TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 23)

Jedino čega sam bila svjesna, jest da ovo nije bio san, nego jebena realnost. A rumenilo na mojem licu počelo se isticati, od Harryevih “nježnih” riječi koje sam mrzila.
Svoj pogled sam usmjerila na njega, koji je lagano kretao moju kosu I nestrpljivo očekivao moje riječi.
“Nemam osjećaje prema nikome” - odmakla sam njegovu ruku sa moje kose I okrenula mu leđa. Harry nije imao pojma koliko sam ja mrzila razgovor o osjećajima , još I dalje sam osjećala laganu vrtoglavicu od prethodnog pića I ovaj razgovor nije bio potreban.
“Zašto bježiš od osjećaja, djevojčice” - prišao mi je s leđa, te stavio njegove ruke na moja ramena. Previše je umišljao I dopuštao si, što je on mislio da smo ja I on u nekoj vezi I da mogu otvoreno s njim razgovarati o svojim osjećajima.
U tom trenutku sam se okrenula prema njemu I pogledala ga ravno u oči, koje su me promatrale “Od osjećaja možeš dobiti samo slomljeno srce, a ne želim slomljeno srce” - mahnula sam glavom I još jednom podigla glavu prema njemu.
“Ali imaš pravo, prema tebi nešto osjećam” - rekla sam mu. Njegov pogled još je više postao zainteresiran, kada mi je izvio neki ne definirani osmijeh. Možda jednostavno da ostavim da misli da osjećam nešto prema njemu, pa bar na sekundu.
“Jeli mržnja osjećaj?” - upitala sam ga.
“Mr...mržnja?” - zamucao je, dok me upitao.
“Jer te mrzim, toliko da ne mogu disati” - odjednom sam izgovorila, gledajući ga ravno u njegove zelene oči, koje su se iz sekunde u sekundu mjenjale.
“Zašto me mrziš Elena?” - tiho me upitao.
Primjetila sam njegov zbunjen pogled I možda mrvicu neke sjete, dok je izgovarao te riječi. Ovo njegovo pitanje bilo je glupo I logično, jer je jako dobro znao odgovor.
“Možda jer si prijetio mojem ocu Harry, stavio mu pištolj na čelo I najgore od svega doslovno me oteo” - približila sam svoju glavu prema njemu, kada su mi oči pale na njegove rumene usne. Svaki put kad bi bila ovako blizu njemu, željela sam ga poljubiti...kao neki magnet me privlačio.

“Nisam ni tražio da me voliš” - mahnuo je ramenima, kada se odmaknuo od mene. Njegova ruka nervozno je prošla kroza kosu, te je spustio svoj pogled.
Ovo je možda bio prvi put da smo ja I on imali neki “normalni” razgovor, u kojem nije bilo nekih prljavih riječi koje je znao izgovarati. Pričali smo o osjećajima. O osjećajima koji uopće ne postoje, jedino što dobiješ je bol.
“O čemu onda uopće razgovaramo” - raširila sam ruke prema njemu. …... “Bolje da pođem” - rekla sam mu, I taman da se uputim da idem..Njegova ruka uhvatila je moju I tada sam se okrenula prema njemu.
“Ali zapamti ja ti mogu dati ono što tražiš” - sasvim tiho je izgovorio. 
“Sigurna sam da možeš” - oči su mi pale na njegovo međunožje, I bilo je totalno jasno o čemu sam mislila.
“Ne mislim na to djevojčice” - rekao je, kada je shvatio na što sam mislila. “Možda osjetiš...nešto” - sasvim tiho je izgovorio. Stavio je njegov prst na moj obraz, te je skliznuo do mojeg vrata I opet vratio prst na moj obraz.
“Ti I ja imamo ono nešto..i ti to jako dobro shvaćaš” -snažno je progutao, kada je svoj pogled usmjerio na moje oči.
“Ne želim ni shvaćati, ne želim ni razmišljati o tome. Ti meni ne možeš ništa dati, jer ti nemaš osjećaje niti ćeš ikad imati” - makla sam svoju ruku iz njegove I još ga jednom pogledala.
“Pusti me na miru Harry više. I shvati da te mrzim” - nadodala sam, još ga jednom pogledala I otišla.

Uvijek sam mrzila razgovore sa svojim roditeljima. Idući dan, razmišljala sam o tome da možda počnem pakovati svoje stvari. No mamin glas me prekinuo u tome. Zahtjevala je od mene da ona I otac razgovaraju sa mnom. Mrzila sam razgovore sa njima.
Moj otac kojeg baš I nisam često viđala, sjedao je sa stolom, I tupo čitao novine, majka je imala neki uzbuđen pogled, nešto čudno njoj..i iskreno uopće se nisam pitala o čemu žele razgovarati. Totalno bezvoljno sam sjela za stol I pogledala oca. On je uvijek bio pametniji od nje.
“I onda Nicholas” - upitala sam ga.
Svoj pogled sa novina je zbunjeno usmjerio na mene.
“Otkad me zoveš po imenu?” - upitao me.
Slegnula sam ramenima isti tren, uljevajući u čašu sok. “Više mi se sviđa tako nego te zvati oče, zvuči gr.....” - taman da izgovorim da riječ “otac” zvuči čudno prekinuo me mamin glas.
“On je tvoj otac Elena, što se s tobom dogodilo ovih tjedana” - zaderala se prema meni. Odlučila sam da ju ignoriram, ispila sam gutljaj soka I totalno se dosađivajući naslonila na stolicu.
“Kako god” - puhnula sam “O čemu ste trebali razgovarati”? - upitala sam ih.
Otac je odložio novine I naslonio laktove na stol.

“Nigdje ne idemo” - isti tren je rekao.
Trebalo mi je dobrih par sekundi, dok sam shvatila na što je uopće mislio. Da li je on upravo rekao da mi nigdje ne idemo?! Divno
“Zašto?” - upitala sam ga.
“Rješio sam neki važan posao ovdje I zaradio dovoljno...tako da smo se financijski oporavili” - nasmješio se prema meni.
Sad mi je bilo jasno zašto je moja majka imala uzbuđen pogled. Kad se radilo o novcu I našoj financijskoj stabilnosti ona je odmah bila sretna, jer ipak život joj se vrtio oko novca. Kvragu od koga sam ja nasljedila gene? Moj otac možda nije bio loš kao čovjek, ali je bio užasan otac. A ona? Ako bi ju uopće mogla nazvati majkom, jedna obična rastrošnica koja je mojem ocu uzimala svaku funtu. Uopće me ne čudi zašto smo bili u financijskim problemima.
“I što sad” ? - raširila sam svoje ruke prema njima, te grubo makla stolicu, te se podigla “Moram ostati u ovom šugavom, kišovitom Londonu?” - upitala sam ih. Postavljajući retoričko pitanje, toliko sam se veselila toj selidbi...i sad je to sve propalo.
“Zašto ne voliš London, kćeri?” - upitao me.
Isti tren sam mu išla odgovoriti da me ne zove kćeri, jer to zvuči jako čudno iz njegovih usta, ali odlučila sam da ipak neću.
“Mrzim ga, kao I ljude...Pokvarene, razmažene bogataše, gdje im se svijet vrti oko novca” - svoj pogled sam usmjerila na svoju majku, istićući riječ novac...ovo se I na nju odnosilo. Valjda je bila dovoljno pametna da shvati.
“Vidiš da sam imala pravo Nicholas” - moja majka se obratila ocu...i u tom trenutku nisam ništa shvaćala. O čemu je ona imala pravo.
Moj otac ju je pogledao “Ne vjerujem da je to razlog” - sasvim tiho je izgovorio.
“Što se tu događa?” - upitala sam ih.
“Rekla sam tvom ocu, da otkad si bila u onom podrumu sa onim kretenima, da si se totalno promjenila. Više nisi ona kćer kakvu smo imali” - rekla je.

Zakolutala sam očima “Vi nemate pojma kakva sam ja, vi nemate pojma kakvu kćer imate” - prekrižila sam svoje ruke, otresito im govoreći.
Više mi je bilo dosta glume I lažnog ponašanja, više je bilo vrijeme da shvate kakva sam doista bila.
“Znala sam da su ti nešto učinili” - moja majka se podigla sa stola, stavljajući ruku na vrh stolice.
“Da imaš pravo učinili su mi” - rekla sam joj.
Moj otac je pažljivo slušao naš razgovor I nije nas prekidao...možda bi bilo dobro da mene potjera I da se rješimo ovog razgovora.
“Spavala sam s njima, zar ti nisam to već rekla” - zaderala sam se.
U tom trenutku moj je otac lupnuo rukom po stolu “Dosta Elena” - snažno se zaderao. Pogled mu je bio pun bijesa
No u trenutku kad sam išla nešto reći, začula sam zvuk svojeg mobitela, zvuk je dolazio iz mog džepa I u trenutku mobitel je bio moj spas.
Samo sam okrenula leđa I dohvatila mobitel.
“Elena” - začula sam poznati glas. 
Liam!
“Zaboravila sam promjeniti broj mobitela” - zakolotala sam očima

“Oprosti što ti smetam, ali moram ti nešto važno reći” - rekao je.
Da smetao si I da znam da se radi o Harryju! No ipak sam odlučila da ovo ne kažem.
“Večeras Harry ima jednu jako tešku borbu od koje je bio odustao. I odjednom je svoje mišljenje promjenio I želi sudjelovati. Što si mu ovaj put učinila?” - upitao me.
“Zašto misliš da sam mu ja nešto učinila?” - sjela sam na jednu stepenicu I nervozno lupkala prstima po svojim blijedim trapericama.
“Trenutno vježba u svojoj teretani I stalno mrmlja kako ga netko mrzi. Pretpostavio sam da si ti” - Liam mi je odgovorio.
Mrzila sam imati ovakve razgovore sa Liamom, uvijek bi morali razgovarati o Harryu I o tome kako njemu treba pomoć.....iako mi Liam još nije rekao da treba pomoć, bilo mi je jasno.
“Da, rekla sam mu da ga mrzim...to je I istina” - mahnula sam ramenima, dok sam pričala.

“Znao sam da si ti” - tiho se nasmješio preko mobitela. Ne znam što je bilo smješno, jer meni trenutno ništa nije smješno
“I zašto si me uopće onda zvao?” - upitala sam ga.
“Jer te riječi moraš promjeniti I natjerati Harrya da večeras ne sudjeluje” - odjednom je izgovorio.
“Zašto misliš da će mene poslušati?” -upitala sam ga.
“Samo me poslušaj...Dođi ovdje, razgovaraj s njim, ponašaj se lijepo prema njemu I od tvojih par lijepih riječi , on će odustati od ovog večeras” - rekao je.
Zašto je uopće mislio da će on mene poslušati?!

“Znao sam da ćeš doći” - začula sam Liamov glas, kada sam izlazila iz taxija I išla prema onom istom, odvratnom I prašnjavom podrumu, gdje je Harry živio.
Liam je stajao kraj vrata I očekivao me, kao što sam I obećala da ću doći “Gdje je on?” - upitala sam ga.
Uhvalila sam ruke u džepove I pogledala ga. “Trenutno radi sklekove” - tiho je rekao.
Progurala sam se pokraj njega I otvorila ona ista metalna vrata.
“Moraš mi vjerovati kad ti kažem da te on treba” - rekao je.
“Prestani govoriti tu riječ, jednostavno je mrzim” - rekla sam mu....Vidjela sam upaljeno svjetlo u prostoriji gdje je Harry vježbao I taman da uđem I da rješim to što sam imala, Liam me povukao za ruku.
“Lijepo se ponašaj prema njemu” - svoj pogled je usmjerio na moje oči.
“Ja se uvijek lijepo ponašam” - ironično sam mu izgovorila, te makla svoju ruku , ostavivši Liama u hodniku.
Par trenutaka sam stajala na vratima, promatrajući Harrya kako u svojim kratkim hlačama bez majice upravo radi sklekove na podu. Njegovi mišići su se isticali u ovoj daljini...ovaj lik je definitivno živio u teretani. Ovaj put stavio je maramu na glavu I tako sprječavao svojim loknicama da mu smetaju. Ova marama mu je jebeno dobro stajala.
Oke Elena, prestani razmišljati kako on izgleda.Uđi unutra I obavi taj “lijepi” razgovor s njim

“Definitivno trebaš malo odmora” - ušla sam unutra I ležerno mu rekla. No to ga nije sprječilo da prestane sa poslom, upravo je brojao na glas koliko je napravio sklekova.
“Što radiš ovdje?” - ljuto me upitao.
“Sad ja tebi malo dosađujem” - ležerno sam mahnula ramenima. Ugledala sam boksačku vreću koja je stajala kraj Harryu, pogled mi je bježao po boksačkim rukavicama I kada sam ih ugledala kraj Harrya, on se podigao I uzeo ih.
“Ako me mrziš, uopće ne bi trebala biti ovdje” - I dalje je ljuto govorio
Odlučila sam da ignoriram to prethodno , snažno sam šakama udarila vreću, ali ona vreća se samo odbila od mene I vratila me unatrag.
“Pazi” - Harry me dohvatio, sprječavajući moj pad koji se upravo trebao dogoditi. Njegove ogromne ruke uhvatile su me oko struke I u tom trenutku sam se naslonila na njegova prsa, par trenutaka uživajući u njegovom lijepom parfemu kojeg je uvijek stavljao..mislila sam da će to trajati malo više, no odmah se odmaknu od mene. Harry je definitivno bio ljut.

“Nisi mi odgovorila zašto si tu?” - upitao me, opet...
“Došla sam se malo družiti sa tobom” - ležerno sam mahnula ramenima, nasmješivši se prema njemu. 
Prošao je rukama preko lica te snažno uzdahnuo kada me pogledao “Zadnji put sam završio zavezan na krevetu, više ti ne vjerujem” - odgovorio mi je te okrenuo leđa.
U tom trenutku sam zakolutala očima, mislila sam da će ovo ići lagano, ali počeo me je pomalo nervirati.
“Željela sam da me naučiš boksati” - još jednom sam zakolutala očima I u tom trenutku se Harry okrenuo prema meni.
“Tebe?” - nasmješeno me upitao.
Isti tren sam mahnula glavom “Zašto ne?” - upitala sam ga. 
“Djevojčice, boks je opasan sport...ne želim da se povrijediš” - sasvim tiho je izgovorio. Na sekundu moje je srce ubrzalo, jer je Harry postao onaj nježniji I on nije želio da se ja povrijedim?! To je ustvari bilo jebeno slatko od njega.
“Ali ti me nebi povrijedio, zar ne?” - upitala sam ga.
“Tebe nikada nebi mogao povrijediti, to znaš I sama” - odgovorio je..Njegovim licem prošao je neki nevidiljvi smješak I koliko god je bio nevidljiv, mogla sam ga primjetiti na njemu.
“Onda ćeš me naučiti?” - upitala sam ga.
Par trenutaka je razmišljao, te umjesto da odgovori napravio je par koraka prema meni “Ali tražim nešto zauzvrat” - uzdahnuo je, kada je svojom rukom dotaknuo moje lice I usmjerio ga prema meni.
“Što god kažeš” - mahnula sam ramenima.
“Ne želim da me mrziš Elena.....” - zastao je “To me boli” - tiho je rekao.