TROUBLE (Episode 17)

7.3K 216 0
                                    

…...nakon 5 dana.......


“On sudjeluje u uličnim borbama?” - Grace je raširila svoje plave oči prema meni, prestrašeno izgovarajući te riječi.
Klimnula sam glavom, lizajući jednu od svojih omiljenih lizalica koje ispuštaju plavu boju po mojem jeziku. Definitivno sam voljela neke stvari iz svojeg djetinjstva.
“Izgledao je kao ubojica, dok se tukao sa tim, užasno sam sam se prestrašila” - izgovarala sam svoje doživljaje sa te večeri, gdje sam mogla upoznati pravo Harryevo lice.
Taman da Grace nešto izgovori, osjetila sam ruku na svojem ramenu “Nevoljo, imam iznenađenje” - Aaron mi je maknuo kosu sa uha I šapnuo mi, nakon čega sam izvadila lizalicu iz usta I okrenula se prema njemu.
“Pričaj” - nasmješila sam se.
“Večeras je ženska utrka I sjetio sam se tko bi mogao sudjelovati” - totalno uzbuđeno mi je govorio, davajući mi žuti papir sa najavom ženske utrke. “Ovo je ilegalno” - promrljala sam čitajući papir. “Znači policija I problemi, zar ne?” - upitala sam ga.
Klimnuo je glavom “Strah te?” - upitao me.
Par sekundi sam čitala ispisana slova na papiru, razmišljajući o njegovom odgovoru “Naravno da se ne bojim” - odlučno sam mu odgovorila “Ali imam problem” - tiho sam rekla, vraćajući mu taj isti papir.
“Nemam auto” - vratila sam lizalicu u usta, govoreći mu. 
“To nije problem Davis, imaš prijatelja sa super brzim autom” - namignuo mi je, stavljajući njegovu ruku na moje rame.
“Toliko mi vjeruješ da bi mi posudio auto?” - upitala sam ga. Bilo je totalno neobično od njega da mi posuđuje svoj auto, još bi to auto vozila na nekoj utrci. Zar ga nije bilo niti malo strah da bi ga možda razbila?
“Uhmmm....” - zamucao je. “Želim nazad nešto” - odlučno mi je rekao, I još me više privukao k sebi. Nakon čega sam se par koraka izmakla, nikada nije bio ovako prisan sa mnom.
Zakolutala sam očima, znala sam da je to bilo tako neobično I da će nešto tražiti zauzvrat.

“Nije mi jasno Elena” - prigovorila je Grace, obraćajući se I meni I njemu. “Ližeš lizalicu koja ispušta boju a želiš sudjelovati u ilegalnoj utrci auta” - nasmijala se prema meni. “Zvučiš kao nevolja” - doslovno se izrugala.
Pogledala sam moju lizalicu I isplazila joj svoj odveć plavi jezik, nakon čega smo se svi troje nasmijali. Što je bilo loše u mojoj lizalici?

“I onda što želiš nazad”? - vratila sam svoj pogled na Aarona I upitala ga. No moje razmišljanje o utrci prekinuo je crni dugi kaput I taj ležeran hod koji nam se približavao. Taj kovrčavi dečko nije dolazio na fakultet, otkad se dogodila ona ulična borba. Imala sam osjećaj da me izbjegavao što je vjerojatno bilo dobro?! Možda.....još sam imala onu mrvicu nade da je odustao od ovog fakulteta I da ga više nikada neću vidjeti. Ali moje nade su pale u vodu, kada sam ga ugledala kako hoda kao po modnoj pisti kroz hodnik I približava se. 
“Kolege, trebao bi neke bilješke” - začula sam njegov promukli glas , kako je stao iza mojih leđa I očito se obraćao nama. Odlučila sam za varijantu da se ne okrećem, jednostavno mi nije bio toliko napet ni zanimljiv da se okrenem prema njemu.
“Stari, krive osobe pitaš” - Aaron mu se obratio,te se nasmijao prema Harryu. Sigurna sam da je Harry na njegov osmijeh zakolutao očima, nisam to mogla vidjeti, ali sam bila sigurna. I koji vrag će mu bilješke? Nebi da je učio...vjerojatno je nešto imao u planu, kao I inače. No, ovaj put Harry ništa nije odgovorio. Onu Aaronovu ruku koju je držao na mojem ramenu, je sasvim ležerno maknuo sa mene I uhvatio me za rame, približavajući me njemu. 
Nisam imala pojma što mu je bilo u cilju, ali sam se ovaj put okrenula prema njemu te se susrela sa njegovim zavodljivim , šarmantnim pogledom. Izgledalo je kao da je zavodio cijeli fakultet, ali mu to na meni nije uspjevalo.
“Nešto trebaš?” - upitala sam ga.
Par sekundi je promatrao moje usne I sasvim tiho se nasmješio, te mu je pogled pao na moju plavu lizalicu u ruci, nakon čega je ispustio neki ne definirani osmijeh Jednom rukom me povukao prema sebi I njegovim jezikom mi polizao cijele usne. Zaustavljajući se vrhom jezika na mojoj gornjoj usnici.
“Mmm” - zastenjao je na mojim usnama I ukrao mi lizalicu iz ruke.
“Hej moja lizalica” - prigovorila sam, gledajući kako istu onu lizalicu koju sam lizala, stavlja u usta I cucla je. Ništa nisam shvaćala, lik mi je prije par sekundi polizao jezikom cijele usne pred cijelim fakultetom I onda mi ukrao lizalicu. Pretpostavljam da su Grace I Aaron iza mojih leđa doživljeli šok, ali ja sam veći.
“Ovo ti je osveta, jer si mi ukrala žvaku , neki dan” - namignuo mi je. Mogla sam primjetiti njegov plavi jezik kada je govorio. Lizalica je počela djelovati I ispuštati plavu boju. Osmijeh mi je pobjegao sa usana I u sekundi sam se uozbiljila.
“Sad vas napuštam, samo sam želio lizalicu” - nastavio je cuclati moju lizalicu I sasvim ležerno se okrenuo I nastavio manekenski hod uzduž hodnika. 

“Ovo je definitivno bilo sexy” - Grace me povukla prema sebi, govoreći mi I prateći skupa sa mnom njegov hod koji je nestao u mračnom hodniku.
“Ukrao mi je lizalicu, to nije sexy” - ispustila sam neki dječji tužni glas, nakon čega se Grace još jače nasmijala. To mi je bila najdraža lizalica I sada ju je on cuclao!
Ovaj put ja sam polizala svoje usne, osjećajući Harryev jezik kao I slinu koja je ostala na njima. Ne Elena, taj dečko je još veći problem nego ti, svoje misli fokusiraj na ….no zastala sam sa svojim mislima, pogledavši Aarona koji me je čudno promatrao. Ovo je bilo tako neobično njemu.
“I onda” - mahnula sam glavom, obraćajući se njemu. “Kakvu uslugu trebaš? Ja želim tvoje auto večeras I želim da I ti Grace dođeš” - pogledala sam u njih dvoje, obraćajući im se. “ I Alex, gdje je kvragu ona?” - upitala sam ju.
“Ja ne mogu doći” - tužno je rekla “Moji starci slave godišnjicu braka I idemo na neku obiteljsku večeru” - zakolutala je očima
“Alex ima nekih obiteljskih problema, ne vjerujem da će doći” - nadodala je.
Tužno sam ju pogledala jer sam željela da večeras obje budu tu I bodre me. Iako mi je ovo bila prva utrka ikad, nisam osjećala niti kakvu tremu, jednostavno sam obožavala brzu vožnju I utrke.
“Ne brini , bit ću ja tu I navijat za našu najdražu nevolju” - Aaron je opet stavio ruku na moje rame I odmah sam se sjetila Harrya. Bila sam sigurna da nije samo tako maknuo ruku I da je možda malčice bio ljubomoran, no I to nije važno.Kada se samo sjetim čim se on bavio I kako je toga čovjeka mogao ubiti, jednostavno nisam trebala ni razmišljati o njemu.
“I bolje ti je....” - pogledala sam ga.
“Kasnije ćemo pričati u vezi te usluge, sad me čeka gospodin A” - rekla sam im, kolutajući očima
Odmah me prošla jeza od same pomisli njegovog lica I tog pogleda kojeg bi mi uvijek poklonio. Zašto me taj čovjek toliko mrzio? Pa išla sam na njegova predavanja......hm.....ponekad.
“Ja bježim sa tog sata” - začula sam Aaronov glas iza sebe, dok sam ulazila u dvoranu gdje se održavalo predavanje.

Gospodin Styles imao je zanimljivi razgovor sa Brooke, glasno su se smijali I šaptali jedno drugom nešto u uho, kada sam ulazila.
Totalno bezvoljno sam bacila bilježnicu na stol I sjela, promatrajući prazno mjesto koje će ubrzo popuniti arogantni gospodin A, kvragu kako sam mrzila tog profesora.
“Djevojčice” - Harryev dah prošao je kroz cijelu moju kosu I uho, nakon čega sam se okrenula I pogledala ga. Nažalost se odmaknuo sa mjesta na kojem je sjedao maloprije I sjeo je iza mene, što uopće nije bilo dobro.
“Još mi duguješ onu lizalicu” - spustila sam svoj pogled na njegov plavi jezik I u sekundi sam se opet spontano nasmijala. Ovaj zločesti dečko I njegov plavi jezik nisu odgovarali jedno drugom, izgledao je presmješno. Kladim se da je I to Brooke bilo sexy.
“Ona lizalica je bila loša ideja....ali tvoje usne” - zastao je, kada se naslonio na stolicu “mmm” - sasvim tiho je ispustio uzdah
“Da mi više nikada nisi polizao usne” - pomalo glasno sam rekla I dobila poglede par studenata koji su bili blizu nas.
Harry se opet primaknuo meni I naslonio laktovima na stol “Mogu ti polizati što god želiš” - upravo je izvio svoj plavi jezik prema meni, zatvrarajući oči. Osjetila sam nenormalnu mučninu kroz cijelo tijelo, od same pomisli što bi on sa tim jezikom lizao. Ne, Ne misli o tome Elena!
“Ti si kr....” - no moje riječi, zaustavio je stavljajući vrh prsta na moje usne. “Čekaj, zamišljam što bi ti sve lizao” - totalno je napaljeno odgovorio I otvorio svoje oči, promatrajući me.
Mučnina I nalet povraćanja, to je sve što sam mogla osjetiti u ovim trenucima njegovog prljavog govora, kakav je I uvijek imao.
“Kvragu , napalit ću se ako ovako nastavim....” - tiho je rekao I ležerno se naslonio natrag na stolicu. Mrzila sam što se nalazio iza mene, jer uopće se nisam osjećala sigurnom. On je bio takav vrag I mogla sam očekivati svašta.
Okrenula sam se u trenutku, kada je gospodin A ušao I bacio knjige na stol. I opet isti onaj govor sa tečnim britanskim naglaskom. Zar taj čovjek nije mogao ništa drugo reći osim “I onda kod vas dobar dan ne postoji” - previše sam mrzila ovaj grad I ljude. Samo sam željela završiti ovaj glupi fakultet I pobjeći od svojih roditelja sa onom diplomom koju sam htjela.
“Moja teorija glasi da te profesor želi” - začula sam Harryev glas na mojem uhu, nakon čega sam dobila trnce kroz cijelo tijelo. Mogla sam priznati da mi je njegov dah odgovarao
“Molim?” - okrenula sam se prema njemu u sekundi kada je izgovorio ove budalaste riječi. “Kao muškarac mogu osjetiti da ima prljave misli o tebi.......baš poput mene” - namignuo mi je.
“Odvratno” - pomalo glasno sam rekla I nastavila pratiti gospodina A , koji je upravo palio prezentaciju, svi smo mogli očekivati njegov dugi govor......znači I moje spavanje.

“I onda profesore, jeste pročitali knjigu koju sam vam preporučio” - Harry je upravo pred 50 ljudi upravo pitao profesora o onoj perveznom knjizi o kojoj je pričao prošli put. Kvragu , zar on ponekad nije mogao stat? On I dalje nije mogao prepoznati da se igrao sa samim vragom. 
“Gospodin Styles, zar ne?” - gospodin A je napravio par koraka prema nama I zastao točno kraj moje glave, te pogledao Harrya
“Dap” - Harry je sasvim ležerno izgovorio. Sigurna sam da je imao ono ležerno lice I bilo ga je briga za sve. Još je falilo da je stavio noge na stol, kao što je inače radio.
“Mislim da bi vaša žena bila zadovoljna kada bi ju pročitali” - Harry mu je rekao, nakon čega je cijela dvorana prasnula od smijeha.
Harry nije imao granica, to je bilo tako očito... “Da li vi želite izaći na ispit?” - začula sam strogi profesorov glas kraj moje glave, kako ga je upitao.
“Uhmm to nije u mojem stilu. Oduvijek sam ž........” - no njegov besmisleni govor prekinuo je gospodin A.
“Molim vas izađite vani” - prstom je pokazao prema vratima, doslovno ga izbacujući vani. Opet.
Harry je upravo odvalio od smijeha iza mojih leđa, te je glasno gurnuo stolicu vjerojatno na kojoj je sjedao.
“Vidimo se djevojčice” - rukom mi je prošao preko kose, podigla sam glavu prema njemu I susrela se sa njegovim očima.
Namignuo mi je, te sasvim ležerno zalupio vratima. On ovaj fakultet nije shvaćao ozbiljno, zašto ga je uopće upisao?!


Harry P.O.V

“Jesi se bar malo opametio od one večeri” - Liam me upitao, dok smo sjedali u našoj staroj kuhinji I gledali tekmu sa pivom u ruci. Muško druženje, ali ovaj put bez Zayna. 
“Zašto bi se opametio?” - upitao sam ga, ispijajući svoju pivu. Utakmica mi se nije gledala večeras, ali gledao sam ju samo da činim društvo Liamu.
“Jer si skoro ubio čovjeka Harry...jesi ti toga svjestan?” - upitao me, iako je zvučalo kao retoričko pitanje, ipak je očekivao odgovor od mene. 
Stavio sam pivo na stol I okrenuo se prema njemu da ga pogledam. “Ono je moja strast Liam, I ne želim prestati...kada udaram one ljude , osjećam se slobodnim” - odlučno sam mu rekao I vratio pogled na utakmicu.

Ovaj razgovor je bio besmislen. Nikada ne bi prekinuo raditi ono što volim I želim. Svu onu bijes koju sam osjećao ustvari koju osjećam još I uvijek, iskaljivao sam na onim ljudima.Ubijao sam ih I udarao I iz mene bi izlazio sav onaj bijes I mržnja koju osjećam godinama. Samo sam želio pronaći ubojice svojih roditelja I dati im sve ono što su zaslužili.
“Ali bar možeš priznati da si poslušao Elenu...kada te zamolila” - rekao mi je, nakon čega sam se sasvim spontano okrenuo na samo njeno ime. Čak je I njeno ime, tih 5 slova njenog imena utjecalo na mene.
“Nisam želio da pred njenim očima ubijem tog čovjeka” - rekao sam u I doista sam to mislio. Mislila bi da sam neki ubojica I još bi vidjela kako ga ubijam pred njenim očima, nisam želio da od toga ima noćne more.
“Daj Harry ,ne laži” - Liam se podigao sa stolice I pogledao me. “Ozbiljno” - rekao sam mu, gledajući na svoj sat. “Kvragu , kasnim” - slučajno sam izgovorio na glas, kada sam vidio sate. “Kasniš, gdje”? - Liam me zbunjeno upitao kada sam se podigao sa stolice, grabeći ključe sa stola.
“Moram nešto vidjeti” - rekao sam mu, otvarajući vrata.

Elena P.O.V

“Jesi sigurna da želiš ovo?” - Aaron me pitao, kada sam stavljala kacigu na glavu I namjeravala ući u onaj auto kojeg mi je posudio.
Točno sam znala da je ovo bila jedna od onih ilegalnih utrka I da ništa dobro od ovog neće ispasti. Ali to mi je odgovaralo. Oko nas su ljudi bodrili iste one djevojke koje su željele voziti baš poput mene. Nagrade nije bilo, ali vjerujem da su svi sudjelovali samo da okuse onu brzinu, koju smo obožavali.
“Umirem za ovim” - odmjerila sam njegov auto I nasmijala se toj brzoj mašini. Sada bar imam malo prilike da dam gas I osjetim onaj osjećaj brzine pod mojih nogama. 
“I onda kakvu uslugu želiš”? - upitala sam ga, ali glasno. Oko nas je bila ogromna buka od auta I djevojaka koje su isprobavale koja ima veći gas svojeg auta.

“UTRKA POČINJE, PRIPREMITE SVOJE AUTE” - neki čovjek je glasno preko mikrofona, naredio da svi uđu u svoja auta I da za par trenutaka utrka počinje.
Na sekundu sam pogledala mnoštvo ljudi koji su navijali za svoje . Okus brzine mogao se namirisati na hladnom, I kišovitom Londonskom zraku.
Sjela sam u Aaronovo auto I doslovno zavrištala od sreće, ali svoju vrisku sam prekrila svom onom bukom od motora, tako da me nitko nije mogao čuti. Jedan od mojih snova se upravo dešavao, oduvijek sam ovo željela I sada sam tu I to isprobavam.
“Sretno Elena” - otvorila sam prozor, kada je Aaron naslonio ruke na prozor I pogledao me. “Želim izaći sa tobom” - pomalo tiho je rekao. Iako je bila ogromna buka od svih tih auta, mogla sam čuti te njegove riječi. Da li je bilo moguće da je to ta usluga bila? On je želio da izađem s njim, samo zato jer mi je posudio auto....Ništa nisam shvaćala I mrzila sam jer mi to sada govori.
“Znači to je ta usluga?” - upitala sam ga, totalno zbunjeno.

“PRIPREMITE SE” - opet onaj čovjek sa mikrofon nam se obraćao. Skoro je bilo vrijeme da se moji snovi ispune....Ali svoje misli sam vratila opet na Aarona I njegov izlazak

“Tako nekako” - mahnuo je ramenima, kada se nasmješio prema meni “Mogao si me to I drugačije upitati” - rekla sam mu I doista to mislila.
Ako me već želio izvesti vani, jednostavno je to trebao reći kao što svaki normalan muškarac kaže djevojci. A ne preko ovakvih zasluga.
“Nisam znao kako” - tiho je rekao.
Snažno sam uzdahnula I naslonila se na sic, razmišljajući o tome. Ipak mi je posudio auto I točno znao što želim....trebala sam mu nekako vratiti sve to. Mislim taj izlazak neće presuditi ništa, mislim mi smo ipak prijatelji I sigurna sam da Aaron nije želio kvariti to prijateljstvo. Jedno piće s njim neće nikoga ubiti.
“Pristajem” - odlučno sam mu odgovorila na to pitanje. Dva- tri puta je lupnuo lagano rukom po prozoru sa ogromnim zadovoljstvom.
“Sad sretno nevoljo” - nasmješio se I odmaknuo sa prozora.
Zatvorila sam prozor do kraja I čekala znak da se bijela zastavica podigne I da utrka može početi. Dala sam snažno gas I zatvorila oči slušajući glasno brujanje koje je dolazilo iz motora, Aaronovo auto je bilo najače auto koje sam ikada vozila.
Snažno sam dala gas I osjetila ogroman nalet adrenalina kada sam se uputila. Utrka I moji snovi o vožnji upravo su se odvijali.
Jednostavno sam se prepustila onom gasu kojeg sam kontrolirala, strijelica sa brzinom je uporno rasla kao I moj adrenalin I ogromno zadovoljstvo je prohujalo kroz cijelo moje tijelo. Ovo je jednostavno bio predobar osjećaj.
Ali sve ono što je bilo dobro , kratko je trajalo. Djevojka koja je vozila automobil do mene, davala mi je znak na nešto što nisam mogla shvatiti. Bila sam svjesna da smo jako puno bili udaljeni od starta I da tamo više nije bilo povratka.
“Što?” - glasno sam se zaderala prema njoj, dok mi je uporno davala znak rukom. No, tada sam sve mogla shvatiti . Par policijskih auta I njihovo svjetlo koje se moglo vidjeti na mojem retrovizoru. Zar su nas tako brzo pronašli?”
“Kvragu” - promrljala sam , pokušavajući pobjeći od njih što prije. Auto kojeg sam vozila počeo je ispuštati neke neobične zvukove I čudno brujanje. I onda ono što sam najmanje očekivala. Snažno sam zakočila I auto se ugasilo.
“Jebemti” - snažno sam opsovala, opet pokušavajući paliti auto, ali bezuspješno. “Nemoj mi to raditi” - kroza zube sam rekla, opet okrećajući ključ da ga mogu upaliti. Ali opet ništa. “Upali se, kvragu” - lupnula sam snažno rukama po volanu, doslovno vrišteći u sebi. Zašto sam imala tako lošu sreću u svemu. Nema šanse, auto se uopće ne želi upaliti a ja iza sebe imam policiju. Moji roditelji bi sigurno bili ponosni kada bi me vidjeli u policijskoj stanici, sve njihove iluzije o njihovoj princezi kćeri koja je bila najbolja na svijetu pali bi u vodu. Pa hm pa to uopće I nije bilo loše, ali nisam željela završiti na policiji, bar večeras ne.

Ugledala sam duga svjetla ispred sebe, I na čas su me zabljesnula, stavila sam ruke na čelo, pokušavajući vidjeti od koga dolaze.
“Range rover” - rekla sam na glas, prepoznavajući Harryev auto. Kojeg jebenog vraga je taj lik radio ovdje. Sa njegovim auto je došao još bliže prema meni I ugledala sam ga kako spušta svoja stakla na prozoru, također sam I ja to učinila.
“Izgledala si sexy, dok si vozila djevojčice” - njegov iritirajući glas dolazio je iz njegovog automobila.
“Pratio si me?” - zbunjeno sam ga upitala, I dalje pokušavajući upaliti to glupo auto ali nažalost ni od tog ništa.
“To mi je posao” - tiho je rekao, gledajući me sa nekim zadovoljstvom kojega nisam mogla prepoznati jer sam bila I previše zauzeta paljenjem ovog glupog auta.
“Daj upadaj u moje auto” - rekao mi je, kada sam ga zbunjeno pogledala. Nema šanse da izlazim iz ovog auta I ulazim u njegov, ovaj auto će se upaliti ili milom ili silom.
“Odlazi odavde” - glasno sam se zaderala, doslovno gubeći svoj glas. Još mi je I on trebao ovdje, pogledala sam na retrovizor gdje je policija I shvatila da se opasno približavaju, a ja ne mogu upaliti auto. 
“Siguran sam da bi izgledala sexy iza rešetaka, ali ipak ti preporučujem da uđeš u moj auto I da pobjegnemo odavde” - opet mi je rekao.
Još snažnije sam uzdahnula, shvaćajući da je imao pravo, policija mi je doslovno bila za vratom, a Harry je nažalost bio jedini SPAS ! Zar sam došla do toga da govorim da je Harry spas? Doslovno sam isčupala ključ iz auta I snažno zalupila vratima kada sam trčala prema Harryevu autu. Bilo mi je žao ostaviti Aaronov auto, ali sam sigurna da će shvatiti, I sam je znao da sam bila u problemima.
Harry je dao gas, kada sam ušla u njegov auto, te smo uspješno pobjegli od policije. “Zašto si mi pomogao?” - upitala sam ga, okrećući se pozadi I provjeravajući još jednom da slučajno ne ide policija iza nas.
“Ne brini za policiju” - tiho je rekao, gledajući ispred sebe. Njegove loknice je pokrio sa kapom I tako sprječavao svojoj nestašnoj kosi da proviri vani. 
Naslonila sam se na njegov sic, te zatvorila oči. “Lijepo ti stoji koža” - rekao mi je kada sam otvorila svoje oči I zbunjeno ga pogledala “Jakna I kožne hlače Elena” - nasmješio se. I tada sam shvatio na što je mislio . Večeras sam nosila svoju kožnu crnu jaknu I crne kožne hlače koje sam obožavala, nisam mogla vjerovati da je Harry primjećivao takve sitnice na meni.
“Kako si uopće za ovo doznao?” - upitala sam ga.
“Grace je slučajno izletjelo kada me profesor izbacio vani” - odgovorio mi je, I dalje prateći cestu na kojoj je vozio.
“Glupača” - promrljala sam u sebi. Ona je bila tako loša glumica I da me uopće nije čudilo zašto joj je izletjelo.
Harry se nasmijao. “Nisi mi odgovorio zašto si mi pomagao Harry?” - upitala sam ga. Sjetila sam se da mi maloprije nije odgovorio na to pitanje, I željela sam jednostavno znati zašto mi je želio pomoći....
“Jer si ti pomogla meni” - tiho je odgovorio, te pomalo tiho uzdahnuo. Još zbunjenije sam ga pogledala.
“Misliš na ono kada si se borio?” - upitala sam ga.
Klimnuo je glavom na moje pitanje, potvrđivajući mi “Zašto ono radiš?” - upitala sam ga.
“Jer se tako osjećam bolje” - odgovorio je u isti čas.
“Znaš da postoji mnogo drugih stvari koje ti mogu pomoći da se osjetiš bolje.....” - zastala sam ga, gledajući njegov profil I mirno lice dok je vozio auto.
“Ono nije rješenje Harry” - uzdahnula sam .
“Elena” - dozvao je moje ime te me na brzinu pogledao I vratio svoj pogled na cestu “Ti možeš biti moje rješenje” - sasvim tiho je rekao.
“Ima nešto u tebi djevojčice, zbog čega osjetim da mi ovo nije potrebno. Da ne osjetim ni mržnju ni bijes, samo lijepe stvari kada si pored mene” - dva- tri puta je lupnuo po volanu, dok mi je govorio.
“Samo želim da si kraj mene Elena, ništa drugo” - nadodao je.

TROUBLE ! by Valentina B.Onde histórias criam vida. Descubra agora