TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 93) - SEASON 2

Otvaram vrata ormara i promatram Harryevu uredno, posloženu odjeću. Da, primjetila sam! Taj dečko je uredan..neobično njemu. Ali ormar mu je uredno složen, čak mogu osjetiti miris lavande i muškog parfema kojega uvijek mirišem na njemu.
Lavanda? Čudan izbor mirisa za jednog muškarca kao što je on!
"Ajde da vidimo. Imaš nešto..hmm" prsti mi prolaze po uredno složenoj smeđoj pamučnoj majici, pa se još više podižem na prste da mogu dohvatiti crnu košulju iza majice. Da sam bar malo veća.. "Hej, mogao si mi pomoći?" sada se okrećem prema Harryu i promatram ga kako sa nekom dozom oduševljena me promatra sa kreveta.
Upravo se dogovoramo što će obući za večeru sa mojim ocem..i njegovom ljubavnicom. Zar i to da doživim? "Lijepo mi te gledati sa leđa. Te hlače ti tako stiskaju guzu. Nosi ih češće" podiže prst prema mojoj stražnjici a ja već radim dobro poznatu stvar. Prevrćem očima! Što ću? Isto kao da sam neki navijeni robot..pa svaki put kada Harry provali neku glupost, automatski mi se prevrnu oči. 
"Ti se zezaš Harry. Ja ti želim pomoći da izgledaš donekle pristojniji za tom večerom. Ne možeš tamo doći u uskim isparanim hlačama ili onoj zelenoj pederkastoj majici kao prošli put" opet promatram prostranost njegova ormara. Nisam primjetila jednu sitnicu, ogroman je. Ovdje bi slobodno jedna osoba mogla prespavati.
"Hej! Ne vrijeđaj mi crne hlače! To su najbolje hlače koje imam" govori.
"I jedine. Kako uopće možeš disati u njima?" njegova crna košulja koju sam jedva dohvatila stoji mi u ruci pa je raširujem da je mogu pogledati malo bolje.
Ovo mu odgovara! Košulja rješenja..
"Misliš da li mi On može disati" trgnula sam se kada me prestrašio i stavio ruke oko mojeg struka. Prišuljao(ne mogu se sjetiti druge riječi ) se kao duh iza mojih leđa i iznenadio me. "Da. Trebao bi mu ponekad dati malo disati..i njemu treba kisika" smijem se dok provaljujem gluposti i uopće ne pazim više što govorim
Da..Harry rječnik radi u meni. Previše se družimo!
"Tu se slažem sa tobom. Možda kad bi mu dao sada malo zraka..pa da se smjesti na neko drugo mjesto. Čisto da provjeri da li može disati negdje drugo?"
Koji pjesnik..
"Ha-ha zadrži te misli u glavi. I pomozi mi da ti pronađem hlače. Zakasnit ćemo" žurim se, ali on baš i ne. Prstima prelazi preko moje kose i smješta je na jednu stranu, dajući si slobodu da može poljubiti moj vrat..dugi strastveni poljubac pada točno u moj vrat. Osjećam jezik pokraj mojeg uha pa automatski stavljam glavu na jednu stranu i tiho uzdišem dok Harry govori.
"Uzbuđuješ me El..svakim danom sve više i više" vrhom usne prolazi pokraj mojeg uha a njegova ruka koja prolazi mojim leđima tjera me da se pomičem naprijed. Nisam se ni snašla kako treba. Pronalazim se točno u ormaru a Harry zatvara vrata i ulazi skupa sa mnom u ormar.
"Harry što radiš? Mrak je ovdje..ne vidim te.." okrećem leđa i jedino što mi je pred očima je mrak. Upravo se nalazimo u ormaru "Zar se i trebamo vidjeti" znam da me u tom trenutku hvata za noge i pomalo nespretno padam na odjeću ispod sebe. Zavrištala sam i nasmijala se u istom trenutku, osjetivši točno Harryevu kosu na mojim usnama. I on se smije točno sa mnom..pa brže-bolje poteže moje noge prema sebi i okružuje me sa svojim tijelom.
"U ormaru. Ozbiljno? Ne mogu se pomaknuti ovdje.." guram ga nogama..ali jedino što svaki put udarim je hrpa Harryevih majica ispod nogu.
"Samo trebaš raširiti noge babe..ja ću sve drugo napraviti"
"Harry otvori bar vrata..mrzim kada je mrak"
"Strah te?" trgnula sam se još više kada je usnama prošao preko jedne strane mojeg lica pa šapnuo na moje uho.
"Jest" smijem se. Ubit ću ga. Ništa ne vidim. U ormaru je potpuni mrak..najviše žalim od svega što ne mogu vidjeti tog čupavca i mrzim što me ovako čvrsto drži i ja se kao inače ne mogu pomaknuti sa mjesta.
"Što kažeš da napravimo jedan brzinski pa da odemo na tu jebenu večeru?" šapće. Prstima prelazi mojom naježenom kožom i tjera me da pristanem na njegov zahtjev.
"Zaboravi. Već sam ti rekla. Trenutno ne mislim raditi ništa"
"Daj Elena. Samo malo..da me osjetiš" jezik mu se nalazi u unutrašnjosti mojeg uha..a prsti sada šetaju sve do mojeg trbuha pa zastaju..dok se lagano igra njima i poteže mi majicu prema gore. Rukom mičem njegovu ruku..ali svaki put kada je odmaknem..opet je vrati
"Za pola sata se trebamo nacrtati u mojoj kući. Nemoguće je da ..." ne daje mi da izgovorim. Sada mu prsti ulaze u moju majicu i šetaju prema gore. Dlanom zahvaća moju dojku i počinje kružiti po njoj. Uzdah mu je sada malo pojačaniji..pa ga i ja pratim "baby mogu to obaviti u tebi za svega 2 minute..znaš da jedino sa tobom mogu brzo svršiti"
"U ormaru?" naslanjam glavu na tvrdu površinu ormara..dok Harry dlanom još jače stiska moje grudi. "Bilo gdje sa tobom" njegove usne se sad nalazi pored mojeg nosa pa ih spušta sve do mojih , ostavlja mi jedan dug poljubac..sada ih spušta sve do vrata i počinje me lagano ljubiti..Ljubi me očajnički..dugi,vlažni poljubci prelaze cijelim mojim vratom a ja se ne mogu kontrolirati. Radim vjerojatno pogrešnu stvar, ali ne mogu mu odoljeti. Uvlačim ruke u njegovu čupavu kosu i potežem ga prema svojim usnama. Sada se ljubimo brže..svaki put uzdahnem na njegovim usnama kada mi da svega par sekundi da se odmorim od brzog ljubljenja. Harryeva ruka prelazi preko mojih hlača sve do dugmeta. 
"Harry osjećam nešto tvrdo" a Harry se smiješi pa govori "baby to sam samo ja..vidiš što mi radiš"
"Ne mislim na to. Stvarno osjećam nešto tvrdo nad prstima" pomičem prste još više po tvrdoći..i trebalo je svega blagi udarac da cijela Harryeva garderoba skupa sa vješalicama za odjeću padne točno na nas dvoje. Ona šipka koja drži odjeću pada mi točno pored čela i ja jaučem.
"Dovraga Harry. Rekla sam ti da ovo nije pametna ideja" oboje smo zaglavljeni u mnoštvu odjeće a ja držim rukom čelo i nastavljam jaukati. "Sranje" Harry govori.
Baš lijepo! Pojavit ću se na toj večeri sa ogromnom kvrgom na glavi. Harry psuje sve redom i otvara nogama ormar tako da mi istu sekundu stvara svjetlost iz sobe. Napokon ga vidim..Harry brže bolje sklanja svu onu odjeću sa mene i daje mi ruku da se mogu podići iz ormara
*
Promatram preko ogledala kvrgu na čelu a Harry lagano stavlja komadić leda na moje čelo. Hladnim komadićem leda prelazi preko mojeg kvrge dok ja jaučem od hladnoće i boli
"Da ti nije više palo na pamet uvlačiti me u onaj ormar. U redu?" otresito govorim a on se kao uobičajno smije. 
"Nije moja greška. Ti si ustvari kriva, tko te tjerao da diraš ono..sada moram sve popravljati" isti trenutak noga mi završava na njegovoj..i on počinje jaukati
"Bio je mrak! Rekla sam ti da otvoriš ona vrata, nisi me želio poslušati" par kapljica leda klizi sa mojeg čela sve do nosa..pa Harry iskorištava situaciju, naslanja svoje usne na moje čelo i spušta ih sve do kraja mojeg nosa..i sisa kapljice sa mene "mmm kunem ti se da ovaj led ima bolji okus sa tebe" sada ga guram od sebe i hvatam sama onaj led u ruku i čvrsto ga držim na ovoj kvrgi. Već u glavi zamišljam očev izraz lica kada vidi ovu ogromnu kvrgu na mojem čelu. Ko zna, možda i pomisli da me je Harry počeo tući..
Hmm..kad smo već kod toga! Sada mi zamišljen pogled leti po Harryu koji stoji iza mojih leđa i promatra me preko ogledala pa govorim.
"Trebam od tebe nekoliko usluga"
Isti trenutak je obrve podignuo prema gore i upitno me pogledao "Hm?"
"Vidjela sam da imaš u ormaru onu široku crnu majicu sa natpisom ' Nirvana'" sada se okrećem prema njemu i naslanjam se stražnjicom od lavabo. Pogled mu je još upitačniji nakon ovoga 
"Što sa njom?"
"Posudit ćeš mi je za večeras. I ..." prekinuta sam u pola rečenice kada Harry govori.
"Nirvaninu majicu? Tu sam majicu dobio na poklon. Što bi radila sa njom?"
Kao da je važno na koji način ju je dobio. Škrtica!
"Nosila bi je na sebi..znaš proces nošenja majice. Obučem je preko sebe i ispod nje imam grudnjak..pa"
"Hej. Znam kako se nosi majica" sada se smije pa govori "Ali što ti fali toj koju nosiš na sebi. Lijepo ti stoji" sada mu pogled bježi po mojoj majici koju nosim na sebi. "Želim malo oca iznervirati. On sigurno misli da ću se srediti za tu večeru. Ali ja želim napraviti sve suprotno i doći u što užasnijoj odjeći"
"Nirvanina majica nije užasna" on isti trenutak govori a ja ga stvarno namjeravam opet udariti nogom.
"Okej nije užasna" 
Lažem!
"Ali je široka i ima natpis. Njegova ljubavnica će pomisliti da mu je kćer neka klošarka..možda ga ostavi kada vidi kakvu kćer ima"
Harry je prasnuo od smijeha "Kakve ti sulude ideje imaš. Neće ti ništa od toga uspjeti..ako je ona zaljubljena u tvog oca. Svidjet će joj se i njegova kćer"
"Neću joj se svidjeti. Potrudit ću se da ju izludim večeras"
Opet se smije!
"Kome se ti ne bi svidjela? Elena jesi ti svjesna da se svima sviđaš i da te svi vole tako ludu i buntovnu" prst stavlja na moje nos i prolazi pokraj njega. "Meni se sviđaš. Svidjet ćeš se i njome. Čak mislim da će te obožavati"
Sada sam namrgođena prema njemu. To mi uopće nije u cilju..ne želim da ostavljam dobar dojam na ljude, a još manje želim da me ljudi obožavaju.
"Potrudit ću se večeras da pomisli da je cijela obitelj Davis luda..i tako će ostaviti mojeg oca" brbljam i u glavi razmišljam o stvarima koje bi trebala napraviti tokom večere. Harry je samo podigao jednu ruku u zrak i na kratko rekao "Pobijedila si. Donijet ću ti majicu" i izašao je iz kupaonice u potragu za majicom
*
Harryeva široka majica je na meni. Harry već ima onaj vragolast pogled na mojoj majici pa govori
"Danas je Nirvanin sretan dan"
Nasmijala sam se, pa ga brže-bolje povukla za ruku i taman da otvorim metalna vrata podruma i da napokon odemo na tu večeru. Oboje zastajemo nad samim ulazom, dok nam pogled bježi po ovaj put plavom stvorenju njegove sestre!
Gemma?
Ovaj put ima svjetlo plavu boju kose. Ne sjećam se niti koju je imala zadnji put. Rozu? Ljubičastu? Nije ni bitno!
"Aha. Znači tako. Bježiš od obaveza Harry, zar ne?" Gemma se odmah obraće Harryu a on govori jedno tiho "Sranje" 
Zašto imam neki osjećaj da se opet nešto događa između njih i da mi je opet Harry nešto prešutio..Idemo opet na početak? Očito..
Gemma me pozdravlja pa ulazi u podrum. Vidim kako joj je lice zabrinuto, možda čak i ljuto. Opet je nešto napravio!
"Što se dogodilo Gemma?" moja znatiželja se opet mješa. Trebala bi ostati po strani, ali jednostavno ne mogu. Svaki put kada samoj sebi kažem 'Ne mješaj se' opet se na kraju umješam u sve!
"Zar ti moj dragi, najdraži, najbolji braco na svijetu nije rekao?" Gemma je sarkastična a smješak kojega svaki put pokloni njemu, nije niti malo lijep.
Koliko god su karakterno različiti..po izgledu su isti.Osmijeh, oblik lica, rupice kada se nasmješe..čak je i njihova mama ista kao oni dvoje!
"Hm! Ništa mi nije rekao..Harry što se dogodilo?" sada ga ja gledam, a njegov pogled koji govori 'Ubit ću vas obje' jako dominira po izrazu lica.
"Ništa se nije dogodilo. Već sam objasnio Gemmi i rekao joj da nemam vremena za njene hirove. Tako da smo to rješili" Harry je ležerno slegnuo ramenima i uhvatio mene za ruku, valjda sa namjerom da odemo. A Gemma isti trenutak povisuje svoj glas.
Auuu
"Kako se usuđuješ to nazvati hirom? Jebote..imam najgoreg brata na svijetu" hvata se za glavu pa sada gleda u mene i govori.
"Danas naša majka izlazi iz bolnice. I ovaj kreten od mojeg brata je trebao otići po nju i pomoći meni da je smjestimo negdje..ali nije želio i pogodi što?"
Još više sam znatiželjna..
"Rekao je da treba ići na neku večeru i da je zauzet. Zamisli to..ta glupa večera mu je važnija od naše vlastite mame"
"Jeli to istina Harry?" pitam ga mrtva ozbiljna. Harry naslanja leđa od zid i ko malo dijete se počinje duriti i gleda u pod
"Bio sam potreban tebi večeras. Trebali smo otići na večeru...i odbio sam da odem po mamu. To je sve" Harry objašnjava. Već vidim kako se Gemma sarkastično smije pa govori
"Lažljivac. Ta večera mu je bila samo izlika da ne ode po nju. Elena koliko god ti govorila da budeš sa njim i da mu pomogneš. Sada shvaćam da njemu nitko ne može pomoći da će on ostati ovakav kreten zauvijek" Gemma je bijesna.
"Hej" Harry sada gleda u Gemmu! "Nemoj opet mješati mene i Elenu u naše obiteljske probleme. Svaki put kada idem pomoći našoj majci..ona se počne derati na mene ili pričati o ocu. Što zahtjevaš od mene Gemma..dovraga" sada lupa vrhom prsta od pod pa nastavlja.
"Neću otići po nju. Tu ženu ne želim vidjeti. Kada promjeni njena razmišljanja o jebenom ocu , možda i razmislim i pomognem joj"
Ohhh..To je moj odgovor na sve što se događa sa njima!
"Ona je bolesna Harry, pije jake tablete, pogotovo za nervozu. Kako ti ne može ući u glavu da je ona bolesna..i to psihički. Zar moraš biti takav idiot da to ne shvatiš"
"Jebe mi se.."Harry odgovara i ja ga ovaj put želim udariti umjesto Gemme.
Znam da nisam ni ja ništa bolja prema svojim roditeljima i da imamo loše odnose. Ali moji roditelji su zdravi—njegova mama je bolesna. Trebao bi se bolje ponašati.
"Okej..onda ćemo ovako.." ja govorim i već vidim kako me oboje zbunjeno promatraju, nije im jasno ništa što sam rekla!
"Ti i ja Harry se nećemo vidjeti ni čuti sve dok ne promjeniš svoje ponašanje prema mami. Ne želim da me zoveš, tražiš..niti ništa slično. Kada budeš u stanju da se ponašaš ljepše prema njoj ili sestri. Javi mi se..ovako...zbogom" već sam na pola puta da otvorim vrata i odem iz podruma. Malo mu prijetim.
Potrebno je..
Zaslužio je!
Čujem kako Harry snažno psuje pa govori "Zašto mi to radiš Elena? Ne možeš samo tako to reći i otići. Znaš kakvo je stanje sa mojom obitelji. Daj povuci to ili jednostavno kaži da se zajebavaš.Ne možeš nam to napraviti"
"Mrtva ozbiljna sam Harry" držim ključanicu u rukama i nastavljam "Napokon napravi jednu dobru stvar i poslušaj sestru" držim pogled čas na Gemmi koja ga promatra tako da imam osjećaj da će ga ubiti.
"Želiš reći da nisam nikada napravio niti jednu dobru stvar?" pita me onako ispod oka. Ja razmišljam na trenutak i gledam kako se vitka figura kovrčavog dečka približava meni. Stavlja svoje obje ruke na moja ramena pa mi šapće na vrh uha.
"Jedina prava stvar koju sam napravio bila je da sam se zaljubio u tebe. To je jedino dobro Elena. Jedino što mi je potrebno i što mi treba. Drugo je sve manje bitno" mislim da mi se koža naježila od njegovog hrapavog glasa. Pogled mi bježi prema njegovoj desnoj ruci i vidim kako ispod tetoviranih riječi piše malo sitno 'L' prstima prelazim preko njegove glatke kože koja se naježi svaki put kada je sa mojom u kontaktu.
"To slovo 'L' koje si tetovirao je za tvoju mamu Harry..znam da to nisi bezveze napravio. Znam da su ti sve bitne stvari tetovirane na tijelu. Tvoja mama je također bitna Harry. Ajde me poslušaj, otiđi sa Gemmom po nju i smjestite je negdje..Napravi to za mene, molim te"
već mi je pogled na njegovom i vidim kako mu se izraz lica smiruje. Harry govori
"Za tebe"? Pita
Ja klimam glavom.
Harry čvrsto drži pogled zaključan na mojemu pa govori "Gemma idemo po majku u bolnicu"
Poslušao me..
*
Čim sam otvorila vrata svoje kuće i u glavi smislila cijelu priču koju bi trebala izmisliti pod nazivom ' Zašto se Harry nije pojavio na večeri' odmah sa ulaza vidim kako oca postavlja par tanjura na stol i shvaćam da je on ustvari večeras kuhao.
Pa koji vrag se dogodio sa njim..koliko me sjećanje služi. Nikada nije u životu kuhao, a još manje postavljao stol. Imamo ženu koja dođe svaka 2-3 dana očistiti kuću, skuhati ručak i to je sve. A sada ju je on zamjenio i ponaša se kao neka domaćica.
Što mu je napravila ta ljubavnica?
"Harry neće doći na večeru!" eto rekla sam, nije bio problem.
"Zašto?" otac postavlja zadnji, onaj četvrti tanjur na stol i podiže obrvu prema gore dok me pita. 
"Razbolio se"
Koja glupa laž..Dobrih pola sata sam razmišljala o ovoj laži i na kraju kažem čistu glupost!
"Šteta! Večeras je bila idealna prilika da se malo bolje upoznamo i da dobijem od vas dvoje drugu priliku"
Ma sanjaj! Već skidam jaknu sa sebe pa gledam iza njegovog ramena. Još se nije pojavila? I bolje..ne želim da uopće dođe. Dosta mi je što znam da mi je mama u vezi sa profesorom iz engleskog..zamisli još da mi otac hoda sa nekom profesoricom sa mojeg fakulteta. 
"A gdje je ona?" pitam ga tako hladno, da je i on to primjetio.
"Gore na katu. Odmara. Nije se osjećala dobro pa sam je poslao da se odmori do večere"
Znači ona je gore? Već mi pogled bježi prema drugom katu i u sebi kuham od ljutnje. Ljubavnica još spava na njegovom krevetu..toliko toga se promjenilo u ovoj kući.
"Okej..ja idem gore ostaviti stvari pa dolazim!" gledam u Nirvaninu majicu koju mi je Harry posudio i shvaćam da neće biti zanimljivo večeras ako ih iznerviram. Pogotovo jer Harry nije tu i uopće neće biti zanimljivo.
Bacam torbu na krevet, otvaram ormar i izvlačim normalnu majicu iz ormara . Skidam ovu crnu sa sebe i bacam je na krevet. Navukla sam drugu majicu i pogledala se u ogledalo, toliko da mogu zavezati kosu..
Čujem kako se iza mojih leđa škripe vrata. Sigurno je zbog vjetra jer je danas u Londonu baš vjetrovito vrijeme. Nisam se okrenula da ih zatvorim, samo sam dozvolila da nastave do kraja škripati i tada se zatvaraju još više.
Reagiram na njihov zvuk i tek kada je netko okrenuo ključem , okrenula sam se!
Vitka figura crnokose žene u godinama stoji pored mojih vrata dok joj vrhovi crvenih nokti stružu po ključanici
"Nadam se da ne smetam"
Jedino što čujem u ovoj tišini i njenom glasu je moje glasno gutanje..gutanje one knedle zvane 'Zašto se ne mogu pomaknuti sa mjesta'
"Umm"
Stvarno se ne mogu pomaknuti..ma ne mogu izgovoriti niti jednu riječ na glas!
"Šokirana si vidim" glas joj je kao da se poznajemo sto godina a ne ovaj tren. Ustvari znam je..znam taj glas .Znam taj hod! Vidjela sam je!
Na onoj svadbi..
Znam i tko je ona! Ali glava mi je toliko zaleđena da se uopće ne mogu sjetiti njenog imena. 
Zašto bi ona došla u moju kuću i ušla u moju sobu, zatvorila vrata, zaključala ih i sada ležerno sjela na vrh mojeg kreveta!
Umjesto da je pitam što radi ovdje ili nešto slično. Ja je promatram! Lijepa je za svoje godine, čak i prelijepa. Osmijeh, lice, pokreti..pogled! Sve je lijepo na toj ženi A ja glupača se ne mogu udostojiti kazati nešto pametno.
Ona je očeva ljubavnica?
"Znaš djevojčice. Trebala bi se pomaknuti sa mjesta i reći nešto. Ja ne grizem, jedino to radim kada osjetim opasnost.A baš po tebi..ne osjećam je. Tako da si sigurna" sada se smije pa ja otvaram usta da mogu tiho izgovoriti na glas.
"Anastasia"
Ona je..prepoznala sam je po glasu kada...Isuse Kr Elena, daj se pomakni sa tog jebenog mjesta i pitaj je. Postavi joj pitanje što radi u tvojoj kući?
"Što radiš u mojoj kući?" napokon pitam.
Zašto ovako djeluje na mene? I to na neki loš, grozan način. Kao da je neki vrag ušao u sobu a ne žena koja je promjenila Harryevo djetinjstvo..Zašto se ponašam kao da je sve okej..a ništa nije trenutno okej.
"Oh dušo, ne treba te biti strah. Neću vam ništa napraviti" onako podlo se smije pa govori "Tvoj otac i ja smo se upoznali nedavno. Razgovarali smo, spetljali se..i sada smo skupa. To je sve" gleda u svoje crvene nokte dok se ja napokon udostručujem pomaknuti sa mjesta i brže-bolje hvatam mobitel iz džepa.
"Zvati ću policiju isti trenutak. Ne možete samo tako upasti u moju kuću. Znate li vi.." držim ruku na čelo i u glavi smišljam što da napravim.
Anastasia..je u mojoj kući? Ovo je san? Sigurno jest..sada ću se probuditi i nasmijati se na najgluplji san kojega sam ikada sanjala.
"Ne vjerujem da ti je pametan potez da nazoveš policiju. To ne odgovara ni tebi a pogotovo ne mojem Harryu"
Njenom? Zanemarit ću to. Previše sam šokirana da bi razgovarala o tome.
"Da li zna..moj otac tko ste vi? Da li zna kakvim se poslovima bavite..da li on uopće zna kakvog je vraga od žene upoznao?" na trenutak sam se zaderala ali sam smanjila ton. Otac bi nas mogao čuti.
Sada se žena u crvenoj dugoj haljini podiže prema meni. Kosa joj je skoro do grudi..u glavi imam milijune slika..i trenutno je svaka slika mrzi još više.
"To bi mogli ostaviti između nas dvije. Znaš kao tajna. Pošto ti budem maćeha..mogle bi ostaviti tu tajnu između nas dvije"
Šaka mi se stiska od nervoze i bijesa i jake zbunjenosti!
"Nećete vi ništa. A ne pogotovo biti moja maćeha. Jednostavno se vratite odakle ste i došli i zaboravimo sve. Izlazite iz moje kuće i sobe jednom zauvijek" pokazujem prstom prema vratima, dok Anastasia prstima prelazi preko mojih parfema.
Uzima jednog sa stola i miriše ga.
"Prošli put kada sam ga srela..mirisao je na ovaj parfem. Sada znam kome pripada.." gleda prvo u parfem pa u mene. I točno znam o kome razgovara.
Harry...on je jedini razlog svega ovoga.
Brže-bolje uzimam parfem iz njene ruke i vraćem ga natrag na mjesto
"Nije bila slučajnost zar ne? Vi niste upoznali mojeg oca slučajno..ovo je opet neki vaš bolesni plan? Što želite da preko mene i oca..dođete do Harrya. Kako? Zar ne shvaćate da on vas ne želi, da vas nikada nije ni želio..možete mu biti majka. Sramite se"
Wohoo! Ovo je nešto najbolje što sam rekla..dobila sam dovoljno hrabrosti da joj pokažem tko je ona prava Elena Davis!
"Kod mene ništa nije slučajno djevojčice"
"Ne zovite me tako" prijetim joj.
Iz ove blizine čak mogu prepoznati blijedilo na njenom licu. Umorne oči, podočnjake..totalno sam zaboravila da je ova žena bolesna. Ali je i dalje pokvarena..bolest je nije promjenila.
"Znaš ti i ja imamo jednu zajedničku stvar" smješi se prema meni a ja isti trenutak režim pa govorim
"Ne uspoređujte mene i vas. Mi dvije smo različite. I previše"
"To ti misliš Elena..ali moraš priznati da imamo jednu zajedničku stvar, a ta je da smo zaljubljene u istog čovjeka. Obje ga volimo..trebale bi se malo više družiti"
"Vi ste bolesni. Kako ne shvaćate da Harry ne želi sa vama ništa. Zar vam treba nacrtati. Nikada vas ne bih volio..niti se zaljubio u vas. Koji dio priče ne shvaćate?" ja joj uzvraćem onako otresito. Zidovi su tanki..ako ovo otac čuje..problemi tek kreću..
"Nisam došla ovdje da bi se svađala. Došla sam ti ponuditi jedan dogovor koji će odgovarati i tebi i njemu. Zašto se jednostavno ne bi prestale svađati i dopustila bi mi da ti objasnim, zašto sam ovdje..zašto sam upoznala tvojeg oca. Hoćeš me poslušati" sada me ljubazno pita. Daleko je ona od ljubaznog..sada glumi. Prepoznajem tu glumu vrlo dobro.
"Neću" ja isti trenutak odgovaram.
"Djevojčice ti si tako tvrdoglava. Sada znam što moj Harry vidi u tebi. Sviđaš mi se, imaš karakter. Očito moj Harry voli karakterne osobe.
Moj Harry? Kunem se da ako to još jednom kaže..udarit ću je!
Ja sam već na dobrom put da otvorim vrata od sobe i otjeram je..ali riječi koje mi govori iza leđa..zaustavljaju sve moje namjere.
"Postoji rješenje kako ćeš spasiti Harrya od zatvora, kako mogu izbrisati sve dokaze njegovog posla. Kako mogu zauvijek onog čovjeka koji te želio..otjerati od tebe. . Zašto ne bih bila dobra djevojčica i poslušala me"
Okrećem se..sada još više znatiželjnija.
Iako joj ne bih trebala vjerovati. Nikako. Niti riječi. Ona je prokleta lažljivica..ništa drugo..
"Opet nešto smišljate, zar ne?" pitam
Anastasia se umorno naslanja leđima na zid i prekrižuje ruke. "Znaš da ću živjeti još par mjeseci zar ne? Vjerujem da ti je Harry rekao da sam nažalost bolesna i da umirem" sada joj je glas miran i očajan.
Ma i zaslužila je..briga me!
"Ponudila sam mu da odem sa mnom par mjeseci izvan Londona i bude sa mnom dok ne umrem. Nije želio! On mi je jedini koga imam..svi su me drugi napustili. Željela sam da bude sa mnom par mjeseci, da se oprostimo da mi pokuša oprostiti sve ovo što sam mu radila. Ali nije želio otići zbog tebe"
Zbog mene? Sigurna sam da to nije želio napraviti zbog njega samoga. Ali zašto objašnjavati ovoj bolesnici nešto?
"I što želite sa tim?" pitam.
"Želim da se ti i ja dogovorimo. Znaš da on tebe sluša u svemu! Kada bi mu rekla da ode sa mnom par mjeseci. Spasila bi ga..izbrisala bi svaki dokaz protiv njega. Spasila bi i tebe..sve bih napravila..samo da zadnjih par mjeseci provedem sa muškarcem kojega sam jedino zavoljela. Ti si ta koja mi može pomoći Elena. Zato sam i upoznala tvojeg oca..on me i doveo do ove kuće, do tvoje sobe..do tebe. Sve je bilo planirano dosta dugo"
"Ja? Vi želite..da ja.." šokirana sam od njenih riječi.
"Da ti! Samo jedna tvoja riječ, Harry će te poslušati..otići sa mnom. I tako će odgovarati svima" ona objašnjava.
"Vi lažete. Nikada ne bih to napravili..na kraju bi me samo prevarili. Harry bi se ljutio na mene. Da l to želite, da se on i ja posvađamo?" pitam je mrtva ozbiljna.
"Kao da mi to nešto znači. Možda da sam zdrava, to bi mi odgovaralo. Ali ovako bolesna..to mi više ne znači. Kako god okreneš..on će uvijek birati tebe. Mene nikada neće gledati na način na koji gleda tebe. To sam se odavno pomirila. Moj Harry voli drugu..prihvaćam i to"
Wow! Sada bi joj zapljeskala..bolesnica od te žene se napokon opametila!
"Ne vjerujem vam ni riječi. Nakon svega vi...neću to napraviti. Neću" opet joj okrećem leđa i držim se za glavu.
Neću ovaj put ispasti naivna. Već me jednom Louis prevario! Ako ovaj put u nešto povjerujem..on i ja ćemo se posvađati.
Lijepo mi je rekao ' ne vjeruj im. Oni su tu da bi nas povađali' Možda i Anastasia to radi?
"Sklopit ćemo ugovor Elena. Potpisat ću ga i ti i ja..objasnit ću sve što želim da se dogodi u njemu. Dajem ti svoju riječ! Daj mi ga par mjeseci..ne budi sebična! Spasit ćeš ga..da li ti ti svjesna da ga jedina ti možeš spasiti. Sjećaš se da je on tebe spasio...da je spavao sa tobom i tako sprječio prodaju. Sada ti budi ta.. i spasi ga Elena"
Anastasia to zahtjeva od mene? Kada se to sve dogodilo..
"Hoćeš li? Bar razmisli.." govori..
"Da li to uključuje i da će te se maknuti od mojeg oca..moje obitelji, mene, Harrya..jednom zauvijek?" sada opet tražim hrabrosti da je pitam.
"Elena. Umrijet ću! Maknut ću se od svih..ali bar daj da prije smrti provedem malo vremena sa njim. Tvoj će biti cijeli život to znaš i sama. Znaš da je zaljubljen u tebe, da te voli. Da mene nije nikada..samo razgovaraj sa njim . Ti možeš biti ta koja će ga spasiti i izbrisati njegovu cijelu prošlost..samo ti to možeš. Nitko drugi"
Sada je ona ta koja lagano otključava vrata sobe i polako ih otvara prema sebi. Planira izaći iz sobe. Ali ja prije nego što ona odlazi govorim iza njenih leđa.
"Dokad trebam razmisliti?" pitam je.
Stala je! Ali se ne okreće..
"Dva dana je rok. Ja ću dotad smisliti ugovor i donijeti ga . Razmisli dobro o mojim riječima. Ti si jedina osoba koja može u svega par trenutaka izbrisati cijelu njegovu prošlost" 
Samo slušam kako se zatvaraju vrata sobe i ona odlazi! Ja nadasve zbunjena sjedam na krevet i zamišljeno pogledom prelazim preko istih onih vrata!
Ne znam što da napravim pametno...svaki put kada donesem neku odluku, to na kraju postane nevolja!
Što ako sam postala umorna od svih nevolja koje su nam se uvukle u život. Što ako ja napokon želim da prestanu nevolje? Ona ista djevojka koja je bila na neki način opsjednuta nevoljama i željela ih u životu.
Što ako sada ista ova djevojka..možda sada malo drugačija nego prije. Želim da imam normalan, miran život bez iti jedne nevolje?
Isti trenutak podižem se sa kreveta i ovaj put donosim dobru odluku bez iti malo razmišljanja...