TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 19)

“Ti bi se brinuo o meni?” - to je bila jedina ironična riječ koju sam mu izgovorila.
Kvragu, njegova gluma je postala više naporna, I zašto ju je stalno na meni koristio, siguran sam da je imao mnogo ljudi u svojem životu na kojima bi mogao vježbati.
Jedino što sam mogla primjetiti na njemu, bio je neki osmijeh , nevidljivi ali isto se mogao ocrtati na njegovom licu.
Odmakla sam njegove ruke sa mojeg lica I pomalo ga grubo pogledala “Iskreno Harry, ovaj put nisam popušila tvoju glumu” - unijela sam mu se facu, govoreći mu o tome kako je preloš glumac I neka prestane više s ovim.
“Što ako ovaj put nisam glumio?” - tiho me upitao.
Taman da kažem, da prestane lagati oboje smo začuli kucanje na vratima. Srce mi je u trenutku ubrzalo kada sam začula kucanje
“Elena Isabelle” - moja majka je upravo snažno kucala na vrata I pokušavala ih otvoriti, ali bezuspješno jer sam ih zaključala..
“Harry molim te otiđi u kupaonicu” - naredila sam mu, hvatajući ga za ruku, ali se nije želio pomaknuti. “Što bi bilo loše u tome da me upoznaš sa svojom majkom na lijepi način” - upitao me, te podigao glas I u tom trenutku sam stavila ruku na njegova usta, sprječavajući nastavak
“Pozvala bi policiju, pobogu” - napravila sam par koraka prema njemu, šaptajući mu. I dalje sam u pozadini slušala lupanje na vratima, ona je bila uporna I nije prestajala.
“Harry molim te” - tiho sam ga zamolila, smanjivši svoj glas.

“Elena, zašto si se zaključala?” - mama me upitala.
Par puta sam snažno progutala svoju pljuvačku, smišljajući nešto da mogu reći mami I da ode odavde, ovaj kreten kraj mene se nije htio pomaknuti.
“Spavam mama” - glasno sam rekla.
Nakon čega se Harry nasmijao I još sam mu više stisnula rukom usta, sprječavajući njegov pojačan osmijeh.
“Trebale bi razgovarati” - rekla mi je.
“O čemu?” - upitala sam ju.
“Otključaj, jako je važno” - još jednom je pokucala na vrata, obraćajući mi se. Jedino što sam trebala učiniti u tom trenutku, bilo je da sam zgrabila Harrya snažno za ruku, I odvukla ga u kupaonicu. Bio je dosta jači od meni, ali jednostavno nisam željela da ga moja majka vidi u mojoj sobi. Zatvorila sam vrata od kupaonice I otključala vrata, pokušavajući namjestiti lice kao da se ništa prije ovog nije dogodilo, samo sam “spavala”

Mama je pomalo zbunjeno pogledala po sobi, te se smjestila na moj krevet. Baš je sada morala razgovarati sa mnom, kada je Harry bio tu.
“I onda” - upitala sam ju, pokušavajući ubrzati razgovor ali njoj je trebalo dobrih pola sata da započne razgovor, ovo mi se sve činilo kao vječnost.
“Tvoj otac I ja smo jutros razgovarali” - snažno je uzdahnula, spuštajući glavu na pod I govoreći mi, iako je njen razgovor išao polako....a meni se žurilo.
Mrzila sam kada bi mi govorila o čemu su razgovarali ona I otac, mene nikakve obiteljske stvari nisu zanimale, ali ovaj put ću glumiti da me zanimaju možda će prije završiti.
“Stanje je jako teško....i vjerojatno selimo za 2 tjedna” - sasvim blago je to izgovorila, kao da je selidba bila tako obična stvar.
“Što?” - podigla sam glas na nju, pitajući se o kakvoj selidbi govori. Istina da sam I ja željela maknuti se odavde...ali to tek kada završim fakultet.
“Gdje bi trebali otići?” - upitala sam ju.
“U rodni grad tvojeg oca, bar na neko vrijeme dok se malo ne sredimo.....financijski” - pogledala sam moju mamu još zbunjenije I primjetila par suza u očima. Nju je pogodila to što mi nemamo love, to je bilo očito a ona je bila velika “rastrošnica” , sve joj se vrtilo oko novca.
“I mene nitko nije pitao, da li to želim?” - grubo sam ju upitala.
U tom trenutku sam zaboravila da je Harry u kupaonici I da sigurno prisluškiva ovaj razgovor, ali to mi je sad bilo nevažno.......ali kad malo bolje razmislim selidba je možda I bilo dobro rješenje?! Harrya više nikada ne bi vidjela I nebi me gnjavio. Mogla bi slobodno šetati gradom I......zastala sam s mislima, pokušavajući reći riječi koje nisam mislila da ću ikada.
“Onda odlazimo odavde” - raširila sam ruke prema njoj.
Mama se podigla sa kreveta I pogledala me pomalo začuđeno “Pristaješ na selidbu?” - upitala me.
U isti čas sam mahnula glavom.
“To je ustvari odlična ideja, novi život.....nemam ništa protiv” - nasmješila sam se.
Selidba je bilo odlično rješenje za sve probleme, I želim se odseliti iz ovog Londona zauvijek. “Tvoj otac će biti zadovoljan” - nasmješila se prema meni. Promatrala sam kako odlazi iz moje sobe I spušta se niz stepenice. Kada sam bila sigurna da je bila daleko. Zatvorila sam vrata I otvorila vrata od kupaonice.

“Sad možeš o.........” - no zastala sam, kada sam ugledala Harrya kako stoji naslonjen na pločice, s rukama u džepovima I gleda prema podu.
“Odlaziš?” - pomalo tiho me upitao.
Nakrivila sam glavu prema njemu, pokušavajući shvatiti što mi je rekao. “Izgleda da da” - nasmješila sam se, iskreno bila sam sretna sa činjenicom da odlazim odavde. I da ga više nikada neću vidjeti.
“Samo tako” - odmaknuo se od zida, gurajući se ispred mene da se vrati natrag u moju sobu. “Ne …......” - no prekinuo me, kada me grubo uhvatio za ruku I potegnuo snažno prema sebi. Osim mojeg trbuha, sada me I ruka boljela...” To boli Harry” - pogledala sam u svoju ruku, koju je snažno stisnuo rukom, poslje ovog sigurna sam da će mi ostati otisci, no njemu je bilo svejedno jer mene boli...Izgledao je bijesno I tmurno I u sekundi je kroz moje čitavo tijelo prostrujao onaj osjećaj kada se nekoga strašiš.
“Boli?” Što misliš da li boli mene”? “ - snažno je progutao , dok me upitao. Totalno zbunjeno sam ga pogledala, sad mi još manje nije bilo jasno , ništa.
“Što bi tebe boljelo Harry?” - grubo sam ga upitala....i zašto bi mene bilo briga da li njega uopće nešto boli...jer mi je totalno svejedno za njega I tako će biti zauvijek.
“Ti I onako ništa nebi shvatila” - grubo me gurnuo od sebe. Pogledala sam svoju ruku, koja se crvenila od njegovog stiska. 
“Uopće ni ne želim shvatiti” - grubo sam mu rekla, pazeći da moj glas još više ne podignem I da me ne čuje majka.....”Samo odlazi odavde” - pokazala sam mu prstom prema vratima, no u zadnji tren sam shvatila da to nije dobra ideja.
Ipak prozor....odmakla sam svoj prst sa vrata I usmjerila ga na prozor. “Mislio sam da u tebi ima nešto Elena....varao sam se” - kroza zube mi je rekao.
“Dobro da si shvatio Harry. U meni nema ništa, ja sam jedna ogromna nevolja...koja ni sebi ne može pomoći. Samo da makni od mene...i ne želim te više nikada vidjeti” - zaderala sam se na njega, otvarajući prozor.
“Sad odlazi odavde” - naredila sam mu.
Par trenutaka me gledao, kada je svoj hod usmjerio prema vratima. On je upravo otvario vrata I otišao od mene....a moja majka....sada mogu samo držati fige da ga ne vidi...

Harry P.O.V.

“Još jedan udarac I odmor” - govorio mi je Liam, dok sam snažno držao boksačku vreću , koju sam snažno udarao rukama....zadnji udarac nogom...no nisam mogao prestati , pokušavao sam istrošiti sav onaj prethodni bijes koji se dogodio...a to je bio onaj jebeni Elenin odlazak...još jednom sam snažno udario vreću, te ipak odlučio za odmor.
“Stari, dehidrirat ćeš tako” - Liam mi je dodao bocu s vodom, I u isti čas sam se polio po glavi I protresao svoju I onako znojnu kosu.
Ovo mi je definitivno bilo potrebno, pokušavao sam uskladiti disanje ali bio sam premoren. “Iza ovog još jedna runda” - odlučno sam mu se obratio....ovo je bilo premalo za danas, osjećao sam još onaj bijes u sebi.
“Mislim da ti je dovoljno” - bacio mi je ručnik da se obrišem, ali sam ga odbio, zahtjevajući još.

“Znaš da ovo nije u redu” - obratio sam mu se, nakon čega me Liam zbunjeno pogledao “Ušla je u moj život...i sad odlazi kao da ni ne postojim” - zamucao sam govoreći.....zašto je ta djevojka morala otići odavde, jedina djevojka uz koju sam osjećao bar malo mira, za koji dan će otići...i što ću onda učiniti od svog života? Nastaviti se boriti sa ljudima do smrti? 
“Zašto joj ne kažeš što se događa sa tobom? Zbog čega si takav” - rekao mi je.
Grubo sam se okrenuo prema njemu, bacajući bocu iz ruke “Njoj to nikad neću reći” - odlučno sam mu rekao.
Liam je ležerno mahnuo ramenima “Onda pati, kada si tvrdoglav” - promrljao je. Opet hvatajući boksačku vreću, na koju ću sada opet istrošiti sve one loše osjećaje iz sebe...počevši od Eleninog odlaska...

Elena P.O.V

….nakon 5 dana.....

“Zašto odlaziš odavde Elena?” - upitala me Grace.Ovo joj je bio 30 put da me jedno te isto pita I svaki put bi slegnula remenima I rekla joj “Zato jer želim” - uzela sam njene bilješke, prelistavajući što se zadnje događalo na nekim predmetima...no I fakulet je postao nevažan jer odlazim odavde I više nikada neću otići na englesku književnost I gledati gospodina A koji me doslovno ubija u njegovim mislima. Zašto me taj čovjek tako mrzio?! Svaki put bi jedno te isto upitala sebe, kada bi se sjetila njega. Izgleda da to nikada neću doznati....
“I ostavit ćeš nas?” začula sam Alex kako mrmlja iza mene I grli me “Tvoje prijateljice ne žele da otiđeš” - tiho mi je šapnula na uho, doslovno me moleći da ostanem ovdje.
“Moji roditelji su u financijskim problemima, selidba je idealno rješenje” - obratila sam im se.
“Za što?” - Alex me upitala.
Slegnula sam ramenima, I odlučno ih pogledala “Novi život.....nema gospodina A, niti Harrya. Idealan život” - nasmješila sam se prema njima, nakon čega su obje zakolutale očima “Ti za nikoga ne mariš zar ne?” - Grace me upitala.
“Ne volim mariti za ljude, oni su pokvarena bića od kojih jedino možeš nastradati I dobiti slomljeno srce” - u isti čas sam im rekla moju teoriju o ljudima.
Bila sam tip djevojke koji nije mario za nikoga, uopće se ni ne sjećam da sam ikoga mrvicu voljela. Iskreno nisam baš osjećala neku ljubav prema roditeljima, poštivala sam ih...ali ne baš I voljela. Možda sam jedino njih dvije voljela, ali mogla sam živjeti bez njih.
“To je valjda u redu” - Grace se naslonila na zid, promatrajući me “Ali ćeš nam nedostajati , nevoljo” - nasmješila se.
Taman da pokušam izgovoriti riječi u kojima će I one meni nedostajati, primjetili smo Harrya ali ovaj put nije bio sam , društvo mu je činila Brooke, držao joj je ruku na ramenu, dok su se smješkali jedno drugom.
Imala sam osjećaj da ću povratiti od njenog osmijeha, tupog I bolesnog kojega mu je poklanjala , dok su nešto šaptali jedno drugom nešto u uho
“Mrzim tu žensku” - spustila sam glavu na pod, ne želeći ih dalje gledati “Netko nam je ljubomoran” -Grace mi se rugala kraj uha.
“Nisam ljubomorna...” - u isti čas sam to rekla I doista mislila. Stali su nasuprot nas , šapćajući jedno drugom nešto u uho..nakon čega ju je Harry uhvatio za trbuh I sasvim nježno ju gurnuo na zid. S njom je to radio nježno, dok je mene doslovno grubo nabijao na bilo što gdje god bi stigao. Ovo uopće nije u redu, taman da ju poljubi ili je bar pokušavao. Učinila sam stvar, koju nisam imala pojma zašto ju činim....
Prišla sam im I stavila ruku na zid, prekidajći ih “Moram razgovarati sa tobom” - zakašljala sam se, glumeći da mi je totalno svejedno što ju je skoro išao poljubiti. Oboje su me pogledali isti čas, Brooke je zakolutala očima a Harry je imao njegov vječiti šarmerski osmijeh na kojeg je Brooke očito nasjela.

“Nezgodno vrijeme Elena, trenutno imam posla” - nasmješio se prema meni, hvatajući Brooke ispred mojih očiju za stražnjicu, Brooke se zahihotala jer joj je to odgovaralo...”Važno je” - grubo sam mu rekla, hvatajući ga za ruku I potezajući ga od nje....Radila sam iste stvari koje je on radio meni, I uživala sam u tome. On I Brooke uopće nisu odgovarali jedno drugom. Uvela sam ga u wc-e I zatvorila vrata.
“Jadno Harry” - rekla sam mu, te sam se naslonila na vrata odmjeravajući njegovu crnu košulju I tetovaže koje su izvirile iz nje. Svaki put kada bi primjetila njegove tetovaže osjetila bi ogromnu želju da ih I ja imam...i to jednom namjeravam uraditi.
“Nije valjda da si......” - rukom je prošao preko brade te se nasmješio “Elena Isabelle Davis je ljubomorna?” - naglasio je moje cijelo ime I prezime kada je govorio. Mrzila sam svoje srednje ime.
Odmakla sam se od vrata I snažno ga pribila na zid.
“Ovaj put igramo po mojim pravilima Harry Edward Styles” - unijela sam mu se u lice, prelazeći očima preko njegovih rumenih usana, do njegovih zelenih očiju koje su me zbunjeno gledale, totalno nije naviknuo da sam ja ovakva.
Ispustio je neki uzdah, kada sam prešla rukama preko njegovog međunožja I zastala “Ovo samo mogu ja raditi....u redu”?! .- postavila sam mu retoričko pitanje, tražeći šlic na njegovim hlačama. 
“Možeš raditi od mene što želiš....” - zastao je kada je snažno uzdahnuo. Pronašla sam put do njegovih bokserica I snažno prolazila rukom. “O Jebemu” - zastenjao je, kada sam cijelom šakom uhvatila njegov (….) I masirala ga gore-dolje.
Nikada nisam mislila da ću ovo raditi nekom muškarcu u prljavom wc-eu, ali Elena Davis je uvijek imala pakleni plan zbog kojeg će ovaj lik ovdje do mene patiti.
“Jače” - naslonio je glavu na pločice I ispuštao nenormalne zvukove, godilo mu je ovo...no uskoro će zažaliti zašto je pristao.
“Još malo Elena” - snažno je progutao....kada sam se odmakla od njega I zaustavila sve moje prethodne akcije.
“Ne , ne....ovo nije gotovo...” - Harry je otvorio oči, hvatajući se za međunožje “ Ne možeš sada završiti Elena...ovo jebeno boli” - držao je rukama njegov (…..) ,a u oči su mu se zacrvenile.
“Ja sam svoj dio posla odradila” - nasmješila sam se prema njemu, primjećujući svoj odraz u ogledalu. Popravila sam svoju kosu, oblikujući svoje obrve prstom. Jako sam dobro znala da ga je boljelo jer svoj posao nisam do kraja završila.
“Molim te, nastavi ...” snažno je uzdahnuo, još I dalje se držeći “Jebemu Elena ne možeš samo tako završiti....nisi mi dopustila ni da svršim” - grubo mi je rekao...
Nakon čega sam se okrenula prema njemu, nenormalno se smješući. Voljela sam ga gledati poraženog.
“Što misliš da nazovem Brooke, možda ti ona želi odraditi posao do kraja?” - pokazala sam prstom prema vratima, jer sam jako dobro znala da je ona tu negdje I očekuje ga.
“Želim da mi ti ovo do kraja završiš” - stisnuo je zube I dalje se držeći “Sad kad si mu ovo napravila, završi do kraja” - zaderao se na mene.

Napravila sam par koraka I zgrabila svoju torbu za poda “Završi sam...imaš ruke” - otvorila sam vrata, još ga jednom pogledala I otišla...začuvši kako me zove, očajno.
To je sve što sam željela.!
U ovih par dana, dok sam u Londonu, zagročat ću mu život. On nije imao pojma s kim se igrao. Elena Davis je opasna kada želi....nevolja po danu, zločesta po noći.

Primjetila sam Brooke, kako gleda svoje nokte, dok nervozno čeka Harrya da izađe iz wc-a. Uopće ne znam kako je mogao izaći u onakvom stanju, u trenutku sam se spontano nasmijala, sjetivši se prethodne scene u kojoj me doslovno molio da završim započeto.
“Harry te zove da dođeš u wc-e” - prišla sam Brooke I obratila se. Prestala je gledati u svoje nokte I prvo što je učinila , odmjerila me od glave do pete I pogledala me “Sigurno me želi...opet” - nasmješila se prema meni, ovaj put sam joj uzvratila osmijeh jer je bila u totalnom krivu...on je želio mene u ovom trenutku I u to sam bila jebeno sigurna.
“Provjeri” - leđima sam se naslonila na zid, odmjeravajući je. Zašto su neke djevojke bile tako lake I samo razmišljale kako će spavati sa bilo kim...zar nije imala niti malo dostojanstva? Nego je davala kome je stigla...no misli mi je prekinula kada se progurala kraj mene , otvorivši vrata od wc-e, te ih je zatvorila....prislonila sam uši , prisluškivajući njihov razgovor.
“Što se s tobom dogodilo?” - Brooke ga je upitala.... par trenutaka je šutao, u glavi sam zamišljala scene u kojima Harry stoji I dalje naslonjen na onaj zid sa istom boli.
“Samo odlazi odavde” - naredio joj je, glas mu je bio očajan I u isti čas mi je pobjegao osmijeh na lice, toliko sam uživala u ovome.
Na sekundu sam pogledala prema Grace I Alex koje su bile naslonjene na zid I promatrale me kao da sam neka vrsta sapunice I samo očekuju što ću sljedeće napraviti...a poznavajući mene svašta se moglo očekivati.
“Zar me nisi zvao da dođem?” - upitala ga je.
“O čemu ti pričaš, samo izađi odavde” - opet joj je naredio...prikrila sam svoj osmijeh , jer bi me mogao čuti iza druge strane vrata. Trebam biti tiša.
“Elena mi je rekla da me trebaš” - odgovorila mu je, u taj čas moj je osmijeh nestao sa lica. Nije trebala mene spomenuti.
“Lagala te” - tiho je rekao “Brooke samo otiđi odavde “ - opet joj je naredio I opet sam se nastavila smijati.
“Mogu ti ja pomoći sa tim” - rekla mu je. Bilo je jasno na što je mislila.
“Izlazi odavde......” - zaderao se “Završit ću sam” - odlučno joj je rekao.
Ipak me poslušao kada sam mu rekla da završi sam. Odmakla sam se od vrata , shvaćajući da sam pobjedila “Jeste gladne curke?” - upitala sam ih.
Obje su me pogledale I dalje se smijući “Što si ti njemu napravila u wc-e?” - Alex me upitala.
“Zločeste stvari Alex..” - nasmijala sam se.
Još jednom sam pogledala prema vratima....ovo je bio samo početak!!
Već u glavi sam smišljala sljedeći plan....i sigurna sam da će mi uspjeti!!!!