~Cuff me~

Part 5.

Kiara je polako drhtila pod Ianovim dodirim, koliko zbog nekog zadovoljstva ali najviše zbog velikog straha koji se širio kroz njeno tijelo, svi događaji polako se vraćaju u njene misli te naglo odguruje Iana od sebe, bježeći izbezumljeno dalje od njega, tjerajući njega da se mršti.

"Koji vrag?"zarežao je crnokosi muškarac zbunjeno.

"Koji vrag?! Kako mi se usuđuješ približavati nakon svega što si mi učinio?"Kiara je bijesnila.

Kako joj se sve više približavao uz zloban osmijeh u njoj se sve više budio nagon za povraćanje.

"Zaboravljaš jedno, da se nisi jebeno mješala, MOJI ljudi ne bi učinili toliko rana na tvome izazovnom tijelom."ravnodušno je odmjerio polako slomljenu plavušu ispred sebe.

"Kolika životinja možeš biti ako si šef tim ljudima, ili još bolje koliko đubre možeš biti da tražiš moju nevinost, moj tijelo, moje sve od mene u zamjenu da me ne ubiješ?"Kiara je s glasom gadosti upitala Iana  što je njega posebno iznenadilo.

Slomljenu plavušu je najviše od svega živciralo to što je gledao toliko duboku u nju da je imala osjećaj da buši neku jebenu rupu u njoj. Mrštio se i režao u jednom trenutku a u drugom već zaigrao obrvama cereći se debilski.

"Nevinost? Nevina si?"očigledno zabavljen situacijom plavooki muškarac se zlobno smijao odmjeravajući je.

"Molim te skloni se..."Kiara je zadrhtila osjećajući sve više njegovu prisutnost.

"Bojiš li me se?"nasmijao se Ian.

"Kloni me se."Kiara je prošaputala krečući prema kupaonici kako bi se smirila.

"Zaboravljaš nešto,dušo, radim za tebe."začula je promukli glas iza sebe koji joj se u tom trenutku sve više gadio.

Nije mogla smjestiti sve informacije u svojoj glavi. Tek prije nekoliko dana očarao ju je svojom pojavom, seksipilnošću,toliko muževnosti nije vidla ni u jednom muškracu. No, već u slijedećem trenutku gadio joj se na više načina, bojala ga se, prezirala ga. Žalila je što se uopće pojavila na utrci u mračnoj ulici potpuno sama. Ušavši u kupaonicu zaključala je vrata provjeravajući dva puta da li je sigurno. Nekako, više nije vjerovala ni sama sebi. Već slijedećeg trenutka pronašla se ispred ogromnog ogledala promatrajući svoj odraz u njemu. Mrzila je ogromne podočnjake ispo svojih očiju, rasječenu usnicu, te masnice vidljive svuda po tijelu. Odlučila je ne pojavljivati se u javnosti sve kad masnice ne nestanu a rane zacijele. S toga nije pohađala ni fakultet posljednjih tjedan dana. Bojala se što će drugi govoriti. Bojala se što će drugi misliti o njoj, njenom izgledom. Bojala se da je druge ne počinju gledati drugim očima. Bojala se stvarnosti, te ju je vješto izbjegavala kada je bila u mogućnosti izbijeći tako nešto veliko. Bojala se toga što se toliko boji svega. Plašila ju je pomisao samo na to koliko se zapravo snažnom čini a zapravo je jedna mala neiskrivena plašljivica koju vrlo vještu skriva unutar sebe svojom bezobraznošću, možda baš i zbog toga nikad nije mogla držati jezik za zubima, koliko god velika cijena poslije bila.
Začula je glasove u hodniku te se napokon nakon, vjerojatno 20 minuta praznog promatranja u ogledalo, vraćala u stvarnost. Bijeg od stvarnosti bilo je jedino u čemu je uživala potpuno sama. Polako se odmaknula od ogledala te otvorila vrata. U hodniku je ugledala svoju najbolju prijateljicu koja je vješto svojim pokretima i riječima zavodila Iana, barem pokušavala, no po njegovom izrazu lica vidjela se blaga nezainteresiranost. Tada se u hodniku također pojavio Luke na što se Kiari blago zamutilo pred očima na što je Iana spremno pohitao prema njoj.

"Jesi li dobro?"mrštio se zabrinuto.

Kiara je u sebi postavljala pitanja koji je njemu sada vrag, od kud odjednom sad ta briga, ionako je želi samo iskoristiti. Biti će samo njegova. Znali su to oboje. Kiara nije mogla odbiti to zbog straha. Ian je bio bio zadovoljan činjenicom da će biti samo njegova te da je nitko drugi neće smijeti dirnuti, njegova posesivnost je izlazila na površinu. Znao je da ga se boji, što mu u jednu ruku i je i nije odgovaralo jer i sam je bio svjestan činjenice da se Kiara boji svega, također da je ona jedno krhko stvorenje koje možeš povrijediti jednom riječi ili naglim potezom. Znao je,doduše jedna strana je vrištala da nije to želio, žalio je zbog svega, no druga strana je nadvrištala drugu stranu te se izborila, pobjedila da ne skida svoju masku hladnokrvnosti.