Automatski se mičem sa prozora I svoj pogled usmjeravam na onu istu stolicu, gdje se Harryeva majka maloprije ljuljala. U glavi mi odzvanjaju riječi, njene zadnje riječi I opet se nalazim u nekom krugu, labirintu gdje mi nema izlaza. Kada će se napokon ovo sve između mene I Harrya slegnuti. Svaki dan, sat doznajem mnoštvo loših stvari I svaki put izgubim ono povjerenje između nas, koji na trenutak poraste I onda se smanji. Dokad ćemo tako?!
Umorna sam!
Slaba!
“Ja...ja..sam drugačija gospođo Lauren, ja nemam povjerenja u ljude I ako mislite da ću napraviti grešku kao I vi, tu se varate” - odgovaram, a pogled još I dalje držim zaključan na onoj stolici. Stvarno hoću pobjeći.
“To sam I ja govorila..vidi gdje sam sada. Stylesi utječi na sve, zavoliš ih I to ne prestaje nikada. Vjerujem da si ti pametna djevojka, zato ti I savjetujem..bježi od mojeg sina, on nije dobar za tebe...za nikoga ustvari”
Bježim pogledom na ruke I shvaćam da drhte. Nikada još ovo nije utjecalo na mene. Tako je jezivo I ne mislim samo na psihijatrijsku ustanovu u kojoj se nalazim. Njegova majka hlapi nekog jezivošću, tamom I na kratko se zamišljam. Što ako mi se dogodi da budem kao I ona? Što ako postanem na neki svoj neshvatljivi način zaluđena njim, zaluđena tim dečkom kojega znam svega par mjeseci. Iz generacije u generaciju, isti problemi, iste nevolje...godinama...Što ako ja zamjenim njeno mjesto u ovoj sobi, ljuljam se na toj stolici...dok razmišljam o prošlosti koja nije bila niti malo lijepa sa Harryem.
Jeza! I više od toga!!
Ja...Ja ona Elena Isabelle Davis, djevojka koja nikada nije dozvoljavala da niti jedan muškarac uđe u njen život. Ona djevojka od nevolje, koja je samo činila probleme I upuštala se u nevolje. Upoznala je njega, onu noć, u onom podrumu...njegovim susretom promjenio joj se život. I evo je, živi sa njim u nepoznatoj kući, u tami.... I promatra ga kako svaki dan odlazi od nje. Hladan, mračan I svaki dan joj govori kako prezire dan kada se oženio za nju.
Elena Davis se udala za njega?! Ustajem sa svoje stolice na kojoj sjedim mjesecima I promatram zrake sunca. Toliko se toga promjenilo u ovih par godina. Gdje su pobjegli dani kada su dvije nevolje, na neki njihov čudan se način voljeli...svađali I uvijek nakon svih onih problema su bježali jedno drugom. Gdje je nestao taj život? Jedino što vidim je tminu, djevojka koja nije znala voljeti..sada voli I više od toga. Njena ljubav je prerasla u opsjednutost...koliko joj zadaje problema I nadasve boli. Još je ovdje...Promatram sebe u prozor...vidim obrise svojeg lica I shvaćam da više nisam ona mlada djevojka, ona ista koja je bježala od njega. Nisam više mogla bježati.
Tu sam sa njim!!
Promatram svoje lice puno modrica I znam da me sinoć premlatio I govorio koliko me prezire. Ali još sam tu, ne mogu ga napustiti..ne mogu napustiti svoju opsjednutost.
“Elena, gdje si?” - slušam njegov glas iza svojih leđa I znam da je tu. Iza mene I promatra me. Strah me, znam da će opet podići ruku na mene...ali nakon svega još ga više volim. Zašto to radim..zašto jednostavno ne izaberem svoj stari način života. Daleko od Harrya Stylesa I njegovih ruku. Volim tog gada, taj gad mi je ušao pod kožu, srce I ne mogu ga izbaciti. Nikada!
“Nemoj danas....to me boli Harry?” - izgovaram, nevoljko. Okrećem se I gledam kako me promatra. Više nema onaj vragolasti pogled. Onaj lud način na koji se šalio sa mnom, govorio mi sve one pervezije I zabavljao me. Ispred mene stoji jedan mračan muškarac, koji je promjenio svaku mrvicu u mojem životu.
“.....Dolazi ovdje...” - isti tren odgovara. Nije ga briga što su mi ruke pune modrica koje mi je on zadao. Stiska moju ruku I tjera me da kleknem ispred njega. Radim to...činim što god on kaže. Njegova sam, sve ove godine I taj prokletnik to dobro zna.
“Moli me...moli me da te ne udarim..iako zaslužuješ to” - govori. Glas mu je led, onaj mladi, ludi čupavac više ne postoji. Sada stoji drugi čovjek poviše mene I tjera me da ga mrzim. Ali ne mogu...prokleto ga volim I nikada neću prestati.
“Molim te....nemoj to više raditi. Voli me..onako kako si I pr........” - neda mi da nešto izgovorim.
“Nikada te nisam ni volio..sve je bila laž. Ti I ja smo od početka bili jedna laž. Koliko ti puta to do sada moram reći. Nikada te nisam volio Elena Davis. Sve je laž”
LAŽ
LAŽ
Te riječi rezaju moju kožu.
Njegova ljubav je bila laž od našeg prvog susreta.
“...voli me, opet na onaj svoj način. Voli me Harry” - glas mi je slomljen. Kao I moje dostojanstvo. Slomljena sam I shrvana...ali
“Ja ne volim Elena..nikada ni nisam. Želio sam te samo zato jer te nisam mogao imati”
“Ali dobio si me” - odgovaram, glas mi je na ivici suza. Ja plačem...od boli, poniženja...Elena Davis je sada ogromna plačljivica I ne mogu si pomoći. Promjenio me je..
“Dosadila si mi...trebam nešto novo, nešto što nitko nije dodirnuo..Ti si samo jedna u nizu, još jedna koja mi je dosadila...gadiš mi se Elena, ti si samo jedna od onih koje sam iskoristio I istrošio..ti si samo smetnja.......”
Suze mi idu niz lice, plačem, slomljena iznutra. Čovjek koji je promjenio moju mladost..ona nevolja gleda u mene dok ja klečim ispred njega.
“Nemoj...vjerovala sam ti Harry..zašto si se promjenio?” - spuštam glavu na tamni pod ispod nas I ne mogu zaustaviti suze. Ja nikada nisam bila netko tko ga je mogao promjeniti..on je uvijek bio isti onaj gad kojeg sam upoznala..sve je bila laž. Što god smo gradili sve ove godine ogromna je laž!
“Elena...Elena...jesi dobro? Elena....Elena......” - slušam glas u svojoj glavi. Isti onaj hrapavi glas I shvaćam da sam počela halucinirati. Kako je moguće slušati Harryev glas u glavi kad je on poviše mene I promatra me, ali ne otvara usta.
...”djevojčice..budi se..molim te...” - cijelo tijelo mi drhti. Niz vrat mi se sljeva znoj, mnogo znoja I nečiji miris stvara mi pritisak kroz cijelu mene. Otvaram oči I gledam ogromnu svjetlost sa prozora.
San? Java? Ovo je bio san....što je ustvari bio san od ovog? Kosa mi je sljepljena I teško dišem. Gledam Harrya ispred sebe, zabrinut pogled stoji točno na mojem. I tek sada shvaćam da je ovo bio san. Ali što je ustvari san...Totalno sam izgubljena.
“Š.što se dogodilo..?” - pitam. Stavljam ruke na svoj vrat I brišem znoj. Ne mogu normalno ni disati.
“..izgleda da si sanjala nešto..zaspala si na putu do Gemminog stana pa sam te donio u njen krevet” - odgovara. Polagano podižem glavu I primjećujem istu onu sobu u koju sam prespavala sinoć I prozor pun svjetlosti sa druge strane kreveta.
“Gdje sam uopće išla sa tobom?” - pitam ga. Pokušavam shvatiti što je bio san..da li je razgovor sa njegovom majkom bio još jedan san. Totalno sam zbunjena. Ništa ne shvaćam.
..”išli smo posjetiti moju majku, ali bila si blijeda kada si izašla. Da li se nešto dogodilo između vas dvije..?” -
“Ne...ništa bitno” - ustajem iz kreveta, bar pokušavam. Ali Harryeva ruka stoji na mojem ramenu I ne miče je. Tjera me da ostanem na istom mjestu. Ovo je stvarnost, stavljam ruku na njegovo lice I osjećam ga ispod dlana. Onaj mladi, vragolasti Harry stoji pokraj mene na krevetu I zabrinuto me promatra. Lakše mi je ,ono je bio samo san....a san se nikada ne pretvara u stvarnost. Potrudit ću se da se taj san nikada ne ostvari.
“..čudna si El, zabrinjavaš me. Jesi bolesna?” - stavlja ruku na moje čelo. Osjećam njegov topao dlan na svojem čelu. O Bože, moram raditi na tome da ne utječe na mene..moram ojačati I opet raditi po svojem. Ne mogu mu dopustiti da mi se uvuče pod kožu. Ja nikada to ne dopuštam.
“Ma u redu je, samo neki ružan san, ništa bitno..” - mašem rukom I lažem. Ne želim mu ništa ispričati.
“hoćeš ostati u krevetu?” -
“zašto?”
“želio bi spavati pokraj tebe..Gemma je par dana otišla kod prijateljice, pa sam mislio da ..prespavam ovdje..”
Isti tren se podižem laktovima na krevet I osjećam kako me nešto bode kraj srca. Ne mogu dopustiti ništa od toga. Strah me.
..”mislim da bi trebala otiđi odavde. Nazvat ću Grace I pitati je da li mogu ostati kod nje, planiram pronaći neki posao I stan. Ne želim smetati ovdje tvojoj sestri” - brzinom munje se podižem sa kreveta,totalno zbunjena. Okrenula sam mu leđa, kada sam sjela na krevet I nakon par dobrih trenutaka osjetila njegove usne točno na mojem ramenu.
..”djevojčice što sam opet napravio? Zašto imam neki osjećaj da me opet odbijaš?” - gornjim zubima sisa dio moje kože na ramenu I ja automatski zatvaram oči, osjetivši mokrinu točno na mjestu gdje je zagrizao. Treba prestati, preslaba sam.
“..umorna sam..” lažem.
..”od mene? Nemoj biti tako daleko, to me boli. Ajde kaži mi što te muči, možemo to rješiti..” - slušam kako klizi svojim tijelom od krevet I stvara se iza mojih leđa. Kleknuo je na krevet I obgrlio me rukama sa leđa. Glavu stavlja točno pokraj mojeg ramena I njegovo disanje dolazi točno do mojeg uha I dijela vrata.
..”sve je sjebano između nas..ti, milijuni problema, moji roditelji, nemam ni krov nad glavom, ovisim o tvojoj sestri. Ne mogu tako, trebam otići odavde, naći neki smještaj, posao. Započeti svoj život ispočetka..” - prokleto lažem. Kada bi mu ispričala onaj san, ne znam ni sama što bi se dogodilo. Isto kao da sam na neki čudan način predvidjela budućnost u onom snu.
“Započet ćeš ga sa mnom El. Pronaći ćemo nešto, ti I ja..negdje daleko od svih, što kažeš?” - rukom se igra mojom majicom I povlači je prema gore pa je opet spušta ..i sve tako. Godi mi njegova blizina I način na koji razgovaramo. Ali znam da ne smijem dopustiti..sve!
..”ne ne to nije moguće. Trebamo se udaljiti jedno od drugog, to bi bilo idealno rješenje..” - riječi bježe same od sebe. Ne mogu prestati razmišljati o onom snu.
“..idealno rješenje smo ti I ja skupa. Drugo ništa nije bitno. Ajde El razmisli..zar ne shvaćaš da ti I ja djelimo više od onih stvari na krevetu. Da postoji nešto između nas dublje I da ne možemo jedno bez drugog. Voli me djevojčice, kaži mi da me voliš...opet” - usne opet naslanja na moj vrat I pomiče moju kosu sa vrata I stavlja je sa strane. Ista ta ruka poseže na moju tetovažu I osjećam trnce dok svojim prstima pravi krugove oke nje. Izvijam glavu prema dolje I dopuštam mu taj dodir kojeg mi poklanja.
“..ne mogu. Ono je bila greška...ja ne volim Harry..ja ne volim ljude..” odgovaram.
“Ni ja, ali volim tebe I to ti priznajem..” rukama me tjera da se okrenem prema njemu I to upravo I radim. Susrećem se sa njegovim pogledom, usne su mu otvorena na pola. Naslanja svoje usne na moje čelo I spušta ih sve niže, svojim nosom zahvaća moj dio nosa I spušta se točno na moje usne.
“Volim te djevojčice”
“Uvijek ću. Moji osjećaji su prema tebi čisti, želim da to znaš” - govori mi na vrh usana, a pogled mu točno cilja moj.
“Ponekad to nije dovoljno. Te riječi nisu dokaz..” na kratko izgovoram.
“..znam..ali osjećam se mirnije kad ih izgovorim, uvijek ću ti to govoriti El. Želim da znaš da su te riječi iskrene , mjenjaš me djevojčice...nisi ni svjesna koliko me mjenjaš” - gornjom usnicom zahvaća moju I I prislanja usne na moje. Stavlja ruke oko mojeg vrata I približava me njemu, dok me ljubi nježno, drugačije...osjećaj je drugačiji, spokojniji. Ja se osjećam mirno pokraj njega. Ne mislim o onom snu koji tjera moje dlake da se automatski naježe.
“nemoj me povrijediti, molim te..” - govorim mu. Zavlačim ruke u njegovu gustu,kovrčavu kosu I prolazim preko nje.
..”nikad...tebe nikad djevojčice...” - uzvraće. Naginje me prema krevetu. Pomičem stražnjicu još više na krevet. Osjećam udobnost jastuka na glavi, kada stavljam glavu polagano I osjećam Harryeve usne na mojima. Ne prestaje me ljubiti, njegove usne govore mi da mu vjerujem...da ne razmišljam o ničemu, nego samo o meni I njemu.
..”El opusti se, daj da ti pomognem da se opustiš” - podiže usne sa mojih I gleda me točno u oči. Jedna njegova ruka šeta po mojoj kosi, dok stavlja noge oko mene I osjećam njegovu jačinu na meni. Dlanom trlja moje lice, spušta ga sve do vrata I zastaje točno na rubu moje majice. Promatra me dužinski pa opet vraća pogled na mene.
“Predivna si El..ušetala si u moj život tako nenadano I želim ti zahvaliti na tome. Želim da znaš da ne žalim niti jedan trenutak svih onih naših svađa I ljutnje..ti si jedina koja me ispunjavaš na onaj način kojeg sam jedino mogao sanjati”
SAN! Zbog njegovih riječi se opet sjećam sna...prokleto želim da ono nisam sanjala, da nisam posjetila njegovu majku. Ništa od onoga nebi doznala.
Podižem se svega milimetar od jastuka I naslanjam svoje usne na njegove. Nikada još nismo imali ovakav način dodira. Ovo nije onaj grubi način kakvog smo uvijek imali, sad je drugačije..doslovno se mazimo na ovom krevetu. Njegovi vrhovi prstiju igraju se sa mojima I u tom trenutku Davis-Styles nevolje ne postoje. On I ja I onaj ludi Team Helena o kojem mi je uvijek govorio.
...H-Harry...” - šapćem njegovo ime, prepuštena toj ekstazi od čega mi cijelo tijelo drhti. Gledam ga na drugačiji način...ovaj Harry poviše mene je upravo onaj kakav želi biti.
“shhh opusti se.neću te povrijediti” - svojim prstima bježi po rubu moje majice sve do kraja trbuha. Spušta se niže tijelom I podiže moju majicu sve do grudi. Lagano otvara usne I puše mi po trbuhu..Harryev dah po trbuhu me opušta. Njegovo puhanje, opušta moje kosti I zatvaram oči. Ovo je valjda njegov način opuštanja.
“Tako si moja..samo moja...volim to” - nastavlja puhati. Njegovo puhanje točno ide preko mojeg pupka sve do vrha grudi. Tako se opuštam, točno zna način na koji će me opustiti. Milijun slatkih riječi iz njegovih usana I to tiho puhanje koje se mješa sa njegovim usnama. Vrhom usana ljubi moj pupak, nakon toga cijeli trbuh. Osjećam sitni osmijeh na njegovom licu sa kojim mi škaklja trbuh. Vjerujem da ni on ni ja ne možemo vjerovati način na koji funkcioniramo trenutno...bez svađe, ljutnje niti bilo čega zbog čega bi se posvađali.
“Dodirni me El...ajde” - uzima moju ruku u svoju I ja automatski otvaram oči. Stavljam dlan na njegovo lice I prolazim po dužini sve do kraja vrata. Njegova sitna brada tjera grebe mi dlanove. Srce mi kuca brzinom munje I ne mogu se zaustaviti. Toliko je predivan I samo moj. Volim način na koji me promatra.
“Što osjećaš El?” - pita me.
“Mirnoću, opuštenost..”-odgovaram.
“Što još?”
“Tebe”
Nasmješio se. Još par puta je puhnuo preko mojeg trbuha I opustio svaki dio mene. Stavlja glavu na moj jastuk I približava mi se, toliko da između nas ne ostaje ništa. Isprepliće svoju ruku sa mojom I ja automatski naslanjam glavu na njegovo rame.
Tišina
Harry I ja ležimo na krevetu, isprepletenih ruku..ništa se ne čuje osim našeg disanja I gledanja u plafon. Zatvaram oči I na onaj svoj način opuštam svaki dio sebe, dok mi zadnji put ulazi njegov miris u nosnice.
Ni ne sjećam se uopće koliko sam spavala. Otvorila sam oči I ugledala praznu stranu na drugoj strani kreveta. Harrya nema...Prošla sam rukom kroz kosu I shvatila da se osjećam dosta mirnije I da je to Harry napravio..sve ono puhanje u moj trbuh to je valjda bio neki njegov slatki način opuštanja? Huh osmijeh mi je pobjegao isti tren na lice shvativši da Harrya I slatkoću ne mogu zamisliti skupa...to je bilo nešto što ne ide skupa. Još jednom sam se okrenula na drugu stranu kreveta I ovaj put primjetila papir na njegovom jastuku .Još sam se više protegla I sa dva prsta zgrabila taj papir sa jastuka. Totalno čudno bar dok nisam otvorila.
'Sad mi je potrebno samo da mi vjeruješ. To je sve što tražim od tebe. Želim da se odsad držiš mojih uputa koje ćeš dobivati. Samo mi vjeruj, ne želim ti nauditi na niti kakav način.Možda će se činiti kao da to želim, ali sve ono što sam rekao na krevetu danas je istina. Samo mi vjeruj. H xx'
Valjda sam prestala disati u tom trenutku, kada sam još jednom pročitala njegov neuredan rukopis I opet primjetila u dnu papira sitnim slovima ono slavno 'TH' koje je značilo, mnogo više nego što sam ja mislila. Što opet pokušava...zar nismo sve sredili? Shvatila sam da trošim vrijeme na razmišljanje. Odlučila sam se za jedan hrabar potez, koliko god bio lud I nemoguć. Podigla sam se sa kreveta I na brzinu zgrabila nešto odjeće od Gemme koju mi je posudila.
Iako sam mislila da je nemoguće, ali kada sam iz dovoljne udaljenosti primjetila ona ista vrata od podruma, uhvatila me neka luda nostalgija za tim podrumom u kojem se događalo mnogo dobrih I loših stvari. Sjetivši se trenutka kada sam upala ovdje prvi put, kada me nazvao tim nadimkom I onda me onesvjestio..pa sve do svađa I gubljenja svoje nevinosti sa njim na onom krevetu. Koliko god sam željela pobjeći iz ovog mračnog mjesta, opet sam mu dolazila nakon svega. Otvaram škripava vrata I opet me hvata nostalgija dok slušam zvuk metalnih vrata. Prokleto mi nedostaje I ovaj miris. Onaj prašnjavi koji mi je bio u nosnicama danima. Iako sam razmišljala da je ovo možda I jedino mjesto gdje ću pronaći Harrya I razgovarati sa njim o onom papiru kojeg mi je ostavio...kada sam čula neke duboke glasove koji dolazili iz neke prostorije, totalno sam zaboravila na sve o čemu sam trebala sa njim razgovarati. Glasovi su duboki, povezani sa stenjanjem I imam neki grub osjećaj da se upravo netko....da li je moguće da Harry spava sa nekom ženskom? Suze mi same od sebe dolaze na oči , dok mi noge drhte kako se pomičem.
“O Bože....ovo je tako dobrooo” - nečiji glas pomješan sa dernjavom se mješa kroz cijeli podrum a meni noge još više drhte. Glas pripada nekoj ženskoj, ali ne mogu ga prepoznati..to više zvuči kao stenjanje . Još više ulazim u srž podruma I otvaram Harryeva vrata od sobe, ali nikoga nema. Na trenutak mi je lakše. Okrećem se automatski I posežem za ključanicom od kuhinje, iako je nemoguće da netko ima sex u kuhinji...? Hm očito sam bila u krivu. Na samom zidu između hladnjaka I ogromne pećnice stoji Brooke, dok se upravo ševi sa nikim drugim nego Liamom. Cijelu kuhinju ispunjavaju ogromni glasovi, dok se nadjačavaju očito u igri dok će više stenjati. Stavila sam ruke na oči I taman da otrčim odavde, pobjegnem što prije..gledam Liama kako me cilja pogledom I trči prema meni.
Totalno sam izgubljena I u sebi želim povratiti. Brooke se ostvarila želje da isproba onu dobricu od Liama Paynea koji je sad sve ne samo dobrica.
“Elena, čekaj ...mogu objasniti” - trči prema meni a ja totalno šeprtljavo bježim od njega. Iako nemam pojma gdje sam. Odjednom sam se našla u onoj Harryevo teretani I primjetila crnu ogromnu boksačku vreću po sredini sobe.
“Ne trebaš mi ništa objašnjavati...” - odgovaram mu. Pojavio se ispred mene I tad mi je pogled pao na njegove bokserice I hlače koje je držao putem dok me je stizao.
“Možeš bar navući te hlače” - podižem pogled visoko na njegovo lice I čekam dok navuče do kraja svoje hlače. Svaki put kada ga vidim, shvatim da nemam pojma zašto se Liam tako promjenio.
“..žao mi je što sam ti priuštio onu scenu, bilo je nenadano I brzo..” -ispričava mi se. Zašto mi se uopće ispričava....iako ću dobiti noćne more zbog one scene I gologuzog Liama koji pritišće Brooke od onaj zid, ali nakon par mjeseci tu ću scenu I sliku izbiti iz glave. Valjda...
“Totalno me ne zanima ništa. Došla sam vidjeti gdje je Harry..da li si ga vidio?” - mjenjam temu, koliko god mi neuspjevalo.
“...bio je prije sat vremena ovdje, rekao mi je da ga ništa ne pitam I da ima posla. Zar se nešto dogodillo?”
“...nadam se da nije “ - odgovaram. Moram što prije otići odavde, jer svaki put kada ga pogled sjetim se one slike maloprije na onom zidu I stvarno želim povratiti. Muškarci su takve naivne budale. Kladim se da je onu Brooke isprobao cijeli London, očito je preko neke njene magije došla I do Liama I isprobala ga, kakva joj je I bila želja. Jupi!
“...mislim da bi trebala otići odavde” - iako sam namjeravala nadovezati 'što prije' to nisam htjela izgovoriti na glas. Taman da odem odavde, doslovno pobjegnem. Osjetila sam Liamovu ruku na svojoj.
...”Elena..čekaj”
Automatski sam se okrenula prema njemu I primjetila njegove smeđe oči koje doslovno gutaju moje. Ajde Elena izbaci tu jebenu sliku iz glave. Briši onaj zid, one pokrete, stiskanje...onu odvratnu Brooke. Povraćem u sebi, opet.
..” ne trebaš se ispričati zbog onog, u redu je. Stvarno trebam otići...” - glas mi pokazuje koliko ustvari želim otići odavde.
..”nemoj”
Ha?
“..moram nešto provjeriti, muči me to već par dana I znam da ćeš me poslje toga ubiti...vjerojatno I Harry..ali moram ovo izbaciti iz sebe”
Totalno se kamenim od njegovih riječi, čudan je. Onaj novi zločesti Payne je čudan.
“o čemu ti....pričaš?” - promatram svoju ruku u njegovoj I želim je izvući, ali on mi neda. Ni ne znam što se dogodilo ni kako. Odjednom Liam poseže prema mojoj glavi, hvata me I poteže prema njemu. Osjećam drugačije usne na svojima....nakon par dobrih trenutaka shvaćam da me Liam Payne ljubi?

ESTÁS LEYENDO
TROUBLE ! by Valentina B.
FanficDjevojka koja samo radi i donosi nevolje, upast će u najveću nevolju do sada.