~Cuff me~

Part 1.

"Kiara!"uzviknuo je poprilično zgodan, plavokosi dečko.

"Luke, rekla sam ne."Kiara je progunđala gledajući prijekorno u svog prijatelja koji je stojeći na hodniku fakulteta mamio mnogo ženskih pogleda.

"Ali, Kiara!"zacvilio je Luke nezadovoljno.

Odmahnula je glavom tjerajući svoje plave kovrče da se rasprše uz njezine pokrete glavom, skrivajući malen osmijeh od svog najboljeg prijatelja, pri tome stavljajući ruke na bokove. Bila je ona jedna od onih dobrih djevojaka, koja je duboko u sebi znala da  se negdje daleko u njoj nazire njena buntovna strana. Jedna od onih dobrica koja je uvijek oko sebe mamila muške uzdahe zbog njene nevine ljepote.

"Ma hajdee. Bit će zabavno, znaš da će svi biti tamo." Luke je i dalje cvilio, sada i klečeći pred lijepom plavušom.

"Dobro znaš da ne volim te gluposti." Prešla je jezikom po svojim punijim usnama, znajući da Luke ne voli kada netko njemu tako bitne stvari vrijeđa.

"Molim te. Molim te."cvilio je i dalje u istom položaju, ljubeći Kiari ruku.

Luke je dobro znao da Kiara ne može odoljeti njegovom šarmu te moličavim pogledima, što mu je išlo u korist. Kiara se nasmijala odmahujući glavom dok je slobodnu ruku stavila preko usana kako bi prekrila osmijeh.

"U redu, u redu!"uzviknula je Kiara.

"Kiara, ja tebe volim!"plavokosi dečko je vriskao vrteći Kiaru u svojim čvrstim rukama.

"Luke!"smijala se udarajući ga lagano po ramenima, tražeći ga pri tome da je spusti dolje.

Nakon njihovog malog, priređenog spektakla samo za one znatiželjne poglede ovog fakulteta, uputili su se prema parkiralištu svako prema svome autu, razgovorajući o utrcima koje su se baš danas morale prirediti, što Kiari nije odgovaralo jer nije voljela takve utrke, smatrala  ih je vrlo dosadnim, no mnogo opasnim. Naravno, poslije utrka slijedi zabava u čast pobjednika i naravno svih ostalih sudionika. Na Kiarinu žalost, Luke je već godinama učestovao utrcima, i ona nije mogla ništu učiniti u vezi toga koliko god se trudila odgovoriti ga od velike opasnosti.

" U 10 te Laura i ja pokupimo." Luke je namignuo prema Kiari, ulazeći u svoj skupocijen auto, dobivajući od nje samo nesigurno kimanje glave u znak potvrde.

Očigledno nezadovoljna sveukupnom situacijom odmahivala je glavom. I dalje je stajala kod svoje činjenice da su takve utrke veoma opasne, za nju neprivlačne i ilegalne. No Kiara je bila previše slaba na moličave poglede svojih prijatelja, i pristajala je na stvari koje se njoj nisu nimalo sviđale. Polako i elegantno je ušla u svoji bijeli audi bacajući svoju crnu torbicu na suvozačevo mjesto. Uzdahnula je preokrečuči očima, znala je da će morati smisliti neku lažu svojim dragim roditeljima. Još jedna laž u nizu mnogih. To se nikako nije uklapalo u njen opis dobrice. Bila je ona i suviše dobra, savršena kćer, uvijek briljantna u svim stvarim, bez grešaka najbolja učenica na fakultetu za studiranje prava, iako je smatrala da je u vezi njenog studija i učenja najviše učinka imao novac njenih roditelja, kako bi je prijatelji zadirkivali, mamina i tatina dobrica. Kako je njena majka govorila, " Posebna si, nisi bilo tko, zaslužuješ samo ono najbolje, počevši od prijatelja.", kada bi upadala u neku buntovnu situaciju zajedno sa svojim prijateljima. Ruke su joj bile vezane još od malena, oduvijek se morala ponašati kako priliči kćeri jednog miljardera. Također, bila je ona jako lijepa djevojka, plavih očiju te plave bujne kovrčave kose. Koliko god je onda pokušala negirati njenu ljepotu nije uspijevala, jer dobro je znala istinu.

...

"Kiara,mi sada idemo na poslovnu večeru, ako budeš što trebale nazovi nas." Kiarin otac obratio se zamišljenoj plavuši, dok je popravljao svoju kravatu.