mirisala si na na proljeće, prvu ljubav i prve poljupce, mirisala si na neprospavane noći i duge maštarije, prve osjećaje i prvo vezivanje,
mirisala si na nešto potpuno neopisivo i strano, nešto neočekivano i vječno,
mirisala si na djetinjstvo,
bila si nepodnošljivo djetinjasta,
hladnim prstima šarala si mi obrazima i tiho pjevušila
tekstove nekih meni nepoznatih pjesama,
tekstove pjesama koje sam prvi put čuo od tebe i koje sam zavolio zbog tebe,
bježala si od lokala prepunjenih ljudima i tražila smisao u mojim rukama,
slikala si, švrljala po zidovima, bijelim papirima, ostavljala svoje tragove bilo gdje da si otišla,
pisala pjesme, posvećivala ih meni,
ponekad si pričala neke potpuno nepovezane stvari, dok bi ponekad pričala toliko divno da bi ti svi drugi pozavidjeli,
bila si bijela i nevina ruža među morem crvenih,
bila si mjesec među silnim zvijezdama,
govorila si mi da sam nešto posebno,
govorila si kako zaslužujem svu pažnju ovog svijeta,
smijala se na moje neuspjele recitacije i imitiranja, a u isto vrijeme mi aplaudirala,
davala mi dječje nadimke, štipkala mi obraze, krvarila mi sve trudom napravljene frizure,
rado si slušala dok ti pričam o ljubavi svojih roditelja,
rado si slušala dok ti govorim načine na koji bih promijenio svijet,
vodila si najdublje razgovore,
čitala mi misli i znala me u dušu,
imala si dušu veličine svemira, snove još veće,
imala si mene,
ne onako kako se ljudi danas imaju,
nisi me imala tjelesno, imala si me duhovno,
posjedovala si svaki kvadrat moje duše, svaki milimetar moga uma,
zaposjela si me cijeloga,
zaljubio sam se u naše razgovore,
tvoje poglede,
nježne dodire,
djetinjaste nadimke,
nezrelo ponašanje,
zaljubio sam se u svaki milimetar tvoje duše i svaki dio tvoje ličnosti
i to mi je bilo i više nego dovoljno.
