TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 70) - SEASON 2

“Imao sam 17 godina kada sam počeo prodavati djevojke za novac” - tek kada sam došla sebi, nakon dugog razmišljanja o dogovoru mene I inspektora, shvaćam da Harry započinje sa svojom pričom, a ja se ne mogu koncentrirati na ništa, osim to da ću iznevjeriti jedino čovjeka kojeg sam zavoljela na svoj ludi, Davis način. Što da radim?
“..Zvala se Barbara, djevojka koju sam prodao za prvi novac. Bila je moja prva djevojka, jedina ustvari djevojka sa kojom sam prohodao..moj otac..taj jebeni gad natjerao me da ju iskoristim, prevarim I prodam. Od nje je sve započelo..” - glas mu je na ivici snage. Okrećem se prema njemu I naslanjam leđa od sama vrata, naša ramena se dodirivaju, a Harry poseže za mojom rukom, nisam se ni snašla..njegovi prsti su se isprepleli sa mojima, toliko da mi je krv prestala teći u nekim dijelovima prstiju. Daje mi do znanja koliko me želi ovdje I ne želi da pobjegnem poslje njegove priče. Ne sviđa mi se atmosfera trenutno, tako je zagušljivo I tjera me da vrištim. Njegova prošlost je loša, to sam davno shvatila.

“Umjesto da živim normalan život, da izlazim sa društvom, zabavljam se..ja sam to vrijeme provodio u prodaji djevojaka..mnogo njih sam povrijedio, iznevjerio..gledao sam svojim očima kako ih iskorištavaju.nisam si mogao pomoći. Uživao sam u tome” - glava mu pada I onda je podiže , tek sada mogu primjetiti da mu se suze iz oči slijevaju sve do vrata. On plače, onaj Harry Styles ne prestaje plakati. Ja stojim do njega, promatram ga ali riječi ne mogu izaći. Strah me..to je istina, iako sam znala..sad dok on to izgovara..osjećam nenormalan strah.
..”zašto si uživao?” - pitam ga, ali ne želim. Njegove oči prelijevaju boju, iz onih zelenih..sad su krvavo crvene I tjeraju moju kožu da se naježi.
..”jer sam gad, jer sam isti kao svoj otac..volio sam gledati kako pate..” - prekida na pola svoju rečenicu, kada joj jače stiska moju ruku. Okej ne idem odavde I da želim. Iako ne želim, zaista ga želim poslušati do kraja I ne započeti nikakvu svađu..između nas, to sada nije potrebno.
“Donosile su ogromne svote novca, prodavali smo najčešće djevojke koje nikada nisu stupile u spolni odnos, djevojke koje nije dotaknuo niti jedan muškarac donosile su jako mnogo love. Svatko je volio spavati sa djevicama..” - dok to izgovara, mičem svoju ruku iz njegove I podižem se. Okrećem mu leđa I promatram prozor nasuprot mene. Osjećam nenormalnu mučninu, krv mi pulsira venama I ako nastavi sa ovom pričom..povratit ću. Ja sam bila djevica kada sam spavala sa Harryem..ne mogu zamisliti sebe u situaciji u kojoj spavam sa nekim starim, napaljenim muškarcem. Što da se to meni dogodilo?! Kako bi se osjećala?!

“El..gadim ti se zar ne?! I ja se gadim samom sebi, sve ove godine..ne mogu si pomoći, jebeni sam ovisnik o tome I ne mogu se zaustaviti” - Harry se podiže sa poda I osjećam njegove vrhove prstiju niz moj vrat. Gadi mi se njegova blizina to je istina, u glavu mi dolaze slike uplakanih djevojaka I Harrya kako ih hladno promatra. Kako bi se trebala osjećati.
..”nemoj me..dodirivati” - odmičem se od njega, ali jedino što uspjem osjećati su njegove snažne ruke iza mojih leđa. Tjera me da se naslonim na njegova prsa, ali ne mogu. Sama njegova blizina tjera moj želudac na povraćanje..mora se odmaknuti od mene što prije.
..”nemoj me tjerati..umrijet ću ako to napraviš. Ti si jedino dobro što mi se desilo..pričaj sa mnom molim te”
“ne mogu Harry..shvati me”
Plakat ću jako. Stavit ću glavu na jastuk I plakati, to mi je potrebno. Pokušat ću izbaciti ovo iz sebe, ove osjećaje koji su tako snažni. Zaljubljena sam u njega sve ovo vrijeme I ne znam što da radim sa svojim osjećajima.
“Trudit ću se, sve ću napraviti za tebe. Samo me nemoj tjerati” - Harry prislanja usne na moju kosu I ostavlja mi lijeni poljubac, prije nego što me okreće prema njemu. Rukama zahvaća moju glavu I na neki način me tjera da ga pogledam. Kako ću ga pogledati?! Ne mogu.
“Da li to još radiš..” - pitam ga, a sebi dajem šamar zbog toga pitanja. Zašto uopće pitam, kad jedino što ću dobiti je odgovor od kojeg će mi se zgaditi cijeli svijet.
“Ponekad ...da” - izgovara tako nevoljko, I taman da se odmaknem, pobjegnem kao što najbolje znam..on mi neda. Njegove mišićave ruke hvataju me I prislanjaju njemu u zagrljaj. Zašto misli da jedan zagrljaj može kupiti sve, jer sad trenutno to je nemoguće. Pritisak tog mišićavog, tetoviranog I zločestog dečka tjera moje disanje da se još više poveća. Ne znam zašto me nije strah, trebala bi pobjeći od njega, jer imam posla sa nekim bolesnikom koji iskorištava djevojke, ali svaki put kada me zagrli sve zaboravim . Samo on I ja..samo onaj glupi Team Helena I ništa drugo. Kako mu ovo uspjeva?!
..”što trebam napraviti da mi oprostiš..” - pita me.
Zašto bi ja trebala nešto oprostiti?
..”Ja...ne.,” 
“..učinit ću što god želiš, otići ću kod psihijatra na razgovor, pomirit ću se sa sestrom, razgovarati sa majkom..učiniti ću sve što mi kažeš, samo da ostaneš pored mene. El ti si jedino dobro što mi se dogodilo I ne želim te izgubiti”
Njegove riječi me ubijaju, nikada nije ovako nešto utjecalo na mene. Tek kada je par mokrih suza palo na moje usne, shvatila sam da plačem. Da ona glupača Elena Davis jebeno plače u njegovom zagrljaju I da suze koje sam prije bez problema vraćala natrag sad kao lude padaju niz moje lice. Poželim biti ona hladna Elena, poželim tu djevojku bez osjećaja natrag.
“Ne mogu disati..moraš malo opustiti svoje ruke..” - mrmljam na njegovom vratu zbog Harryevog jakog stiska. Znam da ne želi da pobjegne, ali ako ovako nastavi udavit će me rukama. Isti tren oslobađa svoj stisak 
“Oprosti..” ispreliće ruke sa mojima I ja lijeno prolazim preko njegovih usana, nosa sve do krvavih, uplakanih oči.
“Samo moraš prestati sa tim, u redu? Ovo drugo ćemo pokušati rješiti..ali moraš se prestati baviti sa tim bolesnim poslom. Učinit ću što želiš, bit ću tu pored tebe, pomoći ti..ali samo se moraš maknuti od toga, okej?” - molim ga. Ovaj put ja sam ta koja vodi glavnu riječ. Pomoć ću tom dečku..pomoći ćemo jedno drugom.
Nevoljko klima glavom “Bit ćeš sa mnom El?”
“Tu sam, vidiš da nisam nigdje pobjegla..” Harry podiže prste I stavlja ih na moje lice. Vrhovima briše pobjegle suze sa mojeg lica I tada prislanja usne na moje čelo. Ostavlja mi dugi poljubac, prije nego što izgovora.
“..učinit ću sve za svoju djevojčicu..”

Harryevo disanje sa druge strane kreveta mješa se lagano sa stenjanjem sa nekim nepoznatim zvukom. Prije nego što sam posegnula sa lampicom na ormariću, zvuk kojeg je upravo proizveo, natjerao je svaku dlačicu da se naježi na mojoj koži. Opet ima noćnu moru. Šakama udara od krevet I svaki put kada malo više udari, automatski poskočim I ja na madracu. Mjesečina koja dolazi sa prozora daje jedinu svjetlost u sobi. Palim lampicu I okrećem se prema dečku koji ima noćnu moru. Opet je znojan, one loknice su mu sljepljene od čelo I dio lica a šake ne prestaju udarati. Svaki put kada ležim pored njega I kad ima noćnu moru, te šake igraju neku veliku ulogu u njegovom snu. Uvijek se bori sa nekim, svađa...što uopće sanja, što ga toliko muči. Voljela bi ga pitati I pomoći mu nekako. Ali poznavajući njega, tu njegovu 'intimu' koju sanja neće nikada otkriti. I shvaćam ga, noćne more su užasne.. Ni ja mu nisam otkrila što sam sanjala. Da sam možda predvidjela svoju budućnost u onom snu..da ću možda za koju godinu postati ista kao njegova majka?! Prekini Elena! Tjeram svoje misli da ušute, ali večeras su previše brbljave. Opet usmjeravam pogled na Harrya, koji sada pomiče glavu lijevo desno I trza se. Drhti.

“Ostavi je...jebemti ostavi je..” - dere se. Zahvaljujem sebi što smo sami u stanu, inače bi ovo zvučalo kao da se netko bori u ovoj sobi, kao da se tučemo. Automatski stavljam vrhove prsti na njegovo golo rame I pod prstima osjećam toplinu kao da se u tom trenutku zapalio..on ustvari gori. Vrućica pomješana sa noćnom morom je nešto najgore što se može dogoditi. Ajde Harry samo otvori oči I smiri se.
“To je boli, prokletniče” - kapci su mu puni mokrine a onaj znoj od kose se slijeva sve do vrha njegovih usana.
Što ga toliko muči u tim snovima? Kako može to rješiti.
“Budi se..” vrhovi prstiju mi dodirivaju njegovo rame, ali on se ne budi I poželim opet zaplakati zbog toga. Jedino što mi preostaje je čekati. Ništa drugo. Prije nego što je otvorio oči par puta je opsovao sve po redu I onda mogu primjetiti kako mu se kapci otvaraju I on doslovno skače sa samog kreveta.
“..Hej, jesi dobro?” - priskačem u pomoć, ali jedino što od njega dobivam je ruka točno na mojem ramenu, kako me odmiče od sebe. Zašto to radi? Ništa ne odgovara, isti trenutak pokušava doći k sebi, pogled mu leti prema cijeloj sobi I podiže se sa kreveta. Naslanjam se laktovima na krevet I promatram tog dečka koji je prije svega par sekundi imao noćnu moru. Pogled mu je dalek, neprepoznatljiv I totalno je šutljiv. Uzima hlače sa stolice I oblači ih, tek kada je uzeo majicu shvatila sa da on ustvari odlazi odavde.

“Zašto odlaziš, ostani t...” - 

Ne daje mi da do kraja izgovorim, sama ruka koju je stavio prema meni, daje mi do znanja da ušutim. Neću šutat, obećala sam da ću mu pomoći, što sada izvodi.
..”Otići ću odavde, ne mogu spavati tu..” - govori mi, ali njegov pogled I dalje luta cijelom sobom. Imam neki čudan I glup osjećaj da me ne želi pogledati I zbog toga me boli srce. Nismo se svađali u to sam sigurna. Imali smo razgovor, onaj ozbiljni I obećali smo mnogo toga jedno drugom. Zašto sada ovo radi?!
“..zar sam nešto napravila?”
“..otići ću zbog tvoje sigurnosti. Više si sigurna kada nisam tu..” - govori totalno nerazumljivo I podižem se sa kreveta, ali prije nego što sam se uopće podigla. Uhvatio je ključanicu rukama I usmjerio svoj pogled na mene. Napokon me pogledao..uzdahnula sam od olakšanja.
“Čujemo se u redu? Sada nisam dobro I želim malo samoće to mi je potrebno, sutra ću ti donijeti neke stvari I idemo na onaj koncert, okej?”
O Bože, totalno sam zaboravila da Harry ima ulaznice njegovog omiljenog benda. Samo sam klimnula glavom, više mi ništa nije izgovorio. Samo sam čula zvuk zatvaranja vrata. Taj dečko opet je nestao...

Užurbano pretražujem hlače koje sam nosila onaj dan kada sam srela onog Inspektora I tražim taj jebeni papirić na kojega mi je ispisao broj da se čujemo ako nešto doznam. Učinila sam jednu najveću pogrešku u životu I želim je ispraviti. Pronalazim zgužvani papirić u hlačama I isti tren mi ruka poseže za telefonom. Jutros sam posebno nervozna, večeras idem na koncert sa Harryem, Gemma skoro nikako ne dolazi u njen stan a ja imam ogromnim problema trenutno. Mogu se zakunuti da uopće nije zazvonilo, a čovjek kojega sam upoznala taj dan se odmah javio. Utrnula sam zbog njegovog glasa.
“..jeste doznali kakvu informaciju koja mi može pomoći gospođice Davis..” - čovjek govori a ja tiho zatvaram vrata od sobe, da mogu nastaviti ovaj razgovor. Nisam toliko luda. Pretpostavljam da sam onaj dan bila napušena kada sam pristala. Ne mogu iznervjeriti čovjeka u kojega sam se zaljubila.
..”što se tiče toga, ja odustajem. Ne mogu vam pomoći, imate krivu osobu za pomoć..”- još jače stiskam telefonsku slušalicu I sjedam na dio kreveta. Nervozna sam, a sam njegov glas stvara mi još veću nervozu. Nisam sigurna ni da li je inspektor, možda je opet neka namještaljka. Možda je opet ona njegova bivša umješala svoje prstiće I pomoću njega želi uništiti moj I Harryev odnos.
..”nadam se da se šalite, već sam rekao svojem timu da sam pronašao nekoga I ne možete samo tako odustati od toga. Vi ste ustvari jedina osoba koja može doznati ono što želite”
Poželim opaliti šamar sebi. Ustvari možda bi to I mogla, moj brzi jezik I mozak koji je zaostao u tom trenutku je ukvario sve, ustvari ukvarit će sve.Jer onda tek mogu početi sve one prave nevolje između Harrya I mene. Stvarno ih ne želim.
..”kažem vam da imate krivu osobu. On meni ništa ne govori, a ja ne želim znati, preporučujem vam da odustanete od te sulude ideje”
“.zašto lažete gospođice Davis. Siguran sam da vam je Styles mnogo toga pričao..” - sad mu je glas trunku jači, pretpostavljam da ga ovo ljuti. Ali što mogu..Možda da kažem da sam u tom trenutku bila napušena I nisam razmišljala u kakve se gluposti uvaljuem niti što pričam?! Huh ne.
“Kažem vam da nije..” moja gluma dominira. To je jedina stvar koja mi ide.
“..ne želite znati što je u onoj sobi Davis..”
Huh?
Ne Ne Ne nemoj dopustiti da te tvoja znatiželja pobijedi Elena, ovaj čovjek te samo iskušava. Nemoj mu dopustiti da pobijedi. Iako umirem od želje da doznam što je u toj sobi..što tako uporno skriva, što se nalazi.. I gdje je uopće premjestio tu sobu?
“..ne zanima me..trebate prestati..”
Umirem da doznam. Grizem nokte od znatiželje.
“to vam je idealna prilika da doznate. Svaka informacija koju mi date, ja vam dam korak bliže toj sobi...vjerujem da bi se iznenadili kada bi otkrili” 
Izaziva me I ide mu jako dobro. Od same nervoze sam se podigla sa kreveta I usmjerila svoj pogled na prozor. Primjećujem kako Gemma izlazi iz auta, ljubi se sa dečkom kojega ne mogu vidjeti jer je auto zamračen I maši mu. Osjećam neku vrstu ljubomore, dok gledam kroz prozor taj osmijeh kojega mu poklanja. Kada ćemo Harry I ja imati takav odnos?
..”što ima tako zanimljivo u toj sobi?”
Glupačo, zašto ispituješ? Čovjek sa druge strane ništa ne odgovara, ali njegov osmijeh od kojega škripi telefon daje mi do znanja da na neki način ismijava moju znatiželju. Uvijek me pobijedi.
..”što ste otkrili o Harryu?” - pita me. Shvaćam da se natječemo u ovoj nekog tupoj igri I neću dopustiti da nastavim ovaj razgovor do kraja. Spustila sam mu slušalicu I bacila telefon natrag na krevet. Bježim od toga čovjeka, inače će me znatiželja pojesti.

Harry P.O.V.'s - FLASHBACK!

Pratim Jimov korak koji me vodi točno do starog prašnjavog podruma, mojeg jedinog utočišta ustvari jedinog mjesta gdje bi pobjegao I smirio se kako treba. Jim ima neki plan u vezi Elene I to me na neki način plaši. Ta djevojka koju pratim več par mjeseci je već duboko u meni I koliko god zvučalo nemoguće, iako nikada nismo pričali..uvukla mi se pod kožu. Ta mala buntovnica koja živi dva života me totalno izludila .
“Mislim da je idealna prilika da joj postavimo zamku I uvučemo je u ovaj svijet podruma..” - Jim se smije pored mene, dok otvara metalna vrata I prvo što osjećam u svojim nosnicama je prašina..mnogo prašine.
..”To je loša ideja” - zatvorio sam do kraja vrata I upalio svjetlo. Stari prašnjavi hodnik je osvjetljen a Jim me strelja pogledom.
.”ovo je jedini način da je natjeramo ovdje..”
Ja automatski koračem prema prostoriju u kojoj sam ponekad trenirao, ali me Jim hvata za ruku I grubo me poteže prema sebi.
“Svidjela ti se, zar ne?”
“Jesi ti normalan Jim. Kako da me ne poznaješ..huh? Tko se meni svidio?” - pitam ga, a ton glasa pokušavam sakriti, koliko god to bilo nemoguće.
“I bolje ti je.Anastasia bi poludjela kada bi doznala za neku djevojku, znaš kako je ta žena luda za tobom” - gura me a ja prevrćem očima. Ta mi se žena gadi.
“Jebi se..” 

Nakon što smo dobro pogledali podrum. Jim je dobio ideju da pozovem svoja jedina dva prijatelja koja sam poznavao dosta dugo I koji nisu o meni znali ništa, da neko vrijeme ovdje živimo. Pošto je Elena bila zaluđena ovim starim podrumom I istraživala ga, možda će ovaj put njena znatiželja postati veća kada vidi da netko živi ovdje. Jim kaže da djevojka voli muškarce koji donose..nevolje? Zayn je ogromna nevolja, Liam je dobar dečko..ali ponekad je izgledao ubojito. Ja sam ustvari najveća nevolja od njih. Malo po malo ta će djevojka pasti u stupicu troje muškaraca u crnom I svojom tajnovitošću, privući ćemo je unutra. Ne vjerujem da će uspjeti, plan je totalno sjeban..i zaista želim da ovaj plan ne uspje..ali kad tad ta će djevojka morati doći ovdje u moje ruke. Tek onda prave stvari mogu započeti...

Elena P.O.V.'s

“Da li sam ti rekao da večeras izgledaš lijepo” - hrapavi glas kojeg čujem iza sebe opušta svaki mišić u mojem tijelu. Držim ulaznicu za koncert čvrsto u ruci I izlazim iz Harryevog automobila, ali prije nego što sam uopće namjeravala otvoriti vrata, njegova ruka završila je točno na mojoj nozi. Opet mi neda da se pomaknem. Harry podiže ruku sa koljena I prstima poseže prema puci od koje se cijelo auto zaključava. Opet sam zaglavila sa njim u autu, što sada uopće želi? Na sebi imam crnu malu haljinu koju mi je posudila Gemma I malo mi je preuska . I moram paziti kako hodam, jer bi mi se mogle vidjeti gaćice. Ne volim nositi ovakve stvari, ali pošto sam još I dalje beskućnik koji živi u tuđem stanu, hrani se tuđom hranom I još kao vrhunac nosi tuđu odjeću..ova haljina je bila jedina dobra stvar koju sam pronašla u njenom ormaru.
.”zašto si me zaključao?” 
Harry se smije, onako kako najbolje zna. Isti tren dolazi na moju drugu stranu I gnječi me sa tijelom na samo sjedalo njegovog automobila. Zaista mi nedostaje Range Rover jer je onaj auto prostran, ovaj njegov novi je malešan I neudoban I ne možemo se pomaknuti kako treba. Pogotovo sada kada je cijela njegova težina na meni.
“Sjećaš se kada sam ti rekao da te želim na sicu..” - rukom spušta sic I ja se nalazim skupa sa njim u ležećem položaju na samom sicu. Automatski se okrećem okolo da slučajno ne vidim nekog prolaznika kako nas špijunira, ali Harry je parkirao negdje dalje od dvorane gdje se održava koncert tako da ljudi ovuda uopće ne prolaze. Valjda.
“Mislim da to nije uopće dobra ideja, trenutno..” - govorim mu, ali njegov prst dolazi točno do mojih usana. Lagano prelazi sa njim preko moje gornje usnice, onda se spušta na donju I pogled zaključava točno na mojima.
..”zašto? Siguran sam da si spremna za mene, samo trebam staviti ruku između noga, zar ne?” 
“Ozbiljna sam Harry, ovdje je neudobno” - prevrćem očima, dok se on kesi. Više volim Harrya koji je prljav, nego onog koji laže..ovakav mi se više sviđa. Bar oni naši problemi budu zaboravljeni dok Harry priča prljavo a ja samo prevrćem oči od njegovih riječi.
..”ali ti si udobna..” - lagano se trlja svojim međunožjem uz moje gole butine, a njegovo trljanje automatski otvara moje usne. Njegove crne uske hlače pucaju pod šavovima. Sjetivši se što sam radila jučer na onom naslonjaču. Nadam se da je to zaboravljeno. Harry prislanja svoje usne na moje uho I prije nego što je nešto izgovorio, topao dah kojeg je ispustio prešao je cijelim mojih uhom.
“Imam jedno pravilo”
Molim? Zar nismo prerasli ta glupasta pravila koja je izmišljao. I idemo opet na početak naših problema....
“koje..?”
Zašto uopće pitam koje.
“Uzet ću tvoje gaćice I vratiti ih kad završi koncert” - smije se onako bezobrazno kako najbolje zna a ja ga udaram po ramenu. Pod dlanovima osjećam kako taj dečko živi u teratani I podsjećam sebe da bi I ja trebala malo otići. Bar izudarati onu njegovu vreću u podrumu. Potrebna mi je snaga.
“Jesi ti normalan? Ova haljina je prekratka I vidjet će se...” sigurna sam da mi usta stvaraju 'O' od idućih riječi koje sam trebala reći, ali sam odustala. Sigurno neću ispred njega govoriti o svojoj (..)
“neće se ništa vidjeti, pobrinut ću se za to..” - govori mi. Nisam se uopće mogla suprostaviti, jer sam ga jako dobro poznavala I što god kažem, on će opet učiniti po svom. Rukom prolazi preko mojih butina I zavlači prste ispod moje haljine, vrhovima prstiju zahvaća rub mojih gaćica I u trenutku osjećam škakljanje kada Harry skida moje gaćice a ja se podižem svega par centimetara da ih on može do kraja skinuti. Osjećam se nekako čudno dok znam da ispod ove kratke haljine nemam ništa I da su moje gaćice trenutno u njegovim rukama. Prislanja ih nosu I miriše ih. Mrzim kad miriše moje gaćice.
..”ti si takav bolesnik..” - govorim mu.
“Samo želim biti siguran da ću ja biti jedini koji će ih skinuti I kasnije ih vratiti na tebe..na ovom koncertu na kojega idemo ima mnogo luđaka..” - 
I mislila sam da je opet stvar njegove ljubomore. Sigurna sam da bi taj dečko bio ljubomoran I na likove mojih knjiga koje ponekad pročitam. 
“I misliš da je dobro što nemam ništa ispod haljine?”
“Oh babe, nemaš pojma što ću raditi tamo sa tobom...” I kada sam ga namjeravala upitati što će raditi, jer me sad malo strah, Harry je otvorio auto, stavio moje gaćice u njegov džep na trapericama I izašao Iz auta.

“Stvarno bi mi trebao vratiti gaćice..” - potežem haljinu što više prema dolje. Ali znam da ako je potegnem prema dolje, da ću imati problema sa ovim gorem. Ustvari I tako nemam što da pokažem, pa se nema što ni vidjeti. Harry hvata moju ruku, daje ljudima ispred dvorane naše ulaznice I ulazimo unutra. Po njegovom pogledu I muzici koja dopire sa bine znam da je zadovoljan I uzbuđen zbog benda koji večeras nastupa. Tražimo slobodno mjestu I guramo se među masom nepoznatih ljudi. Ja se osjećam tako glupo jer me ubija pomisao da ispod ove haljine nemam one jebene gaćice I da se nalaze u Harryevom džepu. Predgrupa koja nastupa prije Halestorm je završila. Stavljam ruke na ogradu a Harry mi se približava sa leđa I naslanja cijelo svoje međunožje na moju stražnjicu. Stavlja ruke oko ograde I ja se nalazim između njegovih ruka. Oko nas je ogromna gužva I ustvari nitko ne primjećuje dvoje luđaka koji se trljaju jedno uz drugo. Harry doslovno cijelim svojim međunožjem prolazi preko moje stražnjice a meni se tijelo automatski pomiče. Sigurna sam da kad bi glazba prestala da bi se jedino čuli moju glupi uzdasi zadovoljstva koje trenutno ispuštam zbog njegovog trljanja.
“Sviđa ti se ovo , zar ne?” – pomiče se još bliže mojoj stražnjici I slobodnom rukom zahvaća moje butine. Glava mi pada na njegovo rame I odmaram se na njemu, dok oboje gledamo ljude koji postavljaju potrebne stvari na pozornicu. Halestorm nastupa svaki trenutak, svi nestrpljivo očekuju svoj omiljeni bend. A Harry je jako uzbuđen. 

'Ohhh, I Miss the Misery' 

Fanovi krješte od same pjesme koja ide. Glazba počinje...a Harry me tjera da se okrenem prema njemu.Stavlja ruke oko mojeg struka I pleše sa mnom. Tako je neobično plesati sa njim. Više mi pristaje da popijem malo, jer me onda adrenalin puca..ali ovako se osjećam čudno dok plešem sa njim, dok se naša tijela dodirivaju I pomiču kukove u istom ritmu. 
'I miss the bad things , The way you hate me..' - Harry pjevuši stihove pjesme na moje uho I pomiče se u istom ritmu kao što glazba ide. Rukama zahvaća dio ispod moje kose I približava usne na moje.
“..babe moram te nešto pitati” - I dalje oboje plešemo I guramo se pokraj drugih ljudi koji skaču pored nas I pjevaju. Njegove usne stoji točno na mojima a pogled mu je zaključan na mojim očima. Ne znam što želi. Pomalo se opuštam od njegovih dodira , Harry dodiriva dio ispod moje kose I igra se prstima sa vrhovima mojih pramenova.
“Što me trebaš pitati?” - šapćem mu na usne, iako je glazba preglasna čujemo se jako dobro jer doslovno plazimo jedno po drugom I previše smo blizu.
“Bez glupih pravila, dajmo nama šansu Elena..kunem ti se da ću raditi na nama dvoje, učinit ću sve što želiš samo da pristaneš” 
Pomičem se što bliže njemu da mogu čuti njegove riječi.
“..ne znam o čemu točno pričaš?” - derem se, jer ne čujem samu sebe od glasne glazbe iza svojih leđa.
“..budi mi djevojka El. U redu?”