TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (episoda 42)

...sljedeći dan...

Strpavam svoju odjeću u kožnu crnu torbu I razmišljam u kakvu sam se glupost opet uvalila. Par dana kod Harrya? To je bila tako loša ideja, uopće nisam razmišljala kada sam pristala na taj dogovor.... Još sa roditeljima nisam razgovarala I pitala ih da li mogu ići par dana kod Alex. Podsjetila sam samu sebe još jednom koliko mrzim razgovarati sa njima. Strpala sam zadnji par hlača u torbu I zatvorila je , dok sam silazila niz stepenice, te tražila svoje roditelje. 

“Hej....” - zastala sam na samim vratima I ugledala svoje roditelje, kako zamišljeno gledaju u neke neobične papire na stolu. Glave su im spuštane I cijelo vrijeme prelaze preko tih papira I duboko dišu. Nešto nije bilo dobro.

“Što se događa?” - zbunjeno sam ih upitala I prišla stolu da mogu vidjeti izbliza te papire u koje su tako “začuđeno” gledali.
Iskidana slova iz raznoraznih novina I naljepljena na te papire, djeluju kao neka prijetnja? Pokušala sam pročitati što piše, ali u isti čas otac je skupio te papire I odmaknuo ih od mene.

“Prijete nam Elena” - podigao se sa stolice I snažno zgužvao te papire u ruci. Djelovao je doista ljuto I jako bijesno.
“Tko vam prijeti?” - upitala sam ga.

Začula sam kako moja majka duboko diše na stolici I oči su joj na mene, dok me proučava ili nešto slično.
“Kćeri, nećeš izlazi iz kuće, u redu? Ovdje ćeš biti par dana dok ti ne pronađemo nekoga za čuvanje” - začula sam očev glas, dok je hodao uzduž dnevnog boravka I zabrinuto mrmljao meni zasad nepoznate riječi.

“O kakvom čuvanju vi govorite?” - podigla sam glas na njih. Nemam pojma što se događa, njegovi pogledi ništa mi ne govorite, samo djeluju čudno, zaista jako čudno.
Moj otac je zastao I uperio pogled na mene.
“Jutros smo dobili poštu I gomilu sranja na papirima. Netko te želi oteti ili ubiti...ili ...” - zastao je kada je shvatio koliko loše ova rečenica zvuči. Pomalo grubo je još jednom zgužvao snažno papire I pobacao ih po podu. Isti tren sam se sagnula I pokupila jedan papir , te ga otvorila da pročitam što piše.
Kao što sam I rekla prijetnja.
“ČUVAJTE KĆER GOSPODINE DAVIS. MOŽDA ĆE JU NETKO POŽELJETI I ONDA ĆE BITI KASNO” - ogromna prijetnja bila je ukrašena raznoraznim slovima na tom papiru. Odbacila sam papir I zbunjeno pogledala na svoju majku, koja je mogu se zakunuti imala suze u očima. To je bilo tako čudno njoj, jer inače nikada nije plakala.

“Oče što se ovdje događa? Zašto ovo sve pišu?” - sa razinom očaja u glasu sam ga upitala. Trenutno ne razmišljam o ničemu, osim možda da je moj otac opet upetljan u neko sranje , koje I mene uključuje. Kada se sjetim scene gdje sam skoro bila “oteta” u onom podrumu sa tri najveća kriminalca u gradu.

“To bi mi trebali tebe pitati?” - moja majka je isi tren progovorila.
MENE? Ja nemam pojma što se uopće događa.

“Zašto bi ja trebala nešto znati? U što si se opet upetljao?” - povisila sam glas na svojeg oca, polako gubim živce jer ništa ne shvaćam.
Moj otac me ljuto pogledao I u čas sam se prestrašila tog pogledala jer me vraćao na neke prijašnje događaje koje sam željela zaboraviti.
“Ovaj put se nisam u ništa upetljao. Netko prijeti I želi tebe Elena. Tvoja majka sumnja opet u one koji su prvi put bili ovdje I moguće da ćemo pozvati policiju” - strogo je rekao.

HARRY?
POLICIJA?

Zašto bi Harry prijetio? Uopće nije bilo razloga da ovaj put to radi, kad je jako dobro znao da ću za par sati doći kod njega I provesti par dana. Zašto bi to sada radio?
Shvatila sam da ga moram nazvati, dok još nije kasno.

“NE! Nema šanse da su to oni I ne zovite policiju ni slučajno” - zaprijetila sam im, dok mi je glas drhtao. Još treba da Harry završi u zatvoru, a ovaj put stvarno nije kriv.
“Kako znaš da nisu oni? Tko bi drugi trebao biti?” - majka me upitala.
“Pretpostavljam I bolje da ne zovete, jer se možda netko šali sa vama” - shvatila sam da sam uhvaćena u zamku I da odavde moram otići dok nije kasno.

“Gdje ideš, kćeri?” - to su bili posljednje očeve riječi koje sam čula kada sam užurbano otrčala u sobu I zgrabila mobitel sa kreveta.

“Harry” - čim se sam začula kako se javio na mobitel, napala sam ga. Iako sam osjećala da nije on kriv , jer nije bilo razloga , no željela sam u to biti sigurna.

“Djevojčice , zašto tako zvučiš? Jesi dobro?” - začula sam njegov zabrinut glas, moguće da mi je prepoznao očaj u glasu.

“Samo mi kaži da nisi ti, molim te? Kaži mi da opet ne prijetiš mojim roditeljima I opet ne igraš bolesnu igru u kojoj ću biti oteta” - pobjegao mi je još jači očaj u glasu kada sam ga napadala.

“Elena koji k*urac se događa? Nemam pojma o čemu pričaš” 
Lakše mi je. Harry doista zvuči kao da nema pojma što se događa. Moji osjećaji su potvrđeni. Ovaj put Harry nije taj...ali tko je? Tko bi bio hrabar da prijeti I da želi mene? 

“Jutros je moj otac dobio prijetnje I netko me želi Harry. Nemam pojma što se događa, ali poruke nisu niti malo lijepe ….i …....” - taman da izgovorim do kraja, Harryev glas me prekinuo.
“To je bolesna igra Louisa!! Elena ostani kod kuće I zaključaj se , pokušat ću srediti nešto” - glas mu je zvučao doista čudno.

Louis Tomlinson? On priča o onom koji želi meni nauditi? Pobogu zašto bi taj lik želio meni nešto učiniti, pa nisam ni znala tko je on.
“Što on želi od mene? Harry dovraga, kaži mi nešto?” 

“Ne mogu Elena, poslušaj me I ostani u kući. Sredit ću ovo” - začula sam kako se nešto lomi u pozadini I onda je odjednom veza prekinuta.
“Harry, jesi tu?” - još jednom sam upitala, no bilo je kasno. Upravo mi je prekinuo.

Harry P.O.V.

Upravo sam parkirao svoj auto I svratio u ulicu koju sam izbjegavao par godina. Ova ulica I neka sjećanja koja sam želio zaboraviti, vraćali su se. Niti malo lijepe uspomene I stvari upravo sam činio ovdje na ovoj cesti, na ovom parkingu I u tom starom , mračnom cafe baru gdje su se sastajali jako loši ljudi, kao I sam ja.
Ista vrata I isti ljudi koje sam poznavao dosta dugo godinama su dolazili ovdje I zabavljali se na njihov stari, poznati način. Gomila muškaraca u crnom sjedala je na na stolicama, dok su ispijali ko zna koje po redu pivo. Osjetio sam pogledala na meni kada sam ulazio I zatvarao vrata. Nisu me vidjeli skoro godinu dana I vjerojatno im je čudno zašto sam se ovdje opet pojavio.

“Harry Styles, bilo je I vrijeme” - neki tetovirani čovjek mi je upravo nazdravio pivom, kada mi se obraćao. Kao što sam I rekao, prepoznali su me I svi gledaju u mene. No , ovaj put nisam došao ovdje da radim te iste stvari I da dogovaram opet poslove kojih se ne želim prisjećati. Moj pogled bio je na njemu, na Louisu Tomlinsonu koji je upravo igrao biljar I drugom rukom držao pivo u ruci.

“Tomlinson” - moj glas odzvonio je cijelim cafe barom I sada sam imao njihovu potpuno pozornost kao I samog Louisa I konobara.

“Znao sam da ćeš se vratiti starim poslovima” - Louis mi se obratio sa osmijehom. Tada sam se zaletio prema njemu I uhvatio ga za jaknu I potegnuo prema sebi.
“Već sam ti jednom rekao. Ostavi Elenu na miru” - isti čas sam mu zaprijetio, dok sam ga čvrsto držao za jaknu I grubo potezao. Ona piva ispala je na pod I razbila se u milijun komadića.

“A što ako neću?” - pogled mu je odlučan I upravo mi se smije u facu. Mrzim kad ovo radi.

“Nju ne uključuj u svoje bolesne igre, Tomlinson” - grubo sam ga odgurnuo od sebe , dok se on I dalje smijao, bezobrazno kao što je I najbolje znao.
“Žao mi je, ustvari nije” - nasmijao se, dok je čvrsto zgrabio štap od biljara I vrtio ga u ruci.
“TvojA Elena Davis uključena je u igru. Ona osoba koja uđe u tvoj život I koju toliko želiš kao što želiš nju...onda nastupam ja. Nemaš pojma što ću joj sve uraditi” - sa ogromnim osmijehom je govorio, dok su mu oči bile uprte čas na mene, čas na taj štap.

“Da se nisi usudio. Ona nije ničemu kriva” - napravio sam par koraka prema njemu, s namjerom da ga udarim ali dvojica zaista jakih muškaraca su me zaustavila.
“Styles bolje je da pođeš. Šef će biti ljut” - obratio mi se jedan od njih.
“Kakav pobogu šef. Zar ja nisam šef?” - upitao sam ih, nakon čega sam začuo ovaj put još jači Louisov osmijeh.

“Styles. Upoznaj novog šefa” - pomalo frajerski je pokazao prstima na sebe , dok se I dalje smijao. Louis je sada šef? Dovraga kada se to dogodilo.
“To je nemoguće! Ja sam nasljedio svojeg oca I ...” - no nije mi dao da do kraja izgovorim.
“Onaj dan kada si otišao odavde I nisi se više vratio, ja sam te nasljedio. Sada mene svi slušaju kao što su nekad tebe” - Louis mi se obratio.

“Jebemu, pustite me” - odmaknuo sam se od dvojice tih muškaraca koji su me držali da ne udarim Louisa, ali to je bilo nemoguće..jer ga toliko želim udariti I zaprijetiti mu. Nitko ne smije nauditi Eleni, ona nije bila ničemu kriva. Ne želim da joj se zbog mene nešto dogodi. Ta mi djevojka znači doista puno I ne želim je izgubiti.

“Slušaj me Tomlinson” - podigao sam opet svoj glas, dok sam osjećao pucketanje stakla ispod mojih čizama kako sam mu se približavao.
“Što želiš Styles? Nudim ti posao natrag I ne želiš ga, o čemu imamo uopće razgovarati” - njegov glas je doista grub, ali ovaj put se ne smije.

“Ne želim da naudiš Eleni , u redu? Ako meni želiš nauditi, onda to napravi, pusti nju na miru” - zaprijetio sam mu. Pokušavam smiriti svoj glas, ali teško..gubim strpljenje I šake želim osjetiti na njegovom licu.
“Ti si dosadan Harry. Ona je doista zanimljiva I ima materijala za iskoristiti” - opet se nasmijao.
Dovraga udarit ću ga. Učinit ću nemoguće I udarit ću ga.
“Zašto to želiš? Zašto se preko nje, osvećuješ meni?” - upitao sam ga, nakon čega je Louis bacio štap na biljar I usmjerio oštro oči na mene.

“Zašto si se ti preko moje djevojke, osvećivao meni?” - njegov glas udario me snažno u prsa I imao sam osjećaj kao da ću svaki čas prestati disati.
Ona sjećanja se vraćaju I bijesnim u sebi, gubim kontrolu I strpljenje.
“Nitko se nije osvećivao tebi Louis, prodao si je. Želio si novce, dobio si ih” - isti tren sam mu rekao, bili smo udaljeni par centimetara jedno od drugog I umirem od želje da ga ubijem.
“Imao sam problema. Moja obitelj je bila gladna, novac je bio potreban” - pokušao se opravdati.

“Kakve to veze ima sad sa Elenom? To je bilo u prošlosti. Obojica smo bili na dobitku”
no umjesto da odgovori, ovaj put Louis je vodio glavnu riječ. Zgrabio je štap od biljara I s njim me snažno udario u trbuh I potegnuo prema zidu.
“Iskoristili ste ju. Skoro silovali na smrt...to nisam želio...ono što si ti radio njoj, ovaj put ću ja to uraditi Eleni” - njegov glas je tako hrabar I odlučan. Po prvi put u životu osjećam strah..neki nepoznati strah I nemogu ga kontrolirati.
“I sam si znao da sam bio natjeran Louis...znao si u kakvoj sam situaciji bio sa svojim ocem. Zašto ne zaboraviš to? Ne trebamo se osvećivati preko ovakvih stvari. Elena ne zaslužuje to, ona je totalno izvan ove igre” - pokušavam svojim glasom doprijeti do njega, ali bezuspješno.

Bacio je štap na pod I odmaknuo se od mene te mi okrenuo leđa.

“U redu! Onda ćemo promjeniti igru...Neću joj nauditi, pod jednim uvjetom” - mahnuo je rukama I opet se okrenuo prema meni.
Popravio sam svoju majicu I uperio pogled na njega. Ovaj put mu je glas smiren I ima uvjete. Možda je Elena spašena

“Učinit ću sve za nju” - odlučno sam izgovorio.

“Baš sve?” - upitao me.
Isti tren sam klimnuo glavom.

“Vrati se natrag na prijašnji posao. Budi opet šef I radi stvari koje si prije radio. Ako pristaneš, ostavit ću tu malu na miru” - 

Elena P.O.V.

...kasnije tog dana....

Bijeg od roditelja je bio najveći užitak kojeg sam mogla napraviti. Upravo sam došla u Harryev podrum I njegovu sobu bez one crne torbe koju sam jutros spakirala. Nisam imala vremena uopće razmišljati što trebam ponijeti. Ovo je bilo jedino rješenje I znam da nije ispravno. Iako su mi roditelji naredili da ostanem u kući par dana I ne mičem se..nisam ih poslušala, nikad to ne radim.Sjela sam na njegov krevet I strpala ruke u džepove svoje jakne jer je ovdje bilo zaista hladno. Tek sam sada mogla osjećati hladnoću ovog podruma..Hladni zidovi I tmina kvarili su njegovu sobu. Krevet je bio razbacan što mi je davalo na znanje da je spavao ovdje prije nekoliko sati.

“Elena, što radiš ovdje?” - začula sam Liamov glas, kada se pojavio kraj vrata I naslonio se, zbunjeno me promatrajući. Dobro pitanje jer ga ne znam ni sama.
“Čekam Harrya” - slegnula sam ramenima I digla se sa kreveta. Već ga par sati čekam ovdje, ali ne pojavljuje se. Nemam pojma gdje je I strah me jer znam da je rješavao nešto sa čovjekom koji mi je prijetio bez razloga.

“A gdje je on”? - upitao me. Očito nije imao pojma gdje mu je prijatelj.
Ne želim spominjati Louisa, ne želim da se I Liam zabrine.
“Ne znam, nadam se da će se sad pojaviti” - odgovorila sam.
Još nikada do sad nisam osjećala tu potrebu za Harryem I to mi je bilo malu čudno,kao I svi ovi osjećaji koji su rasli u meni I koliko ih željela 'ubiti' to je bilo nemoguće.

“Uhm...ovaj...namjeravao sam te nazvati ovih dana, ali moj otac zahtjeva od mene da te pozovem na spoj” - lagano se nasmješio, dok je izgovarao ove riječi.
SPOJ? Koliko sam god željela biti u toj nekoj vezi sa Liamom to je sad bilo nemoguće. Stvarno ne želim da se Harry ljuti. Imamo toliko problema međusobno I još ove prijetnje koje su se počele događati.

“Moramo nešto učiniti u vezi ovog Liam, ovo je nemoguće. Moramo uvjeriti roditelje da naša veza nije moguća” - čvrsto sam odgovorila.

“Znam Elena. Shvaćam sve...ali tako su tvrdoglavi I nemogući I koliko god govorio svojem ocu, on je tako čvrst I želi nas skupa” - 

“Harry će biti ljut I mogao bi ubiti I nas I roditelje” - rekla sam mu.

“Svjestan sam toga” - spustio je pogled na tlo I u sekundi ga podigao, kada sam oboje začuli čvrste korake kroz hodnik. Malo sam provirila preko vrata I ugledala Harrya kako zamišlja hoda prema nama I u sekundi je zastao kada me ugledao.

“Jebemu Elena, rekao sam ti da ostaneš kod kuće I zaključaš se” - u trenu me je opomenuo I progurao se kraj Liama da mi se može približiti. Liama je ignorirao I imala sam njegovu pozornost.
“Pobjegla sam od njih. Ne mogu biti zaključana u sobi” - odgovorila sam mu.
Imala sam loša iskustva sa zaključavanjem u tu sobu I nisam željela opet to preživjeti. Na tren sam pogledala preko Harryevog ramena I shvatila da je Liam otišao I ostavio nas same.

Harry je na sekundu pogledao u mene I udaljio se, te mi okrenuo leđa.
“Pokušao sam Elena..ne mogu ga uvjeriti. Želi ti nauditi I ne znam što da radim” - prvi put otkad ga poznajem začula sam neki gubitak u glasu. On nije imao rješenje I to je jasno pokazivao.

“Zašto mi želi nauditi, pa ni poznajemo se” - uzdahnula sam, te osjetila lagani strah. Ne znam što je taj bolesni čovjek imao na umu I strah me idućih njegovih poteza.
Harry par trenutaka nije ništa govorio, te se okrenuo I uhvatio mi lice njegovim ogromnim rukama, koje su ovaj put bile na dodir hladne. Cijelim licem me prošla neka hladnoća, kada sam osjetila njegove ruke na mojim obrazima.

“Bit ćeš par dana ovdje, kao što smo se I dogovorili..pokušat ću te podučiti nekim stvarima , te ….” - no nije uspio do kraja izgovoriti, kada sam se isti tren odmakla od njega I sprječila dodire mojeg lica.
“O ne! Te prljave stvari možeš slobodno izbaciti iz svoje glave, jer me nećeš više podučavati ničemu” - naglasila sam mu. Umorna sam od tih podučavanja u kojima svaki put shvaćam da sam toliko neiskusna I totalno sramežljiva kada se nađem tijelom uz njegovo.

Na kratko se nasmijao te zagrizao svoju donju usnicu , ostavivši zube na njoj dosta dugo.
“Nigdje nisam spomenuo da se jebemo Elena” - ispalio je iz prve I nastavio se smijati, dok je svoje zube još držao na donjoj usnici.

“Nisam ni ja.ali tvoje podučavanje uvijek vodi na sex I sve u vezi njega” - čvrsto sam mu rekla.

“Želiš sex?”

“Ne” - isti tren sam odgovorila iako sam lagala. Da želim ga I mrzim što želim.

Slegnuo je ramenima I udaljio se od mene, dok je otvarao svoj ormar “Dat ću ti nešto moje odjeće I spavat ćeš na mojem krevetu” - mrmljao je , dok je tražio odjeću u ormaru.
“Gdje ćeš ti spavati?” - upitala sam ga.
Na sekundu sam pogledala na sat I shvatila da je doista kasno..Iako sam pobjegla mojim roditeljima isto sam ostavila poruku da sam kod Alex I da ne brinu a onda nazvala Alex I rekla joj da laže moje roditelje kada me budu tražili. Znam da su moji planovi uvijek vodili propasti, pa će vjerojatno I ovaj plan propasti.
“Na krevetu, kraj tebe. Što si mislila?” - dobacio mi je neku dugu bijelu majicu I dosta široke hlače. 

“Čekaj ti ćeš spavati na istom krevetu, gdje I ja?” - upitala sam ga, dok sam odmjeravala odjeću. Nema šanse da u ovom spavam, jer je preširoko.
“Da I vjerojatno gol, jer inače spavam gol...” - nasmijao se, dok je bez problema skidao svoju majicu sa njega.
Spavat će gol? I upravo se skida kraj mene kao da želim vidjeti.......no željela sam I to jako. Bacio je majicu na pod I one tetovaže koje su značile istinu o njegovoj prošlosti ugledala sam na njegovom tijelu. Želim znati značenje svake! Umirem od radoznalosti.

“I morat ćeš skinuti grudnjak” - njegov pogled pobjegao je na moje grudi koje sam iste sekunde sakrila njegovom majicom I hlačama koje mi je posudio.
“Molim? Tjeraš me da prespavam ovdje I onda zahtjevaš to od mene” - oštro sam mu odgovorila.
No on me ignorirao.. Kao što je I rekao, skinuo je svoje crne uske hlače I skupa sa njima svoje bokserice koje je bacio na ono isto mjesto gdje I majicu. Isti tren sam zatvorila oči, očekivajući da uđe pod taj pokrivač da ih mogu otvoriti, ali na moju žalost. On se upravo pojavio kraj mene I njegov dubok dah pomješan sa metvicom I parfemom , osjetila sam u nosnicama. Upravo je ispred mene gol I njega to uopće nije briga.

“Otvori oči, Elena” - naredio mi je.
“Gol si I ne želim te vidjeti” - isti tren sam odgovorila.
Nakon čega sam začula njegov osmijeh.

“Obožavam tvoju sramežljivost ali ne trebamo se lagati. Vidjela si ga, osjetila u sebi par puta I nemaš se čega sramiti” - odlučno je izgovorio, dok su njegov dah I ta metvica stvarali neku ugodu u meni.

“Ne” - odlučno sam izgovorila, dok sam čvrsto držala zatvorene oči I nisam imala namjeru otvoriti ih, ne dok je ispred mene gol.
“Elena, otvori oči” - opet mi je naredio.
“Zašto?”
“Ako otvoriš , reći ću ti” - odgovorio je.
Par sekundi sam razmišljala, shvativši da sam nemoćna I da će me tjerati ako treba cijelu noć da ih otvorim...Tako sam otvorila oči I svoj pogled ciljala točno na njegove oči (koja komplicirana rečenica xd )
“Sad ćemo razgovarati, želim ti reći par stvari” - iako je imao onaj njegov vragolasti osmijeh, glas mu je doista zvučao strogo. Uopće ne znam kako ćemo imati 'ozbiljan' razgovor kad je on ispred mene totalno gol.
“Možda da se obučeš, pa ćemo raz..?” - no nisam uspjela do kraja izgovoriti, kada je njegov prst završio na mojim usnicama.
“Shhh djevojčice” - naredio mi je da zašutim, tada se približio par koraka prema meni.

Njegovim prstom, masirao je moje usnice, dok mu je pogled bio čas na mojim usnama, čas na očima.
“Što bi se dogodilo kada tvoje usne nebi više osjetile moje?” - sasvim tiho me upitao, dok je prstom bježao po mojoj donjoj usnici,a moje tijelo drhtalo od njegovih dodira.
“Zašto me to pitaš, Harry?”

“Želim znati djevojčice, da li bi ti nedostajao? Možda se dogodi da odem odavde, zauvijek. Iz ovog podruma, iz tvog života I više me nikada ne vidiš” - glas mu je postao očajan. Nisam shvaćala što je govorio I o kakvom odlasku govori. Nisam željela da ode, ne na ovakav način.

“Zašto bi otišao?”

Slegnuo je ramenima I ruke spustio na moj vrat 
“Tvoj vrat , tvoja ramena...bili željeli moje dodire?” - upitao me.
No nisam odgovarala. Jer jedino mogu lagati, reći mu da mi nebi nedostajao..a istina je bila totalno drugačija.
“Elena odgovori mi, molim te” - glas mu je postao još više očajan I umirao je od želje da čuje moj odgovor.
“Jesam li uspio? Da li se isplatilo da osjetiš nešto prema meni? Želim znati da li sam ostavio neki utisak u tebi..samo želim znati od tebe da li se ovo sve isplatilo, bili me zaboravila kada bi otišao zauvijek, od tebe” - upitao me.

“Bio si mi prvi Harry, to niti jedna djevojka ne može zaboraviti” - pokušavala sam zvučati ozbiljno, ali osjećala sam kao da će mi svaki čas glas puknuti I skočit ću mu u zagrljaj I reći mu da ne odlazi od mene, nigdje. Ali ne mogu. Onaj dio mene, onaj hladni I bezosjećajni dio blokirao me, nije mi dao da se pomaknem sa mjesta.

“Ne mislim na fizički dio, mislim na tvoje srce...dali tvoje srce osjeća nešto prema meni?” - jedino što sam htjela je pobjeći, opet..od ovog razgovora od ovog očajnog Harrya ispred sebe. Zašto mi ovo sve govori, zašto priča o nekom odlasku, gdje je on to namjeravao ići? Podrum je bio njegov život..ovdje treba biti.

“Da li bi to nešto promjenilo? I ako ti kažem Harry, to ništa ne mjenja”- isti tren sam odgovorila, dok sam pokušavala progutati riječi. Nemam pojma što da kažem na ovo, jer sam totalno zbrkana sa osjećajima I ne mogu ih prepoznati.

Na sekundu je spustio pogled na pod I jednu ruku stavio na moj vrat I tada me primaknuo sebi u zagrljaj. Iako je ispred mene totalno gol I neke dijelove njegovog tijela osjećam na svojim bedrima (:O) ne pokušavam se odmaknuti, utonula sam glavu u njegov goli vrat I stavila ruke oko njegovog struka, uživajući u njegovom golom tijelu pod mojim rukama.

“Ti bi meni nedostajala, djevojčice. Nikada nitko mi nije nedostajao, prema nikome nisam osjećao nešto, ti si prva. Ne znam kako to radiš, ne znam kako utječeš na mene..ali lud sam kad te nema, u mislima si mi 24 sata, izluđuješ me, prkosiš mi, svađaš se sa mnom, govoriš da me mrziš..odbijaš me I nakon svega još te više poželim. Što da radim s tobom? Što da radim s nama dvoje?” - njegov glas bio je nježan, pomješan sa trunkom očaja. Imati ovakav razgovor po prvi put s njim, bilo je čudno. Iako je gol ispred mene, ali to u tim trenucima nije važno. Ove riječi me ubijaju.

“Mi dvoje smo nemogući Harry, shvaćaš I sam da od nas nema ništa. Tu je puno prepreka I zabrana. Moji rodi...”- no opet me prekinuo, kada se odmaknuo iz zagrljaja I stavio mi prst na usne, tjerajući me da šutim.
“Jebeš njih. Mi smo Team Helena, ti I ja protiv svijeta” - nasmješio se.
Ovo mi je definitivno donijelo osmijeh na lice...
“Team Helena?” - upitala sam ga, jer to ime nisam shvaćala.

Klimnuo je glavom, te mi odmaknuo pobjeglu kosu sa lica I nježno je stavio iza uha.
“Harry I Elena = Team Helena” - nasmijao se, dok je izgovarao gluposti. Dovraga on ima toliko vremena da nam traži zajedničko ime. Shvatila sam da se malo previše smijem I da me on promatra, dok to radim. Sviđa mu se moj osmijeh I totalno je čudno vidjeti ovakvu situaciju.

“Trebaš se češće smijati, djevojčice” - tiho mi je šapnuo.

Nakon duže stanke I slušanja otkucaja naših srca, mislila sam da će se odmaknuti da će otići u onaj krevet I da napokon mogu pogledati negdje drugo, jer cijelo vrijeme gledam u jednom smjeru I svoje oči ne mogu nigdje drugo pomaknuti, jer mogu vidjeti tu njegovu stvar koju večeras stvarno ne želim u svojoj blizini.

“Znam da sam totalni gad prema tebi I imam prljave misli . Iskreno te želim zgrabiti, baciti na krevet I poševiti jer ludim dok sam u tvojoj blizini” - nasmijao se dok je upravo kvario ovaj trenutak.
“Ali nećeš” - naglasila sam mu.
Rukom je prešao preko lica I okrenuo mi leđa , pokazujući svoju savršenu mišićavu stražnjicu te napokon legao na onaj kreveti I pokrio se.
“Ali te mogu ševiti pogledom..to mi nije zabranjeno” - vragolasto se nasmješio, dok je stavljao glavu na jastuk.

Isti tren sam zakolutala očima I taman da odem u kupaonicu da mogu obući njegovu odjeću, njegov glas me zaustavio.
“Ovdje ćeš to obaviti, ispred mene” - naredio mi je.
Raširila sam oči prema njemu I zbunjeno ga pogledala.

“Želim da se skineš ispred mene Elena, želim gledati tvoje tijelo , želim uživati u pogledu. Pošto te ne mogu dodirnuti, želim to raditi pogledom” -

“Nema šanse da se skinem ispred tebe” - naglasila sam mu.
“Ajde djevojčice, prestani biti sramežljiva I dopusti mi da uživam u pogledu” - nasmješio se prema meni.
Toliko o tome da će biti dobar prema meni, dok sam ovdje.

“Ako neću?” - upitala sam ga.

“Onda ću te ja skinuti,mislim da I sama znaš što slijedi poslije skidanja” - glas mu zvuči kao prijetnja, dok se neprestalno smješi.
“Gol sam ispod ovog pokrivača I natjerat ću te spavaš na meni, cijelu noć”