TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 58) - SEASON 2

'Volim te'

'Volim te'

'Volim te'

Njegove posljednje riječi mi odzvanjaju u glavi poput nekog bubnja, dok mi taj isti bubanj stvara ogromnu glavobolju. Želim na trenutak zatvoriti oči I poželjeti da ovo čupavo stvorenje nestane sa vjetrom.

Nema j*e*b*e*n*e šanse da on to kaže. On? Onaj bandit Londona, onaj kriminalac I nadasve ogromna nevolja koju sam dobila u svojem životu. Hoću da je san I da ću se sada probuditi na svojem krevetu I duboko uzdahnuti, popiti gutljaj vode I shvatiti da je ovo samo jedan, glupi, obični san u kojega se opet upetljao Harry.

“Elena, jesi me čula?” - na kratko sam podigla glavu prema njemu, shvativši da ovo nije san I da on je stvaran . Duboko sam progutala, prije nego što sam otvorila usta da nešto pokušam reći. Što da kažem? 

Tišina

On očekuje moje riječi. Koje? Prokleto sam alergična na te dvije riječi. Te dvije riječi me tjeraju da vrištim. Nikada nisam vjerovala u to...postoji mnogo dokaza da se dokaže koliko ti znači ta osoba. Te dvije riječi se samo sastoje od riječi I ničega više. Ne želim ih više čuti iz njegovih usta...nikada.

“Nemoj...samo kaži da si se šalio I ….samo nemoj Harry molim te. Nemoj ih opet izgovoriti” - ovaj put je moj glas na rubu, hoću vrištati.

“Što sam sad napravio krivo? Dovraga što god kažem ništa ne ispadne kako treba” - otpustio je moju ruku te usmjerio pogled na svoj stučeni automobil. Pokušavam slušati što govori, no jedino što čujem su one posljednje riječi koje su izašle iz njegovih usta.

“Da li je ovo samo tvoj plan da me vratiš natrag? Zar si došao do toga da me lažeš sa tim rječima, samo da bi pobjedio I opet bi otišla sa tobom?” - moje riječi su ga doslovno ošinule. Kao neki nadasve hladan tuš. Iako je bio mrak, njegove zelene oči sijale su u noći I davale nam jedinu svjetlost .

“Jebemu”

“Kreten si Harry, idiot, totalni idiot” - govori samom sebi očito dok udara nogom u gumu Range Rovera. Pokušava ovako izbaciti svoje bijes. Bolje I ovako nego da mene možda..udari?

“Zašto ne voliš te riječi Elena” - ovaj put njegove riječi su mene ošinule, kao onaj prethodni hladan tuš.

“Ne volim ih”

“Zašto?”

“Jer ništa ne znače”

“Zašto to misliš?”

Prestani.

“Jer su lažne, još kada dolaze iz tvojih usta. Zašto misliš da svaka žena pada na te dvije 'lijepe' riječi? Znaš ja ne padam na to. Meni treba nešto snažnije od toga. Jednostavno samo trebaš prestati I otiđi odavde. Jer pogodi što?....ja ne idem sa tobom, natrag” - grlo mi se sasušilo od ovih riječi. Da bar mogu normalno razmišljati, no jedino što mi se u glavi vrti su dvije riječi, dvije jebeno loše riječi. Harry opet ima ne definiran pogled, kao da je u tom trenutku onako naglo kao što najbolje zna promjenio svoje raspoloženje. I opet onaj njegov divlji pogled stoji točno na mojim očima. Hladno, mračno, opasno...baš kao I ova ulica u kojoj se trenutno nalazimo.

“Zašto misliš da si posebna Elena? Znaš ja mogu pronaći bilo koju, mogu joj reći što želim I pristat će na sve. Zašto misliš da ću trošiti vrijeme na tebe? Ispadam kao totalan luzer pred tobom. Govorim ti stvari koje nikada na glas nisam nikome izgovorio...a ti? Ponašaš se kao totalna idiotkinja I nećeš da ih shvatiš. Zašto Elena? Zašto nas uništavaš?”

Sad sam ja ta koja nas uništava? Mrzim što želi svu svoju krivnju svaliti na mene. On je taj koji uništava, sa svojim lažima sa skrivanjem svega što se sastoji od njegovog života. Ja sam ustvari ta koja se ponaša kao neki pas I trči za njim samo zato jer želim čuti dijelove njegove prošlosti. Ali danima, tjednima...ništa ne dobivam od njega. Osim lažnih obećanja..