim hlačama. Zatvorila sam oči , nadajući se da ako ih otvorim da će nestati I on I ta njegova stvar. No nažalost ništa nije nestajalo. Izgledao je totalno zadihano 
“Odlazi odavde” - pokazala sam mu rukom prema vratima. Podigao je glavu I pogledao me od glave do pete “Osjetio sam pod prstima tu čipku na tvojim gaćicama” - pogledao je u moje gaćice I tek sam onda shvatila da sam ustvari bila u donjem rublju. Brzo sam tražila svoju odjeću I stavila je na sebe, pokušavajući se pokriti ali znala sam jako dobro da je on to već vidio I to drugi put.
Nasmješio se prema meni, podizući se sa kreveta na kojem sam spavala “I tako moram promjeniti bokserice” - malo pojačano se nasmijao I ležerno me pogledao “Kaznit ću te drugi put” - oblizao je svoje usnice I otišao.
Išla sam ga upitati zašto će me kazniti, no već je bilo kasno jer je zatvorio vrata od sobe I otišao. I po ko zna koji put ugledala sam svoje napaljeno lice u ogledalu, taj dečko donosio je samo nevolje....... Hej pa ja sam bila nevolja!

…..sljedeći dan......

Svaki dan je bio sve duži I duži, brojila sam proklete dane da odem odavde, ali izgledalo je kao cijela vječnost. Uopće nisam znala hoću li preživjeti do onog posljednjeg dana kada ću sa velikim osmijehom izaći odavde I ovu trojicu ne vidjeti više nikad. Otvorila sam vrata od kuhinje, možda I jedine prostorije u koju sam ulazila. Jedine dvije prostorije u koje sam ulazile bile su ova neuredna kuhinja I moja soba, trebala sam stvarno malo više pronjuškati možda nađem nešto zanimljivo.
Ugledala sam Liama kako pije svoju kavu I djeluje kao da je zadubljen u misli.
“Jutro” - zijevnula sam I sjela do njega na stolicu. Podigao je glavu prema meni, I dalje zamišljeno gledajući.
“Nešto nije u redu?” - upitala sam ga.
Spustio je glavu prema kavi, uzeo je I ispio gutljaj. “Hm..sve je okej” - tiho je rekao. No njegovo lice nije tako izgledalo.
“Ne izgledaš tako” - rekla sam mu.
Opet je podigao glavu prema meni, njegove oči su bile crvene kao da cijelu noć nije spavao I želio je malo sna, no možda sam krivo shvatila.
“Jesi možda vidjela Harrya?” - upitao me. Odjednom sam se sjetila sinoćnje scene I poželjela da ga više nikad ne vidim. No, netko je vrata otvorio I pospano zijevnuo rastezući se pred nama.
“Djeluješ kao da si cijelu noć..........” - Liam se okrenuo prema Harryu I naminguo mu, sve je bilo jasno što je s ovim rekao.
Harry je još jednom zijevnuo , nasmješivši se prema meni, na što sam mu okrenula glavu, gledajući na bilo što osim njega “Večeras ću nastaviti sa svojim poslom” - Harry je rekao I sjeo nasuprot mene, ležerno se naslanjajući na stolicu I promatrajući me. Osjećala sam se neugodno, jer svaki put kada se sjetim onih dodira od sinoć na mojem trbuhu , kroz mene prođu trnci na samu pomisao.
“Vi dvoje djelujete čudno jedno prema drugome” - pogledao je Liam čas na mene , čas na njega. Baš mi je trebalo da nas spomene sada , nakon svega što se dogodilo.
“Mi smo odlično, zar ne Elena ?” - Harry mi se obratio, upitajući me.
Klimnula sam brzom glavom I pogledala ga .On nije shvaćao da mi je bilo neugodno, pogotovo zbog onog sinoć, a njemu je bilo svejedno, nisam ni mislila da će mu biti neugodno.
“Trebao bi razgovarati sa tobom Harry” - rekao mu je Liam, pomalo ozbiljno. Sjetila sam se da je Liam djelovao pomalo zabrinuto kad sam ulazila, vjerojatno se radilo o nečemu ozbiljnom kada je trebao razgovarati s njim.
“Reci o čemu se radi?” - napokon je Harry prestao gledati u mene, naslonio se ozbiljno rukama na stol I pogledao Liama.
“Trebali bi nasamo razgovarati” - Liam mu je rekao.
Shvaćala sam da sam ovdje bila samo smetnja I da sam trebala poći. “Poći ću ja u sobu” - rekla sam I obojica su pogledali na mene.
“Ne, poć ćemo ja I Harry vani” - odlučno je rekao Liam I dalje sa svojim zabrinutim licem. Harry se podigao skupa sa Liamom I ostavivši me samu u kuhinji.

Harry P.O.V

“Što se dogodilo”? - upitao sam Liama, imao je neki zabrinut pogled, kada smo izlazili vani da možemo razgovarati.
“Radi se o Eleni” - rekao je . Zbunjeno sam ga pogledao, tražeći od njega pogledom da mi sve kaže, što se radilo o njoj?
“Eleni?” Što o njoj?” - upitao sam ga.
Liam se naslonio na zid I pogledao me “Otac mi je rekao da se čuo sa njenim roditeljima. Valjda je Gospodin Davis nabavio onu lovu da otplati dug” - pomalo tiho mi je rekao.
I tada je sve bilo jasno. Morat ću vratiti Elenu. U jednom trenutku osjetio sam prevrtanje u trbuhu, pomislivši kako Elena odlazi odavde I više je možda nikada neću vidjeti.
“Nema šanse, onda ostaje ovdje” - rekao sam mu, držeći se za glavu “Liam učini nešto , reci ocu da povisi dug. Nedam Elenu” - naglasio sam to zadnje, pitajući se zašto ju ne dam. Što ima u toj djevojci da ju ne mogu dati? Ona je bila samo nevolja, ali bojao sam se da mi se ta nevolja uvukla u srce I nisam imao pojma kako da ju izvadim I zaboravim. Ovo nije bilo dobro.
“Kako ću to reći, ne mogu protiv svog oca” - rekao mi je odlučno Liam. Uhvatio sam ga spontano za ovratnik na košulji gledajući ga “Ona ne ide odavde” - zaprijetio sam mu, iako nisam znao zašto. Liam nije bio kriv, a ja sam bio lud pri samoj pomisli da ona ode odavde. Neću je dati, nema šanse.
“Smiri se” - Liam me gurnuo sa njega, popravljajući svoju košulju “Što se događa sa tobom, pusti tu djevojku da ide kući “ - rekao mi je . Nervozno sam mu okrenuo leđa, smišljajući što ću učiniti, ali nisam mogao ništa normalno smisliti, da ju zadržim.
“Kada bi trebao to platiti” - upitao sam ga, okrećući se prema njemu. “Za dva dana, rekao je. I Davis zahtjeva da mu se taj dan vrati kćer” - rekao mi je .
Snažno sam uzdahnuo smišljajući što ću učiniti 
“Pobjeć ću s njome” - izgovorio sam na glas I shvatio da me je Liam jako dobro čuo. “Jesi ti normalan Harry I tako imaš problema sa policijom. Još ćeš imat više kada otmeš tu djevojku” - zabrinuto me I zbunjeno pogledao. No, nisam ga slušao, nemogu je dati nikome, ona je pripadala meni.
“Ti ne shvaćaš Liam” - zaderao sam se prema njemu.
“Što ne shvaćam?” - upitao me, zbunjeno. Spustio sam svoj pogled prema podu, pitajući se skupa sa njim što nije shvaćao...kada bi mogao shvatiti zašto ju ovako želim, ali imao sam problema sa svojim osjećajima, moji osjećaji su umrli onaj dan kada sam pred svojim očima vidio kako mi ubijaju oca I vode moju majku od mene. Prvi put kad sam ugledao Elenu, nešto se u meni promjenilo, ali nisam znao što. I svaki dan sve više I više raste I ništa ne mogu shvatiti. Osjećao sam se kao da sam neki robot bez osjećaja, ali svaki njen pogled, glas I njena pojava budili su u meni te osjećaje koji su umrli prije par godina.
Shvatio sam da sam previše razmišljao I da Liam očekuje moj odgovor, ali nisam znao što da mu kažem.
Pogledao sam ga “Nećeš joj reći ništa u vezi ovog” - odlučno sam ga pogledao.
“Ona mora znati da odlazi odavde”- pomalo glasno mi je rekao.”Shh , daj mi samo tjedan dana I onda može otići odavde” - osjetio sam da mi kroz srce prohujalo nešto I na čas sam se zaledio. Mrzio sam riječi u kojima ona odlazi odavde.
“Što ćeš pobogu s njom raditi tjedan dana?” - upitao me
Ni sam nisam znao što ću, ali dovoljno mi je bilo da je u mojoj blizini, koliko god se svađali međusobno. Bila je tu, kraj mene, djelila je prostoriju sa mnom I zrak I to mi je bilo dovoljno.
“Samo mi daj tjedan dana, sredi nešto s ocem, molim te” - zvučalo je kao da ga molim, vjerojatno je to I Liam shvatio.
“Pokušat ću razgovarati s ocem, ali ništa ne obećajem” - rekao mi je, dajući mi malo šanse da će ona ostati ovdje , bar još tjedan dana.

Elena P.O.V

Ispila sam gutljaj kave I sjetila se da stvarno nešto moram obaviti, što sam trebala odmah. Doznati više stvari o Harryu, znala sam samo par informacije koje mi je dao, no to je bilo nedovoljno. Prišuljala sam se I tiho otvorila vrata njegove sobe, znala sam da je to pogrešno I da mogu upasti u nevolju, ali umirala sam od želje da još nešto doznam o njemu. Njegova soba djelovala je tmurno, neuredan krevet I njegova odjeća na stolici. Tiho sam sjela na njegov krevet , otvarajući ormarić koji je stajao kraj kreveta.
“Harry Edward Styles” - izgovorila sam njegovo ime na osobnoj iskaznici koju sam pronašla u ormariću, smijajući se “Edward” - ponovila sam njegovo ime, opet se nasmijavši. Mislila sam da ja jedina imam glupo srednje ime, no shvatila sam da je I Harry dijelio nešto sa mnom. Spremila sam natrag u ormarić tu iskaznicu I dalje se smijajući zbog njegovog srednjeg imena, I vjerojatno ću ga zezati zbog toga. Pogledala sam malo pažljivije I za oko mi je zapela slika. Uzela sam ju gledajući nasmješenog Harrya sa nekim čovjekom I ženom. Djelovali su kao mala, sretna obitelj. Njegov osmijeh bio je drugačiji, kao I njegov pogled...on je bio sretan I to jako. Taj čovjek I žena isto su bili sretni, da li je moguće da su oni bili...
“Njegovi roditelji” - rekla sam na glas. Srce mi je snažno pokucalo, gledajući u sretnog Harrya sa sretnim pogledom I kada bi se sjetila ovog sad Harrya..isto kao da je bio neka druga osoba. Sjetila sam se riječi koje mi je Harry rekao o njegovim roditeljima I što su im učinili, osjetila sam trunku tuge u sebi. Nisam bila tip osobe koji je žalio ljude, ali sigurno je jako teško izgubiti osobe koje su ti dale život.
“Što radiš ovdje” -Harry je otvorio vrata od sobe, hvatajući me na dijelu sa slikom njega I njegovih roditeljia u ruci, jutro nije moglo bolje početi...
“Ovaj...” smišljala sam što ću reći. . Harry je snažno zgrabio sliku iz moje ruke I bez da ju je pogledao, strpao ju je natrag u ormarić I snažno zatvorio ladicu.
“Kopaš po mojim stvarima, kako možeš” - zaderao se prema meni. Podigla sam se sa kreveta namjeravajući izaći odavde što prije, dok ne postane još više ljut.
“Željela sam doznati malo više o tebi” - rekla sam mu, iako nisam trebala. Dovest ću sebe u još više nevolje.
“Tko ti je dao pravo da mi diraš stvari”- zgrabio me za ruku, snažno. Užasno mu je smetalo što sam u njegovoj sobi I diram mu stvari, to je bilo tako jasno na njegovom pogledu. Ali sad je bilo kasno za bilo što da se izvučem jer sam uhvaćena na dijelu.
“Oprosti..”- rekla sam mu što sam naivnije mogla. “Ono su tvoji roditelji, zar ne?” - upitala sam ga. Njegov pogled se još više promjenio, očito nije želio razgovarati o tome.
“Tebe to nije briga” - maknuo se od mene, hodajući po sobi.
Pogledala sam tog bijesnog dečka kako hoda po sobi I shvatila da ovaj put mogu otići iz sobe bez da me on sprječi , ali odabrala sam dio , zbog kojeg ću još više požaliti. 
“Znači Edward?” - nasmijala sam se prema njemu, pomalo ironično. Okrenuo se prema meni I pogledao me. “I to si doznala?” - upitao me
Klimnula sam ramenima “ Nikada ne bi rekla da se zoveš Edward” - opet sam se nasmijala prema njemu. 
“Kao da je važno” - mahnuo je ramenima, odjednom otkopčavajući svoju košulju koju je taj dan nosio. Zbunjeno sam gledala što radi, otpučao je pucu po pucu I svaki put kad bi otpučio jednu napravio bi korak prema meni.
“Morat ćeš odlučiti” - rekao je nerazumno prema meni, nakon čega sam ga još zbunjenije pogledala. “Odlučiti što?” - upitala sam ga,zbunjeno.
“Morat ćeš odlučiti, koje ćeš ime vrištati sada kada te budem.....” - skroz mi se približio, gurajući me na vrata. Zbunjeno sam gledala u njega ništa ne govoreći, nisam imala pojma ni o čemu je mislio “Ševio” - šapnuo mi je nečujno na uho. Ne znam kakve je to veze imalo sa bilo čim o čemu smo razgovarali.
“Totalno te ne razumjem” - rekla sam mu. Stavio je ruku na moje rame, odmjeravajući me “Odluči djevojčice, hoćeš li vrištati na tim vratima Harry ili Edward” - zagrizao je svoje usnice. 
“Ali vjeruj mi I Harry I Edward odlično obavljaju posao” - uzdahnuo je prema meni, tražeći moje usne.